Princip kočenja automobila zasnovan je na procesu trenja između kočionih pločica koje se aktiviraju pritiskom papučice i diskova koji su fiksirani za glavčinu točka.
Prilikom tog procesa dolazi do trošenja površina koje se taru, što znači da se ovi delovi kod automobila moraju mijenjati nakon izvjesnog vremena. Kako da znamo kad?
"Postoji više sistema koji ukazuju vozaču da su pločice pri kraju svog upotrebnog vijeka”, kaže automehaničar Edin Šahović. "Kod novijih automobila vozača upozorava indikator na instrument tabli, a kod nešto starijih je na kočionim kliještima ugrađen lim koji počne da grebe o disku kada se pakne istroše. To je znak da ih što prije treba zamijeniti”.
Kod starijih vozila, kod kojih nema ovakvih sistema, siguran znak da su kočione pločice potrošene je škripanje koje nastaje usljed trenja metal o metal. Međutim, zbog ovoga može da dođe do oštećenja kočionih diskova, pa debljinu kočionih pločica treba kontrolisati prilikom redovnog servisa vozila. Oni koji imaju aluminijumske točkove sa dovoljno širokim otvorima, kontrolu mogu da obave bez skidanja točka.
"Kad dođe do zamjene prednjih ili zadnjih pločica moramo da obratimo pažnju na kočione diskove. Treba provjeriti da li disk ima dovoljnu debljinu, jer ako je previše potrošen on gubi svojstvo kočenja i mora se promijeniti".
Trajanje diskova zavisi od stila vožnje, ali i od kvaliteta pločica moje ugrađujemo. Pločice koje se suviše sporo troše u sebi imaju previše gvožđa, što dovodi do prijevremenog trošenja diska. Zato na njima ne treba štedjeti. U slučaju da se na disku pojave neravnine, kočiona moć vozila će biti oslabljena, ali za to ima lijeka.
"Disk može da se poravna kod metalostrugara, ali samo ako je njegova debljina dovoljna da izdrži taj zahvat. Nakon toga će pločita bolje da naliježe na njegovu površinu i kočenje će da bude bolje”, objašnjava Šahović.
Na tržištu postoji veliki izbor kočionih diskova i pločica raznih cjenovnih nivoa, ali bi one najjeftinije i neprovjerene trebalo izbjegavati, dodaje on. Naravno, kupovinom originalnih djelova kod ovlašćenog dilera ne možete da pogriješite, ali moguće je kupiti i djelove renomiranih proizvođača po dosta povoljnim cijenama.
"Vozači su svjesni značaja kočionih diskova po bezbjednost, pa većina njih traži što kvalitetniji proizvod, niko neće da rizikuje sa kineskim ili turskim proizvodima koje mi i nemamo u ponudi, kaže Miomir Đukić, prodavac u poslovnici firme Castellana, koja posjeduje najveći lanac prodaje i asortiman proizvoda u oblasti autodjelova. “Mi najviše preporučujemo Bosch, Texar ili Ferido diskove i pločice, jer se ovi proizvodi fabrički ugrađuju u vozila BMW-a, VW-a i Audija. U slučaju da neko hoće još manju cijenu, ali optimalan kvalitet, tu je Meyle.
Automehaničari preporučuju da se djelovi kočionog sistema uvijek mijenjaju u paru po jednoj osovini, a pritom se kočioni sistem očisti i podmaže, da ne bi došlo do škripanja i krivljenja diskova. Šahović kaže da je interval zamjene diskova nakon otprilike 50.000 km. Ovaj rok vozač može da produži tako što racionalno koristi kočnice. Na primjer, ako nailazite na crveno svjetlo na semaforu popustite gas nešto ranije, i kočite prebacivanjem mjenjača u nižu brzinu. Osim poštede kočnica, na ovaj način ćete uštedjeti i gorivo.
Bonus video:
