Apple je, vjerovatno ste već čuli, odlučio da odustane od usluge Google Maps i uvede sopstvenu pa će tako korisnici novog iPhonea moći da uživaju u blagodetima lokacije i navigacije kroz aplikaciju napravljenu u samoj jabučnoj fabrici softvera. I, naravno, kao i svaka stvar kada se Apple pominje, ne treba ni naglašavati kako je to najbolja, najpametnija aplikacija koja vas na najsigurniji, najbrži i najpouzdaniji način dovodi do željenog cilja uz najbolji 3D prikaz terena ikad.
Obzirom na zaluđenost opštenarodnih masa svime što izlazi s logom nagrižene jabuke, čak i da aplikacija ne nudi bogznašto više od Googleove, u očima ljubitelja bila bi najveća i najbolja, i sve ono što je marketinški sektor rekao da to jeste. No, nažalost već u prvim danima korištenja aplikacija se pokazala vrlo nepouzdanom: dijelovi gradova propadali su u neobične kanjone, ceste su se razmazivale kao da ih je gradio Rojs u svojim mlađim danima, 3D prikaz bio je efektan na nekim mjestima, a na drugima ili poprilično siromašan ili nepostojeći.
Apple angažuje ljude iz Googlea da "popravi" svoje mape >>>
Appleov projekat je toliko amaterski da ga čak i najvjerniji ljubitelji ne mogu opravdati – a to govori mnogo. Ostatak svijeta popratio je novu aplikaciju s iskrenim veseljem, pa je moguće pronaći mjesta na kojima korisnici skupljaju lude slike koje im aplikacija izbacuje, ali nerijetko i prigovaraju zbog činjenice da velike količine podataka – jednostavno nema. Čak je i Open Street Map, projekat kojem su se čak i rugali zbog ideje da korisnici sami unose podatke o ulicama i koji je sve do prije par godina bio gotovo neupotrebljiv – vrhunski alat u odnosu na Appleove karte.
Koji je razlog ovoj debeloj, neoprostivoj sramoti, zbog koje se (kao i zbog crnih ivica ekrana oko starijih aplikacija na novom iTelefonu) opsesivno-pedantni rahmetli Džobs rotira u grobu
Koji je razlog ovoj debeloj, neoprostivoj sramoti, zbog koje se (kao i zbog crnih ivica ekrana oko starijih aplikacija na novom iTelefonu) opsesivno-pedantni rahmetli Džobs rotira u grobu? Dakako, ne mogu tvrditi kako znam koji je razlog, ali meni to smrdi na prvi ozbiljan gaf kompanije koja je odlučila da uđe u termonuklearni rat s Androidom, dakle s Googleom. Potez je logičan jer teško je na sudu dokazivati da vas je neko pokrao i oštetio, a da pritom koristite njegove aplikacije. Zato su Google Maps i YouTube jednostavno morali ići van. Umjesto njih Apple je osmislio surogate koji su... hm... pa, surogat je barem sličan originalu.
Google bi mogao da ponudi svoju aplikaciju na AppStoreu, što se Appleu nikako ne može svidjeti jer bi aplikacija bila besplatna
U međuvremenu, Google bi mogao da ponudi svoju aplikaciju na AppStoreu, što se Appleu nikako ne može svidjeti jer bi aplikacija bila besplatna (čitaj: Apple ne bi dobio svoju trećinu prodajne cijene), a novac bi Google skupio na drugi način, ostavivši tako kompaniju Kupertina praznih džepova.
Moralni pad Canonicala
Postoji jedna stvar do koje je faktički svim korisnicima Linuxa stalo: privatnost ličnih podataka.
Ne treba to shvatiti olako: privatni podaci nisu samo JMBG i lozinke za razne servise – privatni podaci su sve ono što osoba ne želi da drugi znaju. Tako skrivamo gdje izlazimo (zašto bi nekog stranca zanimalo gdje se krećemo?), šta jedemo, koje novine čitamo... a sve su to podaci za koje ne bismo očekivali da – imaju svog kupca. Trgovinu zanima što najčešće kupujete, kada i gdje. Izdavača koje novine najčešće kupujete. I tako dalje – sve redom nekome vrijedni podaci. Pa čak i onda kada ne marite jako za to što ko zna o vama, ipak neprijatnost izaziva pomisao da ste, recimo, u bazi podataka neke velike trgovačke kuće (imate li karticu vjernosti, ha?) i da tamo neko možda upravo gleda što ste i kada kupili.
U ovo digitalno doba potreba za privatnošću je još ugroženija, jer on-line servisi upravo vape za tim da iz vas izmuzu takve podatke (oni se, sjetimo se, mogu unovčiti). Možda najbolji primjer je Facebook, socijalna mreža koja živi od toga da vaše podatke prodaje drugima (oglašivačima, jelte).
No, postoje i opskurnije informacije koje se mogu dijeliti, a koje su možda i intimnije prirode od prehrambenih navika ili stila oblačenja: recimo, podaci o tome koji softver imate instaliran na računaru. Koje programe pokrećete, koje Web stranice posjećujete. I to su vrlo zanimljivi podaci, iako na prvi pogled nemaju veze s robnim markama.
Moralni pad Canonicala počinje s uvođenjem dodatka za Unity (lično, rekao bih kako je moralni pad te kompanije započeo bahatim guranjem Unity interfejsa vlastitim korisnicima) pod nazivom Home Lens.
"Lens" je aplikacija potpuno jednostavne namjene: otvorite je, krenete da upisujete traženi izraz i ona vam prikazuje rezultate – zapravo, to je kao Google search na lokalnom računaru. Home Lens tako pronalazi datoteke onako kako vi upisujete u trakicu za pretraživanje. To samo po sebi ne bi trebalo biti sporno (naprotiv, vrlo je korisno), da Mark Šutlevort nije u svom blogu najavio kako će rezultati pretraživanja uključivati i reklame s Amazona.
Već ta naoko benigna sitnica (reklame na vašem Desktopu) uzbunila je korisnike, ali pravi skandal nastao je kad se otkrilo kako aplikacija greškom (?) ne komunicira s Amazonom samo kada se pretražuju spoljni izvori, već svaki put kad korisnik koristi Lens za pretraživanje lokalnog računara, pri čemu se podaci o pretraživanju šalju Amazonu!
Faktički to znači da svakim korištenjem Lensa korisnik obavještava Amazon za čim u tom trenutku traga, bez obzira je li riječ o e-booku, lokalnoj aplikaciji ili korisnikovoj privatnoj datoteci.
Ironično je, ali i poučno pritom, što prvo mjesto drži Linux Mint, distribucija koja se bazira na Ubuntu distribuciji ali obrađena tako da bude korisnicima prihvatljivija (čitaj: nema Unit i ne prisiljava korisnike na korištenje ovog ili onog interfejsa)
Ne želeći da negiram Canonicalovu potrebu da na neki način monetizuje svoju distribuciju, ne mogu a da ne primijetim kako se boginja Fortuna u zadnje vrijeme ne smiješi Ubuntu distribuciji: nekad posve nadmoćno najmoćnija distribucija pala je (nakon nasilnog uvođenja Unity interfejsa) na pristojno treće mjesto po mnogim benchmarcima, a ovakav skandalozan odnos prema svojim korisnicima samo će ubrzati pad i propast. Ironično je, ali i poučno pritom, što prvo mjesto drži Linux Mint, distribucija koja se bazira na Ubuntu distribuciji ali obrađena tako da bude korisnicima prihvatljivija (čitaj: nema Unit i ne prisiljava korisnike na korištenje ovog ili onog interfejsa).
Iran želi da se zatvori, sam sebe izbaci s Interneta
Treća stvar i moj najkraći komentar: Iran želi da se zatvori, sam sebe izbaci s Interneta i oformi neki svoj, pravovjerni Internet sa strogo kontrolisanim pristupom i sadržajem. Naravno, kao i u svakoj pristojnoj diktaturi, ukidanje pristupa servisima opravdava se "voljom naroda". Što će napaćeni narod kojeg gazi zla tuđinska e-čizma? Naravno, napraviti državni Internet!
Život u zemlji koja uvodi svoj internet i ima svoj Google >>>
Hoće li u tome uspjeti? Jedini način da državni činovnici i njihovi psi ovčari potpuno zatvore protok podataka bio bi da nekakvim naučno-fantastičnim energetskim štitom opašu cijelu državu, onemogućavajući bilo kakvu komunikaciju sa spoljnim svijetom. Sve drugo je tek privremena mjera, kao što smo naučili u Arapskom proljeću: ljudi će naći načina da dosegnu vanjski svijet.
Nema tog firewalla, nema te tehnologije koja će spriječiti motivisane ljude da se ponovo povežu sa ostatkom svijeta.
Drugim riječima: uzalud vam trud, tamburaši.
Autor je kolumnista hrvatskog Monitora
Bonus video:
