Boraveći u Finskoj, ekipa "Vijesti" je osim testiranja tojote GT86, imala priliku da se nađe za upravljačem i jednog drugog, takođe zanimljivog prevoznog sredstva.
Posjetili smo farmu haskija i jezdili na sankama koje su oni vukli kroz sniježna prostranstva Laponije. Taj doživljaj je na nas ostavio takav utisak da smo odlučili da vam približimo ovaj način prevoza.
To što su nas vukli, ne znači da su se ovi lijepi i izdržljivi psi i umorili. Jedan haski može u zaprezi sa sankama da vuče pet puta veću težinu od sopstvene. To znači da naša posada od šest pasa može da povuče i do 600 kilograma, pa dvije osobe ne predstavljaju ozbiljnije opterećenje za njih.
Zato se probijamo sniježnim bespućima velikom brzinom. Iako na blagim uzbrdicama upravljač treba da pomogne psima tako što će jednom nogom da se odguruje o podlogu, mi smo češće u situaciji da ih čak i tada kočimo da bismo održali red u karavanu.
Za vuču se koriste dvije vrste - sibirski i aljaskanski haskiji. Sibirski haski izgleda onako kako zamišljamo haskija, sivo-bijela dlaka i kose svijetle oči.
Aljaskanski haskiji, sa druge strane, nijesu čista rasa, već mješanci. Mnoge rase sa sjevera su miješane da bi se dobio ovaj pas vrhunskih vučnih sposobnosti. Naime, nijedna rasa ne može da parira aljaskanskom haskiju kad je u pitanju brzina kojom vuku sanke, kao i izdržljivost i snalažljivost na snijegu. Prosječna brzina kojom se krećemo je 25 km/h.
Tokom pauza koje pravimo s vremena na vrijeme, psi se valjaju u besprekorno čistom snijegu i jedu ga. Razlog? Čak i na tri stepena ispod nule, njima je vruće. Jednostavno, oni su predodređeni i za ekstremno hladne zime.
I još nešto, psi u zaprezi nijesu nasumično postavljeni. Oni najbliži sankama su najsnažniji mužjaci i oni su glavna pogonska snaga. U sredini su takozvani timski psi koji nijesu dovoljno snažni da budu u zadnjem redu, ali ni dovoljno dobri lideri. Na čelo se obično stavljaju ženke, jer su one opreznije od mužjaka i vode računa o svemu. Isto kao kod ljudi, rekli bi neki.
Ovi psi jednostavno ne znaju za umor. Njihovi instruktori kažu da bi oni rado trčali čitav dan, ali ipak se nakon par sati vraćamo i puštamo ih da odmore - zaslužili su.
Zvanično prebivalište Djeda Mraza
Laponija - bajkovita sniježna zemlja iz priča o Djeda Mrazu - baš je onakva kakvom je većina nas zamišlja.
Samo slijetanje na aerodrom u Rovaniemiju, glavnom gradu ove finske pokrajine, budi sjećanja iz djetinjstva. Gradić okružen mističnim gustim šumama, je i zvanično prebivalište poznatog djedice sa crvenom odorom i sijedom bradom.
Zbog netaknute prirode koja okružuje ovo mjesto i mnogobrojnih sadržaja za rekreaciju, ovdje ima dosta hotela, a godišnje grad posjeti oko pola miliona turista kojima se kao suveniri nude i krzna od irvasa, kojih u Laponiji ima oko 200.000. Krzna koštaju od 110 do 200 eura, u zavisnosti od veličine, kvaliteta i boje.
Hotel od leda ili kako zaspati kad je sobna temperatura -5 ͦ C
Da bi nas na pravi način pripremio za avanturu vožnje Tojotinog novog sportskog modela na ledenim stazama, organizator nam je priredio nezaboravnu noć – prespavali smo u hotelu od leda. Arctic Snow Hotel u blizini Rovaniemija je sa kapacitetom od 70 ležaja jedan od najvećih hotela ovog tipa u nordijskom regionu.
Ovdje je sve od snijega i leda. Gosti su smješteni u jednostavnim sobama u kojima se umjesto vrata nalazi samo zavjesa, a na ležajevima od leda ćete naći samo krzna od irvasa. Gosti imaju priliku da popiju piće u ledenom baru, gdje su čak i čaše od leda.
Temperatura u sobi je od 0 do -5 stepeni Celzijusa, ali kada se zavučete u specijalnu vreću za spavanje, vrlo brzo se zagrijete, i ma koliko to čudno zvučalo, biće vam toplije nego u nezagrijanoj spavaćoj sobi u Podgorici ili u Baru. Jedinu pravu neprijatnost predstavlja ustajanje, posebno ako vas probude usred noći kada senzori otkriju da se na nebu pojavio fenomen polarne svjetlosti, Aurora Borealis.
Galerija
Bonus video:
