Skandal u vezi sa korišćenjem podataka s Fejsbuka - neovlašćeno dijeljenje ličnih podataka 87 miliona ljudi s kompanijom Kembridž analitika, koja se bavi političkim konsaltingom - takođe ukazuje na načine na koje najpopularnija društvena mreža prati sve što radimo na internetu.
Međutim, ovaj gigant u oblasti društvenih medija nije jedini koji se time bavi. Naše digitalne korake prati više desetina kompanija koje prikupljaju podatke (trekeri) i većina najposjećenijih sajtova i aplikacija prikupljaju podatke u realnom vremenu o našem ponašanju.
Istina je da se ne koriste svi trekeri kako bi kompanije saznale sve o nama, ali većina ljudi nije svjesna na koji način ih neko „posmatra" i ko ima pristup njihovim podacima.
Ako vas zanima ko vas prati na interenetu, odgovor za većinu korisnika jeste da to može biti bilo ko.
Arsenal za špijuniranje
Postoji nekoliko načina da se prati šta radite na interentu. Naš brauzer je opremljen pravim „arsenalom za špijuniranje": to su između ostalog kukiji, fleš kukiji, piksel tegovi.
Ova „oružja za masovno prikupljanje podataka" u stanju su da koriste sve informacije o našim aktivnostima od tačnih veb adresa koje posjećujemo do tipa uređaja koji koristimo.
Neki sajtovi koriste više desetina trekera u različite namjene. Jedan alat može vlasniku sajta da pomogne da sazna koliko ima posjetilaca, ali većina se koristi kako bi kompanije utvrdile ko smo: koliko imamo godina, gdje živimo, šta čitamo, šta nas interesuje.
Istraga koju je pokrenuo dnevni list Vol strit žurnal 2010. otkrila je da 50 najpopularnijih sajtova u Americi u prosjeku koristi 64 trekera.
Previše radoznale aplikacije
Većina nas provodi dane koristeći mobilne aplikacije, koje nas takođe špijuniraju.
Prošle godine, dvoje profesora u Americi Narseo Valina Rodrigez i Srikant Sundaresan objavili su studiju u kojoj se tvrdi da sedam od deset aplikacija dijele lične podatke s trećim licima.
„Kada ljudi instaliraju novu Android ili iOs aplikaciju, moraju da daju saglanost za korišćenje ličnih podataka. Neki od podataka koje aplikacije prikupljaju su neophodne za njihovo funkcionisanje - ako aplikacija prikazuje mapu, ona ne može da radi bez korišćenja GPS-a da bi saznala gdje se nalazite. Ali kada ste aplikaciji dozvolili da koristi tu informaciju, njeni autori je mogu podijeliti sa kim god hoće, što znači da treća lica mogu da saznaju gdje ste, koliko brzo se krećete i šta tačno radite", stoji u ovoj studiji.
Predugi tekstovi
Aplikacije koje javno objavljuju svoja pravila zaštite privatnosti to često čine na jako netransparentan način, pošto su opisi na koji način kompanije koriste vaše podatke predugački i razlikuju se od proizvoda do proizvoda, čak i kada oni potiču iz iste kompanije.
Ko će sve to da čita? Veoma poznata studija urađena u Americi i Kanadi pokazuje kako su ljudi potpuno nesvjesni na šta pristaju.
Kada su ih pitali da učestvuju u pokretanju nove društvene mreže (NameDrop), studentima s prestižnog američkog fakulteta predstavljena su pravila zaštite privanosti koja su sadržala sulude zahtjeve, poput obećanja korisnika da „daju svoje prvorođeno dijete društvenoj mreži NameDrop".
Skoro 75 odsto od 543 učesnika nije pročitalo ova pravila. Oni koji jesu, proveli su 73 sekunde čitajući tekst za koji im je potrebno najmanje pola sata čitanja.
U 2011. godini istraživanje rađeno u Britaniji otkrilo je da samo 7 odsto korisnika čita pravila o zaštiti privatnosti kada se prijavljuju za nove proizvode i usluge.
Lutajuća „meta"
Mobilni telefoni i tableti stalno beleže našu lokaciju i mogu da je podijele sa kim god žele. Korisnici mogu da izaberu koje aplikacije mogu da prate GPS podatke - mape, na primjer, ali i da onemoguće opcije koje prate koja mjesta najčešće posjećujete, kao i isključivanje praćenja lokacije.
Ustvari, isključivanje opcije koja prati vaše kretanje je savet stručnjaka za sajber bezbjednost. Međutim, studije pokazuju da mobilni telefon i dalje može da otkrije gdje se nalazite.
Tim s Univerziteta Prinston napravio je eksperiment u kome su dokazali da je moguće pratiti lokaciju telefona, čak kada su opcija lokacije, GPS i vajfaj isključeni.
Prošle godine, onlajn magazin Kvarc je otkrio da Gugl prikuplja informacije o lokaciji korisnika Androida tako što prati koliko otkucaja mobilni telefoni šalju antenama kako bi pristupili mobilnoj mreži.
U Guglu su potvrdili da su prikupljali ovu vrstu informacija, ali da su brisali podatke o tome kao i da su prestali s tom praksom.
Nestajanje s mreže
Motivacija iza praćenja se svodi na to da ljudi koji se reklamiraju mogu lakše da nas pronaću, ali ako ste među onima kojima i to smeta, postoje načini kako da ukinete te usluge.
Prvo što možete da uradite je da omogućite „nemoj da me pratiš" opciju na sajtovima koje posjećujete, ali da li će kompanije tako postupiti zavisi od njihove dobre volje.
Možete da koristite aplikacije koje provjeravaju da li postoje trekeri u vašem brauzeru.
U slučaju aplikacija, stvari su malo komplikovanije. Ako blokirate pristup osjetljivim informacijama na vašem telefonu, to može da negativno da utiče na funkcionisanje te aplikacije.
Takođe, ako isključite reklame, onda ugrožavate postojanje besplatnih aplikacija, jer to je jedini način da programeri naplate svoj rad.
Ipak ne postoji neprobojna zaštita. U tekstu napisanom za sajt za samopomoć Lajfhek, američki novinar i pisac Esli Omur objavio je 12 zapovijesti za one koji ne žele da ih bilo ko prati. Posljednja zapovijest privlači najviše pažnje:
„Za one stvarno paranoične: prestanite da koristite tehničke naprave, koristite samo papir, olovku, pisaću mašinu, razgovore licem u lice, što se tiče dijeljenja fotografije, to obavljate na staromodan način."
IZVOR: BBC News na srpskom
Bonus video:
