E-mail. To je način komunikacije koji je i dalje prijeko potreban, a koji se praktično nije mijenjao decenijama.
No Inbox, startup koji su kreirali tim iz Dropboxa te MIT-a, platforma je za e-mail koja se želi uhvatiti u koštac s ovim problemom, dajući alternativu protokolima kao što su IMAP i SMTP, koje Inbox smatra prevaziđenim.
Nije to prvi projekat koji se bavi ovakvim problemima, ali kad su u njemu inženjer Dropboxa i dizajner Nesta (CEO Michael Grinich), ostatak tima uglavnom dolazi s MIT-a, radili su u Kspliceu i Oracleu, a u njega su već uložili Fuel Capital, SV Angel, CrunchFund, Data Collective i Betaworks, onda je jasno zašto diže prašinu, čak i ako još nema aplikacije za krajnje korisnike.
Riječ je o platformi, API-ju za developere i otvorenoj usluzi u oblaku putem kojih se mogu praviti aplikacije za e-mailove. Za sada radi s Gmailom, Yahoo mailom, Microsoft Exchangeom i drugima, nudeći jedinstveni API za privatne korisnike, kao i za poslovne usluge.
Za sada je u privatnoj beti, ali već daje resurse za divelopere. Inboxov API dolazi nekoliko sedmica nakon Gmailovog API-ja, ali kreatori su već dali argumente zašto treba koristiti upravo Inbox – osim činjenice da je open-source (Gmail je zatvoren), podržava više davalaca usluga (Gmail radi samo s Gmailom) i daje mogućnost jednostavne prijave grešaka ili predloga za poboljšanje, ističe se da je Inbox kompanija koja se bavi isključivo e-mailovima.
Više tehničkih detalja može se pronaći u dokumentaciji za developere, kao i na Githubu. Inbox planira da dovede još provajdera pod svoje okrilje, kako bi kreirao jedinstveni API za e-mailove, tako da se diveloperi mogu fokusirati na isključivo kreiranje softvera.
POP3 i IMAP protokoli za prijem elektronske pošte. Kada se koristi POP (Post Office Protocol ) za prijem pošte, sva pošta sa servera se preuzima i čuva na lokalnom računaru i sve radnje koje izvršimo na primljenim porukama se vrše na našem računaru.
Kada bismo promijenili računar sa koga provjeravamo poštu (npr. kućni računar, računar na poslu ili mobilni telefon), poruke koje smo preuzeli na kućni računar ne bi više postojale na serveru, tj. ne bismo mogli da preuzmemo i na drugom uređaju već preuzete poruke.
To se može izbjeći tako što bi se u podešavanjima mail klienta izabrala opcija da se kopija poruke ostavi na serveru, ali će se onda na drugom računaru i poruke koje smo već pročitali prikazati kao nove.
Uz to, POP protokol omogućava pravljenje samo lokalnih foldera i markera za sortiranje pošte – sva pošta na serveru se smješta u Inbox, pa je potrebno na više računara imati ista podešavanja filtera i foldera.
Takođe, kod POP protokola se sva nova pošta i eventualni fajlovi koji su prikačeni uz mail preuzimaju na lokalni računar prilikom provjere pošte, što možda nije praktično ako se koristi spora internet konekcija.
POP3 protokol koristi port 110 za komunikaciju sa mail serverom. IMAP (Internet Message Access Protocol) je protokol koji omogućava pristup i upravljanje porukama direktno na serveru.
To praktično znači da folderi za sortiranje poruka koje napravimo sa IMAP protokolom kreiraju te foldere na serveru i biće potpuno isto vidljivi sa bilo kog računara da se povezujemo.
Obzirom da se sve poruke čuvaju uvijek na našem serveru, odnosno u vašem hosting nalogu veoma je važno da vodite računa da u email nalogu i hosting nalogu uvijek ima dovoljno slobodnog prostora i da po potrebi proširite limit prostora mail naloga ili obrišete nepotrebne poruke ili pređete na veći hosting paket, ako imate potrebu da čuvate veći broj poruka na serveru.
Takođe, za razliku od POP protokola, IMAP na serveru označava poruku kao pročitanu, tako da će jednom pročitana poruka biti prikazana kao pročitana i na svim drugim uređajima (email klijentima) na kojima preuzimate e-poštu. Još jedna razlika u odnosu na POP je u tome što IMAP ne skida sve nove poruke sa servera, već samo one koje korisnik otvori.
To u praksi znači da je potrebna otvorena veza sa serverom sve dok se ne završi pregled i/ili prijem poruka. Za komunikaciju sa serverom, IMAP koristi port 143.
Bonus video:
