Mogu li građani da utiču na donošenje odluka, ili je realizaciju planiranih projekata moguće zaustaviti samo onda kada protiv tih projekata glas dignu i veliki igrači, jer u tome vide lični interes?
U prilog drugoj tezi ide slučaj iz 2003. godine, kada su stanari podgoričke Simpovke, predvođeni Acom Đukanovićem i biznismenom Veskom Barovićem, zaustavili plan izgradnje zgrade Maksim.
Odbornik u podgoričkoj Skupštini Luka Rakčević (URA) kaže da se uspjeh te građanske akcije može pripisati samo činjenici da su u protestu učestvovali brat predsjednika Mila Đukanovića i biznismen Barović.
“Uprkos velikom nezadovoljstvu organizovanih i dosljednih stanara zgrade Simpa, teško je povjerovati da bi se tadašnja borba protiv izgradnje zgrade Maksim na zelenom pojasu u Moskovskoj ulici tako brzo i uspješno završila, da svoje nezadovoljstvo nisu javno iskazala dva tajkuna iste vlasti, hijerarhijski viša od donosioca planova”, kazao je Rakčević “Vijestima”.
Podgoričani i danas prepričavaju kako su građani buntom zaustavili plan tadašnjeg gradonačelnika Miomira Mugoše da gradi tunel kroz park-šumu Gorica, krajem 2012. i u 2013. godini.
Udruženje ljubitelja prirode i Gorice organizovalo je više protesta, pozivali su sugrađane da se uključe u javnu raspravu, prikupljali potpise protiv projekta…
Mugošu je zamijenio Slavoljub Stijepović, koji je obećao da od izgradnje tunela neće biti ništa i - priča je utihnula.
Govoreći na nedavnom skupu “Planiranje protiv grada” koji su organizovali Centar za istraživačko novinarstvo i NVO “Kana, ko ako ne arhitekt”, bivša poslanica u Skupštini Jelisava Kalezić kazala je da su u prošlosti stvari bile drugačije nego danas. Ocijenila je da su nekada priznati stručnjaci i ljudi od stručnog integriteta, danas poklekli, ubijeđeni da treba raditi za investitore.
“Napustili su stručnu etiku”, kazala je ona, govoreći o tome ko je kriv što u gradovima danas na štetu zelenih površina niču zgrade, što se nekad važni arhitektonski objekti danas olako sruše i zamijene novima...
“Prije oko 45 godina, u Crnoj Gori je trebalo da se između Ulcinja i Bara, na nekoj lokaciji pravi fabrika sinter-magnezita. U to vrijeme, postojao je odbor za ekologiju, čiji je predsjednik bio Behudin Butko Halilbegović. Glas javnosti i struke je zaustavio tu inicijativu, jer je to bio veliki zagađivač, na mjestu je prostornim planom Južni Jadran bilo opredijeljeno za turizam”, kazala je Kalezićeva, ironično dodajući da je to vrijeme koje danas neki opisuju kao period čvrstog režima, bez demokratije.
Podsjetila je i na događaje od prije 15 godina, kada su građani željeli da zaustave izgradnju Maksima i navela da je, iako politički suprotnog tabora, tadašnji direktor Zavoda za izgradnju Podgorice Boro Vučinić vratio mašine i zaustavio plan.
“To je bilo prije 15 godina. Onda su stvari počele da bivaju malo čvršće. Demokratije je više, a šanse da dopre glas sve manje i manje. Sad je nema uopšte…”.
Rakčević, optimistično, ipak dodaje da i iskustva pokazuju da aktivni građani mogu uticati na donošenje odluka.
“Samo aktivni građani, spremni da učestvuju na javnim raspravama i svim pratećim aktivnostima, mogu dobiti važne bitke za prostor… i spriječiti usvajanje štetnih planova. Moramo imati u vidu da će gradske i državne institucije učiniti sve da takvu borbu birokratizuju, prolongiraju i obesmisle, u cilju relativizovanja nezadovoljstva i obeshrabrivanja građana, zbog čega je neophodno pokazati istrajnost i upornost”.
Rakčević je rekao da primjer iz Bara svima može poslužiti kao putokaz, iako je i ta borba - još daleko od gotove.
Građani Bara nedavno su digli glas protiv plana za izgradnju vrtića i uništavanja parka oko srednjih škola. Bunt je rezultirao zaustavljanjem radova, a o tom pitanju raspravljaće se i u lokalnoj Skupštini...
Gradske uprave širom Crne Gore funkcionišu slično - planska dokumenta donose daleko od očiju javnosti, na obesmišljenim i pustim javnim raspravama.
Tako bi, smatra Rakčević, “agresivna gradnja” bila ubrzana, a građani dovedeni pred svršen čin. Najbolji primjer takve prakse i očiglednih malverzacija je, dodaje on, izgradnja solitera pored hotela “Podgorica”.
“Tu je laička i stručna javnost bila u mogućnosti da reaguje tek onda kada su udareni temelji samog solitera”.
Iz Organizacije KOD poručuju - prostor treba da služi građanima, a ne pojedincima, koji se na račun prostora bogate - na štetu građana…
Rakčević ističe da Podgoričani još imaju priliku da zaustave planove prema kojima će danas zeleni prostor Njegoševog parka i nekadašnje kasarne Morača, zamijeniti preko 180.000 kvadrata betona.
“Zbog ta dva plana se već dva puta produžava rok za donošenje planske dokumentacije, pa se ponovne javne rasprave mogu očekivati već tokom decembra”.
Rakčević navodi da urbano planiranje povlači brojne ekonomske, sociološke i demografske posljedice, ali i direktno utiče na kvalitet života svih.
“Zbog toga se pitanje - kakvu Podgoricu želimo, ne može razdvojiti od pitanja - kakvi ljudi hoćemo da budemo. Izgled našeg grada je ogledalo našeg karaktera, pa je građanska dužnost svih onih koji vole ovaj grad, da štite njegove resurse i budu garant njegovog ravnomjernog razvoja”.
Što se jednom usvoji, teško je osporiti
Jednom usvojena planska dokumenta teško je osporiti, čak i kada su te odluke loše i donesene na štetu zajednice, navode iz NVO “Kana, ko ako ne arhitekt”.
Ta NVO i Centar za istraživačko novinarstvo nedavno su predstavili publikaciju “Planiranje protiv grada”, kroz koju čitaoci mogu da vide kako su neki usvojeni planovi promijenili, ili će promijeniti prostor u Podgorici.
Jedan takav je i DUP “Rekreativno-kulturna zona na obali rijeke Morače - južni dio” iz 2012. godine, kojim je dozvoljena gradnja na obali. Tako je, pored ostalog, na tom prostoru planirana izgradnja teniske akademije, poslovnog i ugostiteljskog objekta, spa centar, natkrivanje starog otvorenog bazena, kao i nadogradnja zgrade “Elektrodistribucije”.
Na toj lokaciji već je sagrađane poslovna zgrada “Normala”, kao i dva otvorena bazena, od kojih je jedan natkriven 2017.
Tim planom je, navode iz “Kane”, praktično predviđeno uništenje parka SC “Morača”.
“Novi objekti su već prepolovili njegovu raniju površinu, spoljni sportski tereni su uklonjeni, staze presječene novim ogradama… Park je od popularnog javnog rekreativnog centra zajednice postao građevinska parcela za nove privatne sadržaje”, navodi se u publikaciji.
Iz NVO “Kana” i CIN-a u tom dokumentu navode i primjere planova koji bi tek trebalo da budu na raspravama i očekuju od javnosti da se uključi u donošenje odluka.
Galerija
Bonus video:
