Od 90-ih naovamo, sa sve većom dostupnošću kompjutera i konzola, video igre postale su svakodnevnica pogotovo među mlađima, ali i među starijim generacijama. I dok mnogi naglašavaju njihov negativan uticaj, ima i onih koji ih smatraju za umjetnost, a video igre poslužile su i kao inspiracija za filmove "Tron", "eXistenZ" i "The Last Starfigher".
Neke od crnogorskih poznatih ličnosti pitali smo koliko se igraju i što misle o ovoj vrsti zabave, a nakon ankete utisak je da naši sagovornici video igrama uglavnom ne pridaju mnogo značaja.
Jedan od njih je glumac Slaviša Grubiša, koji je za "Vijesti" kazao da ga video igre ne zanimaju, a ni nema naročito pozitivno mišljenje o njima.
- Ne igram video igrice i ne mislim da se mogu svrstati u umjetnost. Mogu imati neku korist, pa i u stvarnom životu, ali ne veliku - smatra on.
I pjevačica Marija Božović sličnog je mišljenja. Ona je u kratkoj izjavi kazala da smatra da nije baš pametno trošiti vrijeme na njih.
- Ne igram video igre niti imam kad za to, jer sam posvećena pametnijim stvarima, prije svega muzici i fakultetu - objasnila je ona.
Jedini u našoj anketi koji se pokazao kao njihov ljubitelj je ulcinjski DJ i producent Millok. On je kazao da ih igra oduvijek.
- Pretežno je to igra na kompjuteru u slobodno vrijeme. Ljubitelj sam akcionih, ratnih igrica, avantura... Izdvojio bih “Far Cry” kao omiljenu, a tu su još i “Medal Of Honour”, “Sniper Elite”...- dodao je on.
Millok je kazao da za njega video igre nisu "samo buljenje u ekran", već da smatra da umiju da budu i korisne, no sve zavisi od toga kako ih ko doživljava.
- Zamislim ponekad da sam to na ekranu stvarno ja, neko ko se bori i traži najbolji način da pobijedi. Tako smatram da bih sjutra u stvarnom životu isto uradio. Razmislio bih prije nego što bih bilo šta uradio, a takav sam i kad igram igrice. Ne brzam - objasnio je on.
Ulcinjski DJ otkrio je da neke i lično doživljava i dodao da ima video igara za koje je nepravedno komentarisati ih, a ne igrati ih.
Millok je kazao da za njega video igre nisu "samo buljenje u ekran", već da smatra da umiju da budu i korisne, no sve zavisi od toga kako ih ko doživljava
- Ne igram, ali kontam da je to nekakva “relax” varijanta, da se ljudi opuste i puste mozak na ispašu. Možda neke od igrica jesu pametne i korisne, ali s obzirom da ih ne igram, ne znam. Okej mi je da se čovjek tako relaksira, ali kad vidim što rade današnjim klincima nije mi dobro, jer često znaju da se igricama previše posvete i zaborave sve ostalo - smatra on.
Bivša mis Crne Gore Nikolina Lončar video igre vidi kao gubljenje vremena kojeg ionako nema dovoljno. Igrice nema ni ne telefonu. Ipak je priznala da je znala da "obrne turu" dok je bila mlađa.
- Činjenica je da danas djeca sve više vremena provode na Internetu igrajući igrice, više nema stare dobre Sege i Playstationa, jer moram priznati da sam kao manja nekoliko puta sa mlađim bratom to i koristila... I ne samo djeca, već i stariji - ubijeđena je manekenka.
Ona je priznala da se ne razumije u video igre, ali da pretpostavlja da ipak postoje one koje bi mogle da spadaju u sferu umjetnosti.
- Srešćete više različitih mišljenja - neko će reći da ljudi igraju igrice jer ih to relaksira, neko da imaju negativan uticaj na ljude, pogotovo na djecu, da djeca postanu opsjednuta video igricama... E sad, da li su i koliko mogu biti korisne znaju oni koji ih igraju, ali mislim da ne mogu u tolikoj mjeri biti korisne da se iskustvo primjeni u realnom životu - priča Nikolina.
"Žalim jedino za Sonyjem i starom školom. Kao klinka sam znala da igram igrice na Sonyju po pet, šest sati. Sedam, deset (smijeh)... Sad ne, osim ovih kartaških"
- Vrlo je moguće da griješim i zaista ne bih da uvrijedim maštovite stvaraoce video igrica, ali to je moje mišljenje - dodala je ona.
Glumica Katarina Krek kazala je da im rijetko posvećuje pažnju i to uglavnom onima na Facebooku, gdje igra uglavnom "Loru", "Mexico” i “Po ker". Ipak, kaže da je kao mlađa bila pasionirani ljubitelj Sony Playstation konzole.
- Žalim jedino za Sonyjem i starom školom. Kao klinka sam znala da igram igrice na Sonyju po pet, šest sati. Sedam, deset (smijeh)... Sad ne, osim ovih kartaških - kazala je ona kroz smijeh i dodala da je uvijek imala više drugara nego drugarica, možda upravo zbog pasije prema Sonyju.
Galerija
Bonus video:
