Država je iznevjerila novinarku “Vijesti” Oliveru Lakić svaki put kada joj je prijećeno ili je bila napadnuta, a neki djelovi sistema su kontroverznim odlukama obezbijedili da i visoko pozicionirani akteri, protiv kojih su postojali dokazi za očigledan pokušaj uticaja na istragu, prođu bez posljedica.
Prije nego je neko 8. maja pokušao da je ubije, Oliveri Lakić je gotovo u kontinuitetu prijećeno sedam godina. Na istom mjestu na kom je pogođena metkom, na ulazu zgrade u kojoj stanuje, prije šest godina i fizički je napadnuta.
Nijedan slučaj napada i prijetnji nije do kraja istražen, ni u jednom nije otkriveno ko su nalogodavci.
Godinu prije nego je 7. marta 2012. godine pretučena, prijećeno joj je dva puta, krajem januara i početkom februara 2011, zbog serije tekstova o poslovanju fabrike duvana “Tara” iz Mojkovca.
Novinarka je tada istraživala da li se u toj fabrici i njenom skladištu u Donjoj Gorici proizvode, skladište i odatle krijumčare cigarete, ali i da li su sa tim povezani službenici Uprave policije i Agencije za nacionalnu bezbjednost.
Zbog prvih prijetnji, Slavko Musić, zaposlen kod vlasnika “Tare”, osuđen je na četiri mjeseca zatvora. Njegov kolega Marko Piper oslobođen je tada optužbi da je ugrozio sigurnost Lakićeve. Musić, koji je Lakićevoj prijetio 3. februara 2011. godine u zatvoru je proveo samo dva mjeseca, jer je dobio uslovni otpust.
Nikada formalno pravno nije utvrđeno ko je 9. februara, samo par sati nakon što je policija ustanovila da Lakićeva i njena porodica nijesu ugroženi prijetnjama koje su joj upućene sedmicu ranije, brutalno prijetio novinarki, njenoj kćerki i kćerkinoj cimerki.
Tog dana, muškarac koji se predstavio kao Boško, pozvao je drugu novinarku “Vijesti” i izrekao niz teških uvreda i užasnih prijetnji.
Sjutradan, sa istog broja, poslata je SMS poruka da ta novinarka “prenese pozdrave” kćerki Olivere Lakić i njenoj cimerki.
Tri dana kasnije, Danilovgrađanin Milan Grgurović tvrdio je policiji da je on prijetio Lakićevoj, ali nije mogao da se sjeti nijednog dijela razgovora sa novinarkom, niti da objasni zbog čega je zvao.
Iako je utvrđeno da je lagao, nije odgovarao zbog toga, jer je Viši sud dva puta ukidao presudu sutkinje Željke Jovović koja ga je oba puta osudila na po godinu zatvora zbog lažnog prijavljivanja.
NVO Akcija za ljudska prava, u izvještaju “Procesuiranje napada na novinare u Crnoj Gori”, konstatovala je da je, s obzirom da nikada nije utvrđeno zbog čega je Grgurović lažno tvrdio da je prijetio novinarki, njenoj ćerki i njenoj cimerki, jedini logičan zaključak je da je za nečiji račun pokušao da spriječi otkrivanje pravog izvršioca prijetnji, a da je potom sud obezbijedio da on za to ne snosi nikakvu odgovornost.
Nikada nije utvrđeno zašto je to i za čiji račun Grgurović uradio.
“Boška” spasio vještak
Zbog istih prijetnji procesuiran je nekadašnji vozač bivšeg direktora Uprave policije Veselina Veljovića. Robije ga je spasao vještak Predrag Boljević, čijem naprasno promijenjenom mišljenu je povjerovala sutkinja Larisa Stamatović Mijušković.
Boljević, na osnovu čijeg stručnog nalaza je i podignuta optužnica protiv službenika UP, tokom sudskog postupka iznenada se “predomislio” i relativizovao dokaze o broju telefona sa kog je prijećeno Lakićevoj, njenoj kćerki i kćerkinoj cimerki. Prije toga je utvrdio da su samo Rabrenović i dva člana njegove porodice mogli da upute prijetnje Oliveri Lakić.
Postupak protiv Rabrenovića naročito je zanimao predsjednicu Vrhovnog suda Vesnu Medenicu, i nekadašnjeg šefa kriminalističke policije Sinišu Stojkovića koji je u posljednjim danima 2012. godine uhapšen zbog sumnje da je pokušao da utiče na tužiteljku Ljiljanu Klikovac da “zastane sa istragom”.
Sutkinja Višeg suda Milenka Žižić, odbacila je optužni predlog protiv Stojkovića, obrazlažući da nije mogao da utiče na sutkinju Klikovac, jer “nije imao visok položaj i autoritet u službi, kao ni bitan socijalni status i položaj u društvu”. Iako je tužilaštvo sačinilo službenu zabilješku o interesovanju Medenice za slučaj “Rabrenović”, ona nikada nije saslušana ni procesuirana zbog toga. Da svoje interesovanje za Rabrenovića ne objasni u sudnici, omogućila joj je koleginica i prijateljica Žižić, odlukom da ne optuži Stojkovića.
Bušković, “fudbaleri” i Veljović
Zbog napada iz 2012. godine, Podgoričanin Ivan Buškovićosuđen je na devet mjeseci zatvora, ali je u ćeliji ostao kraće. Navodno zbog dobrog vladanja i amnestije. Nekoliko Buškovićevih prijatelja i rođaka osuđeno je zbog lažnog svjedočenja. Oni su tokom sudskog postupka zbog prebijanja novinarke pokušali da mu daju alibi, tvrdeći da je u trenutku napada Bušković sa njima igrao fudbal.
Nakon prebijanja 2012. godine, Lakićeva je javno optužila bivšeg direktora Uprave policije Veselina Veljovića da stoji iza prijetnji i napada na nju.On je saslušan u tužilaštvu zbog prijetnji iz 2011. i negirao da o tome zna bilo šta.
On je, u međuvremenu, izjavio da je Bušković osuđen samo zato što je policija lažirala i skrivala dokaze, zbog čega je novinarka 2. novembra 2013. godine podnijela krivičnu prijavu, tražeći da se ispitaju te tvrdnje. Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici je formiralo predmet i počelo izviđaj o čijem ishodu ni novinarka ni javnost do danas nijesu obaviješteni.
Kada su Oliveri Lakić u maju 2014. godine prijetili prijatelji Ivana Buškovića, za sud to nije bilo dovoljno da podrži optužnicu za krivično djelo ugrožavanje sigurnosti.
Poslije napada 2012. godine, Lakićeva je imala policijsko obezbjeđenje dvije godine i sedam mjeseci, koje je otkazala u oktobru 2014. godine. Tada je objasnila da više nije željela da živi i radi u takvim uslovima.
Žrtva zbog pisanja o švercu duvana
U Izvještaju HRA, ocijenjeno je da je Lakićeva postala žrtva serije prijetnji i fizičkog napada zbog serije tekstova o nelegalnoj proizvodnji i krijumčarenju cigareta, koji su dovedeni u vezu sa službenicima policije i ANB.
“Procesuiranje ovih napada je praćeno brojnim kontroverzama i uticajem visokih državnih službenika. Tako je jedno lice pokušalo da lažnim priznanjem istragu navede na krivi trag, direktor policije je saopštio da je napadač na novinarku osuđen zato što mu je policija podmetnula dokaze, šef kriminalističke policije u Budvi je pokušao da utiče na tužioca da obustavi postupak protiv njegovog kolege zbog prijetnji novinarki Lakić, a predsjednica Vrhovnog suda se posebno interesovala za taj postupak. Državno tužilaštvo je u ovom slučaju izabralo srednji put – trudilo se da procesuira sve koji su prijetili i napali novinarku, ali ne i da dođe do nalogodavca i temeljno istraži nelegalnu proizvodnju i krijumčarenje cigareta, o čemu je ona pisala i zbog čega je napadnuta, niti je bilo spremno da istraži nestanak dokaza u vezi sa tim”, piše u Izvještaju.
Iz HRA su ocijenili da su ostali uzaludni napori i žrtva koju je Lakićeva podnijela radeći u interesu građana, dok je epilog i ovog slučaja činjenica da vladavina prava u Crnoj Gori nije obezbijeđena i da javnost i dalje gubi povjerenje u spremnost policije i državnog tužilaštva da je obezbijede.
“Sudovi su u ovom slučaju minimalno kaznili samo jedno lice koje je novinarki prijetilo i napadača na nju. Oslobođena su optužbi dva policajca – jedan, koji je optužen da joj je prijetio, i drugi, optužen da je nezakonito uticao na državnog tužioca da obustavi gonjenje ovog prvog. Obje oslobađajuće presude su utemeljene na kontroverznim tumačenjima činjenica i prava. Epilog drugog slučaja je da policajac nije imao dovoljno visok položaj da bi mogao da izvrši nezakoniti uticaj na tužioca, iako zakon takav uslov ne postavlja. Činjenica da je policajac koji je optužen da je prijetio novinarki bio veoma blizak direktoru Uprave policije i da se za postupak protiv njega interesovala i predsjednica Vrhovnog suda, pojačava sumnje da u oba slučaja sudije nisu bile nepristrasne.
Pored toga, sud je utvrdio i da ne može krivično odgovarati čovjek koji je sam sebe lažno prijavio da je prijetio novinarki, u slučaju prijetnji zbog kojih je poslije procesuiran policajac. Nikada nije utvrđeno zašto je on pokušao da istragu navede na krivi trag. Na kraju, sud je obustavio i procesuiranje prijatelja napadača na novinarku koji su joj poslednji prijetili, našavši da nema dovoljno sumnje da su izvršili krivično djelo ugrožavanja sigurnosti. Ukupno posmatrano, sudovi su propustili da sve ove postupke sagledaju u kontekstu koji je zasluživao da najozbiljnije bude uzet u obzir to da je novinarki Oliveri Lakić u kontinuitetu prijećeno i da je i fizički napadnuta da bi se zastrašila i obeshrabrila da se dalje bavi istraživanjem nelegalne proizvodnje i krijumčarenja cigareta u Crnoj Gori, posla s kojim su vrlo vjerovatno povezani bivši i sadašnji državni službenici policije i ANB-a, sudeći po neuvjerljivom postupanju svih nadležnih državnih organa u slučaju napada na novinarku. Za prijetnje i napad na novinarku Lakić minimalno su kažnjene samo dvije osobe, koje nisu uticajne i protiv kojih su dokazi bili sasvim očigledni, dok je obezbijeđeno da istraga ne stigne do organizatora napada”, ocijenili su iz HRA.
Bonus video:
