Polinezija je nestala ispod talasa, Pakistan i južna Indija su napušteni, a Evropa se polako pretvara u pustinju. Tako bi svijet izgledao da je u prosjeku topliji za četiri stepena, prenosi Big Think.
Sa druge strane, zapadni dio Antarktika nije više pod ledom i nenaseljiv. Pametni gradovi bujaju u novim zelenim oblastima. Sjeverna Kanada, Skandiavija i Sibir postaju plodna tla na kojima se proizvodi hrana za stotine miliona kilimatskih izbjeglica.
Mapa koja je postala predmet pažnje medija je stara osam godina, ali je aktuelizovana zato što se ispostavilo da je relativno precizno projektovala trendove, pa tako Antarktik zaista polako zeleni.
Autori mape su svojevremeno istakli da su se odlučili za ovakav pristup jer on prikazuje i "dobre strane" klimatskih promjena, odnosno realističnu sliku prihvatanja nove stvarnosti usljed promjena klime.
Oni smatraju da treba tražiti rješenja koja će spremiti svijet za nova klimatska pravila, a ne trošiti vrijeme i novac na pokušaj vraćanja na staro.
Naravno, posljedice su nesagledive po ogroman broj ljudi.
Braon bojom na mapi je označen dio svijeta na kojem ne bi bilo moguće živjeti zbog poplava, suša i ekstremnih vremenskih prilika. To znači da bismo se teorijski oprostili od istočne obale SAD, Meksika i ostatka Centralne Amerike, srednjeg dijela Južne Amerike, Mozambika i Madagaskara u Africi, a Azija bi ostala bez indijskog podkontinenta, uključujući cijeli Pakistan. Ogromni Kolorado se praktično pretvara u potok.
Naradžastom bojom su označene nenaseljive pustinje. To je veći dio SAD, ostatak Južne Amerike, skoro čitava Afrika i južne polovine Evrope i Azije, uključujući Crnu Goru. "Rijeke su presušile, pustinje zavladale, a na Alpima nema snijega", predviđa mapa.
Crvenom bojom su označene zemlje koje su izgubljene zbog rasta nivoa mora.
Svijetlo zelena boja je za zone gdje se uzgaja hrana i uzdižu kompaktni gradovi koji idu u visinu. To je zapadni dio Antarktika, koji je potpuno neprepoznatljiv, gusto naseljen sa visokim zgradama. Novi Zeland bi takođe bio gusto naseljen, a počelo bi naseljavanje napuštenih djelova Sibira i Kanade. Većina svjetske populacije živi u Ujedinjenom Kraljevstvu, Skandivaniji, Grenlandu i sjevernoj Rusiji.
Toplija klima bi mogla da dovede do ponovnog pošumljavanja u određenim oblastima, kao što su Sahel i Zapadna Australija. Oni bi se koristili za solarne farme i geotermalnu energiju. Gigantske vjetrenjače na obalama Južne Amerike, Aljaska i Sjevernog mora bi generisale veliki dio potrebne energije.
Mapu je prvo objavio Nju Sajentist, a potom i Parag Kana za svoju knjigu "Connectography". "Čitava populacija u artičkoj regiji je sada manje od 4 miliona, da li bi u narednih 20 godina mogla da bude i 400 miliona", pitao je Kana.
Bonus video:
