Istraživanja su otkrila magnetnorecepcijski molekul u očima nekih sisara, poput pasa mesoždera, pomoću kojih mogu osjećati magnetna polja.
Jedna nova studija tvrdi da psi i neki primati mogu imati unutrašnji kompas povezan sa svojim vizuelnim sistemom. Molekul koji je osjetljiv na svjetlost, može se naći u očima nekih sisara i pružiti im magnetni osjećaj kao što imaju ptice selice. Naučnici u Njemačkoj su primijetili taj magnetno-receptivni molekul kod pasa, medvjeda i orangutana.
Molekuli osjetljivi na svjetlost, poznati kao kriptohromi molekuli, mogu se naći u biljkama, životinjama i bakterijama. Ovaj molekul može da poremete životni ritam kod životinja. Kriptohrom 1a koji se nalazi u ptičijim očima omogućava im da detektuju UV svjetlost i da osjete nagib linija magnetnog polja u prisustvu svjetlosti. Sada su istraživači to isto otkrili i kod nekih sisara.
Istraživači sa nekoliko njemačkih univerziteta pokušali su da istraže ovaj molekul pod nazivom kriptohrom 1. Oni su ispitali 90 vrsta sisara u potrazi za tim molekulom. Kod nekih sisara i mesoždera pronađen je kriptohrom 1 u očima čije su kupaste ćelije osjetljive na plavu boju. Takav slučaj je pronađen kod nekih zvijeri, poput pasa, vukova, lisica i jazavaca, kao i kod nekih primata, uključujući orangutane. Međutim, nijesu pronašli kriptohrom 1 u očima mačaka mesoždera, uključujući lavove i tigrove.
Tim je pogledao još 16 sisara, ali nije našao ovaj molekul aktivan u membranama ćelija mrežnjače. Istraživači sugerišu da se ovaj molekul nalazi u očima čije su kupaste ćelije osjetljive na svjetlo i mogu se koristiti za prepoznavanje Zemljinog magnetnog polja. Ovaj tim ističe da su mnogi sisari pokazali svojim ponašanjem da mogu da osjete Zemljino magnetno polje, uključujući i ljude. Kod lisica je čak utvrđeno da će biti uspješnije u hvatanju plena ako krenu ka sjevero-istoku.
Međutim, stručnjaci sa Institua Maks Plank ističu da su bili iznenađeni kada su našli kriptohrom 1 u membranama ćelija kod samo dva sisara, a specifično je da su kod nekih vrsta koje ne posjeduju ovaj molekul, poput glodara i slijepih miševa, primijetili da takođe reaguju na magnetno polje. Oni sugerišu da neke vrste životinja mogu imati drugačiji način posmatranja magnetnog polja, a neki su poznati po tome da imaju magnetski bazirane čulne sisteme koji im pomažu pri orijentaciji.
U slučaju kriptohroma 1 stručnjaci se oslanjaju na sličnosti između plavih kupastih ćelija sisara i na kupaste ćelije ptica osjetljive na UV zrake. Ovi sistemi se zasnivaju na evolutivnom nivou, a sumnja se da se i funkcija molekula takođe može porediti.
Prema češkoj studiji objavljenoj 2013. godine, psi ne usmjeravaju samo svoje tijelo prema sjeverojugu kada idu u toalet, već na njihovu poziciju može da utiče i najmanja promjena u magnetnom polju planete. Istraživači su utvrdili da psi ujutru imaju tendenciju da pozicioniraju svoja tijela prema zapadu, ali se u popodnevnim satima okreću ka istoku. Međutim, to se događa samo kada je magnetno polje stabilno, tj. kada se oko postojaće ose ne koleba. Magnetno polje može da postane nestabilno tokom solarnih baklji i kada se to desi psi se slučajno ka jednoj strani pozicioniraju.
Istraživači sa Univerziteta prirodnih nauka u Češkoj proučavali su pozicije tijela od 70 pasa, preko 37 različitih rasa kada su išli u šetnju i toalet. Oni odbacuju tendenciju da na položaj tijela kod pasa utiče doba dana i položaj Sunca, jer su proučavali pse tokom različitih godišnjih doba u kojima je položaj Sunca drugačiji. Zaključili su da psi vole da polože tijelo onako kako bi se poravnalo sa osom sjever-jug pod mirnim uslovima magnetnog polja. U vrijeme kada je bilo oscilacija, ovakvo ponašanje je ukinuto. Takođe, takva vrsta ponašanja je primijećena kod pasa koji su bili napolju i na uzici.
U narednim istraživanjim stručnjaci će pokušati da utvrde da li kriptohrom 1 zaista daje nekim sisarima unutrašnji kompas ili ima sasvim drugu svrhu.
Izvor: Nacionalna geografija
Bonus video:
