Početkom 1980-ih, odgovor na pitanje šta je dovelo do toga da dinosauri i ogroman broj drugih bića izumru prije 65 miliona godina i dalje je bio misterija.
Do kraja decenije, misterija je riješena: kometa ili asteroid pali su na Zemlju zbog čega je ogromna količina prašine koja je prekrila sunce dospjela u vazduh, što je dovelo do toga da planeta zaroni u ledeno doba. Otkriće ogromnog udarnog kratera nedaleko od obale Meksika, odgovarajuće starosti, zapečatilo je odgovor za većinu naučnika. Međutim, druga katastrofa svjetskih razmjera dogodila se u skoro identično vrijeme: serija tekućih vulkanskih erupcija koje su nadmašivale bilo koju erupciju kojoj je čovjek prisustvovao. Bile su toliko moćne da je skoro 518.000 kvadratnih kilometara današnje Indije bilo pod vulkanskim bazaltom debljine 24 kilometara. Gasovi i čestice šikljale su iz erupcija, tako da su takođe imale značajnu ulogu u izumiranju dinosaura, tvrde neki naučnici.
Koliko je uloga bila značajna zavisi, međutim, od toga kada su tačno erupcije počele i koliko dugo su trajale.
“Možemo sa velikim uvjerenjem da kažemo da su erupcije počele 250.000 godina prije izumiranja i da su trajale skoro 750.000 godina", kaže geolog Bler Šune sa Univerziteta Prinston. To je ono što potvrđuje ideju da su erupcije doprinijele masovnom izumiranju mnogobrojnih vrsta.
Šune i njegove kolege ne tvrde da su samo vulkani zbrisali dinosaure već da su promijenili klimu dovoljno da opterete cio ekosistem, pripremajući scenario za konačan udarac.
“Ne znamo konkretne mehanizme”, priznaje Šune.
Vulkani emituju ugljen-dioksid, koji je mogao da pokrene intenzivno globalno zagrijavanje, ali takođe emituju sumpor-dioksid, koji je mogao da uzrokuje globalno hlađenje.
“Ono što znamo je da su ranija masovna izumiranja uzrokovana samo vulkanskim erupcijama”, kaže Šune.
Uprkos novim analizama mnogi paleontolozi još uvijek sumnjaju u tu ulogu. Datiranje erupcija na osnovu prihvaćenih tehnika mjerenja nije problem, tvrdi Brajan Huber sa Instituta Smitsonijan. “Taj dio istraživanja je sjajan i čini da stvari napreduju”.
Međutim, veza između erupcija i nestanka vrsta je pogrešna.
“Slučaj masovnog izumiranja usljed udara komete ili asteroida ima pregršt argumenata. Jedna od predivnih stvari vezanih za te argumente je da su nas natjerali da pažljivo potražimo dokaze među fosilima, i na moru i na kopnu. Do sada smo prikupili zaista brojne detaljne podatke”, kaže Huber.
Ti podaci jasno ukazuju da ideja da izumiranje koje je trajalo 250.000 godina do udara asteroida, nije bilo naročito veliko. Onda, u vrijeme udara: BUM! Ideja da su vulkani odigrali značajnu ulogu u izumiranju iznova se javlja periodično, a prema Huberovom mišljenju “argumentacija je postala zamarajuća. Više ne osjećam potrebu da ulažem energiju u to. Manjina iznova pokreće pitanje, koje je većina već odavno riješila dokazima”.
Za one koji se ne slažu, ovo može djelovati grubo - čak i prepotentno. Ponekad glas manjine ispadne tačan u naučnim krugovima, kao što je iskusio Alfred Vegener kada je izneo svoju, tada ismijanu idjeu o pomjeranju kontinenata na Zemlji.
Sve u svemu, brojni dokazi su konačno potvrdili jednu teoriju, a pobili drugu. Za sada, vulkanska teorija je najviše pobijena.
Bonus video:
