Nedavni slučaj u podgoričkoj gimnaziji ponovo je skrenuo pažnju na pitanje bezbjednosti djece u društvenom okruženju. Prema podacima, 95% seksualno uznemiravane djece poznaje svog zlostavljača. Kako se prepoznaju signali predatora i kako zaštititi djecu?
Psihološkinja Marija Babić gostujući u Bojama jutra TV Vijesti je istakla da je da ključnu ulogu ima porodica.
Komunikacija i povjerenje u porodici
"Kada govorimo o prevenciji, moramo početi iz porodice. Roditelji najbolje poznaju svoju djecu, a dobra komunikacija i povjerenje su osnova. Djeci treba omogućiti da otvoreno pričaju o tome šta im prija ili ne prija, bez straha od osude", kaže Babić. Preporučuje da se razgovor na ovu temu započne već u predškolskom uzrastu, prilagođeno njihovom uzrastu i razvoju.
Babić ističe da roditelji često izbjegavaju ove teme zbog osjećaja nelagode ili vjerovanja da "se to kod nas ne dešava".
"Edukacija u vrtićima i školama može značajno doprinijeti prevenciji. Potrebno je raditi na tome da djeca nauče da kažu 'ne', postavljaju granice i prepoznaju neprikladno ponašanje", dodala je.
Prepoznavanje znakova uznemiravanja
Zlostavljači često dolaze iz bliskog okruženja djeteta. Babić objašnjava da predatori najčešće testiraju granice djeteta i koriste bliskost kako bi zadobili povjerenje. Roditelji mogu prepoznati problem ako dijete pokazuje nagle promjene u ponašanju – povlačenje, socijalnu izolaciju, promjene u apetitu ili snu.
Roditeljima savjetuje da ostanu smireni kada djeca iznesu neprijatne situacije.
"Povjerenje je ključ. Važno je ne prenositi sopstveni strah na dijete, već ga ohrabriti da otvoreno govori o svojim iskustvima".
Kako reagovati?
Ako roditelj primijeti da je dijete uznemireno, preporučuje se traženje stručne pomoći. Mnoge organizacije i stručnjaci nude podršku, često i besplatno.
"Najvažnije je da djeca znaju da nisu kriva za ono što im se dogodilo. Treba ih ohrabriti da pričaju i da razumiju da nisu sami", zaključuje Babić.
Bonus video:
