Predlog Vlade da bivša službenica Ministarstva vanjskih poslova i diplomatkinja Vera Kuliš Joličić bude ambasadorka Crne Gore u Njemačkoj, a bivši ministar zdravlja Budimir Šegrt u Poljskoj, otvorili su dilemu da li vanjsku politiku vodi premijer Duško Marković i šef diplomatije Srđan Darmanović, kako je to predviđeno Ustavom i zakonima. Ili je to predsjednik Crne Gore Milo Đukanović i njegov dugogodišnji savjetnik Milan Roćen.
Takođe, njihovo postavljanje opet je aktuelizovalo pitanje u kakvom je stanju crnogorska diplomatija.
Skupštinski Odbor za međunarodne odnose juče je dao pozitivno mišljenje na postavljanje Kuliš, koja je Roćenov kadar, i bivšeg ministra zdravlja, koji je blizak Đukanovićima od gimnazijskih dana u Nikšiću.
Kuliš Joličič je ovo treći mandat u Berlinu, ako se računa i onaj kada je bila šefica Informativno - trgovinske misije Crne Gore u periodu prije nezavisnosti.
Prvi ambasador Crne Gore u Berlinu bio je Vladimir Radulović. Kuliš je 2012. sa pozicije Roćenove šefice kabineta postavljena za ambasadorku u Njemačkoj, gdje je ostala do polovine 2016.
Tadašnji premijer Đukanović imenovao je za savjetnicu za spoljnu politiku, da bi nakon dolaska Markovića za premijera, kako je saopšteno iz Vlade, ona podnijela ostavku početkom 2017. sa mjesta sekretara za politička pitanja u MVP.
Kuliš je sada opet predložena za ambasadorku u Berlinu pošto je Vlada, bez obrazloženja, na pola mandata opozvala Ranka Vujačića.
Sagovornici „Vijesti“ upućeni u diplomatiju, a koji su željeli da ostanu anonimni, navode da se ista ličnost šalje dva puta u istu zemlju samo u izuzetnim slučajevima.
„Trgovinske misije Crne Gore su bila polulegalna predstavništva, tako da se ne može izjednačavati ambasadorsko mjesto sa pozicijom šefa misije. Nije neobično da se ista ličnost pošalje dva puta u isto DKP, ali ako je prije ambasadorske obavljao druge funkcije, poput savjetnika, atašea...Slanje iste ličnosti drugi put za ambasadora u istu zemlju prijema može doći u obzir samo u izuzetnim prilikama - ukoliko ne postoji drugo adektvatno rješenje u ministarstvu, postoji neki specijalan zadatak ili je ambasador ostavio izuzetan trag u ranijem mandatu u zemlji prijema“, kazao je sagovornik „Vijesti“.
Naveo je primjer ambasadora SFRJ Veljka Mićunovića koji je dva puta bio ambasador u Moskvi, pri čemu je prvi put uspostavio prisne odnose sa Nikitom Hruščovim i tadašnjim vrhom SSSR, da bi drugi put u tadašnji Sovjetski Savez otišao tokom vladavine Leonida Brežnjeva.
„Na kraju, zemlja prijema uvijek može da odbije kandidata za mjesto ambasadora. Crnogorska diplomatija nikako da preleži dječje bolesti“, kazao je izvor.
Joličić Kuliš bi tako trebalo da se vrati u Berlin nakon nepune tri godine. Nije poznato zbog čega je Vlada smijenila Ranka Vujačića. On je bio veliki majstor Regularne velike lože Srbije i član srpskog ogranka Trilateralne komisije, udruženja koje je poznato i kao svjetska vlada u sjenci.
Članica srpskog ogranka Trilaterale je Ana Đukanović, pa se spekulisalo da je to i jedan od razloga zbog kojih je Vujačič postavljen za ambasadora, protiv čega su na Vladi krajem 2015. glasali Milica Đurišić Pejanović i Raško Konjević.
Šegrt je u jednom mandatu bio ministar, a bez mjesta je ostao nakon što je Marković formirao kabinet nakon posljednjih parlamentarnih izbora.
Skupština neće da kaže zašto je mišljenje poslanika o kandidatima tajno i koje podatke štiti
Na posebnim, zatvorenim sjednicama Odbora za međunarodne odnose i iseljenike podržani su vladini kandidati za ambasadore, kojima punomoćje, nakon verifikacije Skupštine, daje predsjednik države.
U saopštenjima odbora, na čijem je čelu Andrija Nikolić (DPS) piše da “iskustvo, prethodni angažman na važnim državnim funkcijama, kao i ugled Šegrta, garantuju njegovu uspješnost i na novom radnom zadatku”. Za Veru Joličić Kuliš ocijenili su da je “najveći dio svog dosadašnjeg radnog angažmana vezala za SR Njemačku, te da vrlo dobro poznaje društveno-političke prilike, značaj na nivou EU, tradiciju i kulturu zemlje”.
Iz odbora i Skupštine “Vijestima” nije odgovoreno zbog čega su sjednice, na kojima su poslanici davali mišljenje o vladinim predlozima, bile zatvorene. “Koje su to teme i podaci koji zahtijevaju da javnost bude odsutna, šta je sa javnošću rada parlamenta, kao i činjenicom da su ambasadori javni zvaničnici, kao i poslanici i da ih plaćaju građani”, pitale su “Vijesti”.
Bonus video:
