"Prirodno je da se svaki čovjek osjeća dužnikom prema svom zavičaju. Mislim da sam dužnik zavičaju zato što nijesam napisao onoliko koliko sam mogao, nijesam obihvatio sve krajeve Crne Gore, a prošao sam Jugoslaviju, dobar dio Evrope i Bliskog Istoka. Nadam se da ću, ako me vid posluži, napisati još, a riječi koje putuju, neka putuju i dalje“, kazao je Mišo Drašković, novinar i publicista na promociji njegove knjige „Riječi koje putuju“.
Knjiga „Riječi koje putuju“, koja još uvijek miriše na štampu, promovisana je u JU „Zahumlje“, koja je uz RTV Nikšić i Književnu zajednicu „Vladimir Mijušković“, izdavače zbirke, organizator događaja u okviru julskog repertoara Nikšićke književne scene.
Odgovarajući na pitanja pjesnikinje Sofije Simović, koja je vodila veče, Drašković je kazao da je još kao dječak počeo da osvaja slobodu.
"Borio sam se i osvajao slobodu. Što se tiče slobode novinara borio sam se da budem slobodan. Uglavnom trudio sam se da budem objektivan, a koliko sam u tome uspio najbolje znaju čitaoci, slušaoci i gledaoci“.
Njegovu knjigu "Svjedok" nedavno je na ruski jezik prevela bivša ambasadorka Ukrahjine u Crnoj Gori, Oksana Sljusarenko, koja je prisustvovala promociji Draškovićeve zbirke.
"Uz pomoć pjesnikinja iz Književne zajednice ’Vladimir Mijušković’ nadam se da će napisati istorijsko-auto-biografski roman koji će se zvati ’Nezaštićeni svjedok’. Prošao sam gotovo sva ratišta ove nam lijepe domovine i nijesam bio zaštićen, ali trudio sam se da se štitim istinom“, kazao je Drašković koji bi, da je u nekom rolerkosteru života, sve uradio isto – živio bi u Nikšiću, bio novinar i pisao priču o nekom seoskom pamtiši ili babi koja mnogo zna.
Direktor RTV Nikšić, Nikola Marković istakao je da su ponosni što su jedni od izdavača knjige "Riječi koje putuju".
"Tekstovi Miša Draškovića, kao i njegove televizijske reportaže, su riječi koje treba da putuju i kroz vrijeme i od čovjeka do čovjeka. Posebno danas u ovom vremenu sveopšteg propadanja i gubitka pravih vrijednosti, mi koji držimo do tradicije i do pisane riječi, obavezni smo da damo svoj skromni doprinos da ovakvi i slični tekstovi ne padnu u zaborav, već da i nove generacije mogu da ih pročitaju i što lakše dođu do njih“, kazao je Marković.
Kako je istakao, posebno ga kod Draškovića impresionira što je uvijek fokusiran na običnog, malog čovjeka i što tekstovima pokušava da „dočara sudbinu i dušu običnih, normalnih ljudi“.
"U današnjem novinarstvu najteže je ostati čovjek. Mišo Drašković nam svjedoči da je svojim sveukupnim životnim djelom pokazao da je i drug ljudi, ali i drug lijepo napisane riječi", kazao je Marković.
Predsjednik Književne zajednice "Vladimir Mijušković" i recenzent knjige, Spasoje Bajović, kazao je da je Drašković kroz iskren i objektivan pristup prema temi koju obrađuje, postao blizak narodu, profesionalan i uvjerljiv.
"Mišo Drašković u svoje djelo nenametljivo uključuje pojam javnosti, razbuđuje širok opseg interesovanja, emocija, razmišljanja i preispitivanja savjesti. Njega politika ne zanima, on njeguje glas čovječnosti, rodoljublja i sloge u narodu. On navija za čovjeka, za život običnih ljudi, za osudu zlodjela, divi se onima koji su kroz ubitačne nišane lećeli uzdignutog čela", kazao je Bajović.
Istakao je da okosnicu Draškovićević priča čine snovi o istini, živi glas protiv nepravde i neprobojnog mraka kojim su zadojeni pojedinci.
"Mišo Drašković je objektivni, nepristrasni sudionik, hroničar raznih dešavanja u svome vremenu. On piše u interesu istine i očuvanja moralnih ljudskih vrijednosti, što pričama daje snagu vjerodostojnosti i trajanja. Draškovićeve priče u sebi nose pitkost izraza, ljepotu kazivanja, plastično oslikavaju likove i događaje, apeluju na buđenju ljudske savjesti i otpora protiv vandalskih ispada i pojava u društvu. Drašković je novinar kome ljudi vjeruju i čije knjige rado čitaju. Koncentrisan je u građenju priče, usredsređuje se na težište zbivanja. Vjeran je suštinskim novinarskim principima koji se bave rasvjetljavanjem raznih životnih problema. Bez nepotrebne glorifikacije, sa mjerom lirske obojenosti, Mišo Drašković ispisuje nezaboravne stranice iz naše prošlosti", poručio je recenzent knjige.
Novinarka Svetlana Mandić kazala je da je Drašković novom zbirkom odlučio da nas „prošeta“ kroz dva vijeka, da nam osvježi mirise prošlosti, da nam "zagolica" sadašnjost i da nas zapita – šta ostavljamo potomcima.
"Bez patetike, ali i suvoparnih riječi, bez ’praznog hoda’ i riječi bez smisla, ali sa emocijama, pitkošću i pronicljivošću, Mišo je znalački ’upakovao’ svaku priču i dodirnuo nas tamo gdje ovakve priče treba da dodirnu - u dušu", kazala je Mandić.
Podsjetila je da je Drašković devedesetih godina prošlog vijeka, kada je "razum bježao od ljudi", smogao hrabrosti da javno osudi miniranje nikšićke džamije, pa tako ne čudi što je i u ovoj knjizi prednost dao čovjeku.
"Nije Mišo zaboravio ni zaboravljene junake – ratnike koji su narodu darivali slobodu, a zauzvrat dobili zaborav. Podsjeća nas na njih pričama o Draginji Vušović, posljednjem članu 'crvene dinastije s Vidrovana', o herojskoj porodici Vujović, o Đakomu Skotiju i italijanskim vojnicima koji su bodrili zarobljenog mladog partizana da se domogne slobode, a oni pucali u mjesec...Pričaju Mišo i njegovi junaci, a mi 'gutamo' svaku njihovu riječ, pamtimo i dajemo sebi obećanje da ćemo biti bolji. Pričaju o dobroti, hrabrosti, čovječnosti, o slobodi, sreći i patnji“, istakla je Mandić i poručila da će Draškovićeve riječi nastaviti da putuju kroz vrijeme, kroz život, kroz nas.
Odlomke iz knjige čitao je glumac Radojica Stanković, a Sofija Simović je pročitala pjesmu koji je, inspirisana Draškovićevom knjigom, posvetila svim hrabrim novinarima.
Bonus video:
