Izvještavanje o privatnom životu žrtve nasilja može biti opravdano samo u slučaju od posebnog javnog interesa, odnosno kada je riječ o radnjama kojima se ugrožava zdravlje i bezbjednost građana i društva, istaknuto je tokom predstavljanja istraživanja o etičkim izazovima u zaštiti prava na privatnost u izvještavanju medija o nasilju nad ženama.
Autorka istraživanja novinarka Dušanka Pejović, kazala je da kada je u pitanju poštovanje prava na privatnost, ozbiljni i tabloidni mediji su se približili.
Međutim, kako je kazala "samoregulacija u posljednje dvije godine nije imala nijedan prigovor, odnosno žalbu na izvještavanje o nasilju nad ženama".
"Cilj istraživanja je da se prouči kako se mediji odnose prema etičkim načelima, sa kojim izazovima se susreću tokom izvještavanja. Gdje, kako i dokle možemo da zadiremo u pravo na privatnost, da li je proizvod isključivo radoznalosti i da li je opravdano“, navela je Pejović.
"Često se dešava da se objavljuje puno ime i prezime žrtava, nasilnika, detalji iz privatnog života, a nekad i imena rođaka i bliskih prijatelja. Da li je otkrivanje punog imena zaista bilo neophodno da javnost bolje razumije nesreću ili zločin“, pitala je Pejović.
Mediji često, kako je kazala, opisuju šokantne prizore, koriste termunologiju koja odražava dramatičnost i pojačava šokantnost priće.
Dešava se, kako je dodala, da mediji u izvještavanju otkrivaju podatke o fizičkom i mentalnom stanju, bolesti ili povredama. Izvršna Direktorica Centra za ženska prava Maja Raičevićkazala je da bi mediji mnogo više trebalo da pišu o mjerama zašite žrtava nasilja.
„Nasilje se često opravdava alkoholizmom i bolestima zavisnosti, a u osnovi je rodna nejednakosti potreba nasilnika da vrši kontrolu nad žrtvom“, objasnila je Raičević.
Istraživanje Instituta za medije Crne Gore predstavljeno je u EU info centru u Podgorici, kroz izvještaj "Senzacionalizam ispred etičnosti?"
Bonus video:
