Devetnaestog oktobra prošle godine, gigantski panoramski teleskop i sistem brzog odgovora (Pan-STARRS-1) na Havajima objavio je da su uočili međuzvjezdani asteroid koji su nazvali 1I/2017 U1 (ili Oumuamua, što znači glasnik izdaleka).
U mjesecima poslije, mnogi su astronomi i naučnici izučavali ovaj objekt kako bi otkrili šta je, jer je imao karakteristike i komete i asteroida. Takođe, internetom su, zbog njegove veličine i oblika, kružile teorije da se radi o ogromnom svemirskom brodu, a čak su pokušavali otkriti i da li šalje radio signale. Nova studija koju su vodili astronomi sa Harvard Smitsonijan Centra za astrofiziku (CfA) otišli su i korak dalje, s tvrdnjom da je Oumuamua zapravo solarno jedro svemirskog porijekla.
Autori nedavno objavljene studije, nazvane "Da li bi solarna radijacija mogla objasniti čudnovato ubrzanje Oumuamue", su Šmuel Bijali i profesor Abraham Leb. Bijali je istraživač na postodoktorskim studijama, dok je Leb jedan od vodećih astronoma na Harvardu.
Oumuamua je snimljen prvi put 40 dana nakon što je prošao najbliže Suncu i već je bio na putu da napusti Sunčev sistem. U tom trenutku, astronomi su uočili da ima visoku gustinu (što znači da je sastavljen od stjenovitih i metalnih komponenata) i da se ubrzano okretao.
Iako nije pokazao nikakav znak da ispušta gasove dok je prošao pored Sunca (što bi sugerisalo da je riječ o kometi), tim istraživača prikupio je podatke koji su bili indikator da je Oumuamua ledenija nego što smo mislili u početku. A, onda, kada je krenuo da napušta naš Sunčev sistem, slavni teleskop Habl snimio je njegove posljednje fotografije koje su otkrile neočekivano ponašanje. Nakon što su pregledali fotografije, drugi tim međunarodnih istraživača otkrio je da Oumuamua ubrzava, a trebalo je da bude sporija. Najvjerovatnije objašenjenje, tvrdili su jeste da Oumuamua ispušta materijal s površine zbog solarnog zagrijavanja.
No, Bijali i Leb ponudili su sasvim drugo objašnjenje i poručili: ako Oumuamua jeste kometa, kako to da nije ispuštala gas kad je bila najbliže Suncu? Takođe citiraju drugo istraživanje koje navodi da, ako je ispuštanje gasova odgovorno za ubrzanje, uzrokovalo bi i rapidnu evoluciju u okretanju Oumuamue - što nije bio slučaj.
Bjali i Leb zapravo su razmotrili mogućnost da je Oumuamua solarno jedro, dio svemirskog broda koji se oslanja na radijacijski pritisak da stvori pogon. Ovo jedro možda je poslala druga civilizacija da studira naš Solarni sistem i traži tragove života.
Kako je profesor Leb kazao: "Mi objašnjavamo da je ubrzanje Oumuamue, kada se krenulo udaljavati od Sunca, rezultat sile koju Sunce primjenjuje na njegovu površinu. Da bi ova sila objasnila izmjereno ubrzanje, objekat mora biti nevjerovatno tanak. Ovo sve je preduslov za kreiranje solarnog jedra. Porijeklo može biti ili prirodno (interstelarni objekat ili protoplanetarni disk) ili vještačko (letjelica čija je misija bila ispitati unutrašnjost Solarnog sistema)."
Pa su Bijali i Leb izračunali vjerovatan oblik, debljinu i odnos mase spram površine, te su pokušali procijeniti da li bi ovakav objekat mogao preživjeti u međuzvjezdanom prostoru, te da li bi mogao izdržati nevjerovatan stres koji uzrokuje rotacija i tzv. plimne sile.
Ono što su otkrili jeste da je objekat tanak nekoliko milimetara mogao preživjeti put kroz cijelu galaksiju, mada vjerovatnoća ovisi o gustini mase Oumuamue (što nije kvalitetno izučavano).
Bijali i Leb sugerišu da bi ovo moglo biti odbačeno jedro, koje pluta pod uticajem gravitacije i zvjezdane radijacije, slično kao dijelovi olupine broda. Podsjetili su da slične objekte prave i ljudi - projekat IKARUS i inicijativa Staršot. No, postoji mogućnosti i da je aktivan dio vanzemaljske tehnologije koji je došao da istražuje naš Sunčev sistem, na isti način na koji mi želimo, uz pomoć Staršota, ispitati Alfa Kentauri (zvjezdani sistem najbliži Sunčevom sistemu), objavio je Science Alert.
Bonus video:
