Kupovinom sadnica putem aplikacije “Moje drvo”, građani Podgorice “Zelenilu” ne plaćaju samo stabla, već i njihovu sadnju, održavanje, angažovanje radnika - sve ono za šta to gradsko preduzeće dobija sredstva iz budžeta Glavnog grada.
Budžet podgoričkog „Zelenila“ lani je iznosio nešto preko 1,1 milion eura.
Sve ovo potvrdio je u odgovorima za „Vijesti“ i Biro za odnose sa javnošću Glavnog grada.
Putem platforme „Moje drvo“ za lipu visine preko 3,5 metra potrebno je izdvojiti 86,5 eura. Tu lipu građanin kupuje u rasadniku „Zelenila“. Ista lipa u drugim, privatnim rasadnicima koje su “Vijesti” kontaktirale, košta 25 eura.
Najjeftinija sadnica kroz servis “Moje drvo” košta 53 eura (sibirski brijest), dok je, prema cjenovniku “Zelenila” od 11. oktobra, koji je dostavljen “Vijestima”, za košćelu potrebno izdvojiti 67 do 225 eura.
Obrazlažući visoke cijene sadnica “Zelenila”, iz Glavnog grada su “Vijestima” kazali da se one ne odnose samo na stabla. “U cijenu sadnice je, osim same kupovine, uračunat transport do mjesta sadnje, sađenje, navodnjavanje i održavanje sadnica. ‘Zelenilo’ ima obavezu da ukoliko se sadni materijal ne održi godinu, isti zamijeni novom sadnicom, bez naknade. Održavanje aplikacije, usluga koja se inače naplaćuje, besplatno je, s obzirom na to da je aplikacija donacija Glavnom gradu”, kazali su “Vijestima” iz PG biroa.
“Moje drvo” je aplikacija koju je privatna kompanija “Amplitudo” izradila u saradnji sa Ekološkim pokretom “Ozon” iz Nikšića i Udruženjem ljubitelja Gorice i prirode i poklonila glavnom gradu.
Platforma omogućava građanima i firmama da kroz mobilnu aplikaciju kupe sadnice. Oni koji ne mogu da plate sadnicu, kako je ranije objašnjeno, mogu da doniraju svoje vrijeme i tako, prema ideji autora, učestvuju i pomognu ozelenjavanje Podgorice.
Na aplikaciji su dostupne 23 vrste sadnica, koje je predložilo podgoričko “Zelenilo”, kao gradsko preduzeće koje održava zelene površine, a definisane su i lokacije na kojima je moguća sadnja.
“Zelenilo” je i jedino preduzeće kod kojeg je, putem aplikacije, moguće kupiti sadnicu, jer, kako su kazali iz PG biroa, “Glavni grad ne može raspolagati privatnim komercijalnim rasadnicima”.
Osim što navode da se cijene sadnica koje nude kroz aplikaciju “Moje drvo” ne odnosi samo na kupovinu stabala, iz PG biroa su “Vijestima” kazali i da je, za svaku od lokacija na kojoj je planirana sadnja, “bilo neophodno uraditi poseban projekat, koji je podrazumijevao i odabir adekvatnog sadnog materijala, zatim ograničavanje površine”, te “sve ostale neophodne pripremne radnje koje podrazumijeva pejzažna arhitektura”.
Glavni grad još nema katastar zelenih površina.
Kažu i da je angažovanje radnika za sadnju drveća koje je obezbijeđeno kroz donacije građana i kompanija, odvojeno od redovnog posla zaposlenih u “Zelenilu”. Iz službe za odnose sa javnošću Glavnog grada, međutim, nisu odgovorili na koji način će ta dodatno zarađena sredstva biti iskorištena.
“Održavanje javnih zelenih površina u našem gradu je ozbiljan posao, jer se radi se o površini od oko 11.000.000 kvadrata...”, kazali su iz PG biroa.
Tvrde i da će u poslovima koji se odnose na “Moje drvo” sve biti transparentno i da su u tom cilju u “Zelenilu” otvorili i poseban račun u banci.
Podgoričko ”Zelenilo” se najvećim dijelom finansira iz budžeta Glavnog grada, koji plaćanjem poreza, te drugih dažbina pune građani. U kasu tog gradskog preduzeća prošle godine se, kroz naplatu usluga trećim licima, slilo oko 56,5 hiljada eura, što čini nepunih 4,4 odsto sredstava koja čine ukupne prihode tog preduzeća za 2017.
U toku prošle godine, na osnovu javne funkcije, “Zelenilo” je iz gradskog budžeta ostvarilo prihod od 960 hiljada, a od Glavnog grada i Sekretarijata za planiranje i uređenje prostora i zaštitu životne sredine, to preduzeće je naplatilo dodatnih 151 hiljadu eura - ukupno oko 1,1 milion eura. Ta sredstva dijelom su utrošena i na sadnju i održavanje zelenila. I to su iste usluge koje će građanima i privatnom sektoru dodatno biti naplaćene prilikom svake kupovine sadnice putem aplikacije “Moje drvo”.
10 hiljada eura donirano je kroz servis “Moje drvo” za tri sedmice koliko postoji, za kupovinu 103 sadnice. Prema tim podacima, sadnica u prosjeku košta oko 97 eura. Novac za većinu stabala, preko 80, donirale su firme, dok su ostatak sredstava donirali građani.
Iz Glavnog grada kažu da niko nije obavezan da sadnice kupuje kroz ponuđenu platformu.
Zašto plaćamo nešto što smo već platili?
Inženjerka permakulture, Aleksandrina Babić iz Podgorice, smatra da su sadnice “Zelenila” sramno skupe, posebno što ih, kako je kazala, “prodaje firma za potrebe javnih površina grada iz čijeg budžeta se finansiraju”.
“To otvara prostor za sumnju da se i ovdje desila čuvena ugradnja. I to ne baš mala”, kazala je ona “Vijestima”.
Cjenovnik “Zelenila” je sporan i za Luku Rakčevića, odbornika u Skupštini glavnog grada, (URA).
“Jer ‘Zelenilo’ ima svoj rasadnik, raspolaže velikim novcem iz gradskog budžeta, kojim pokrivaju troškove mehanizacije, zarada zaposlenih, goriva, reprezentacija…”, kazao je on.
Galerija
Bonus video:
