U pohodu na širu klijentelu, Mini je morao da napravi automobil koji se baš ne slaže sa njegovim imenom.
Model kantrimen (Countryman) je, sa preko četiri metra dužine, najveći mini u istoriji kompanije koja je već duže vrijeme u vlasništvu BMW-a. Da li je ovako veliki auto uspio da zadrži šarm manje verzije i koliko je njegova veličina iskoristiva, pokušali smo da otkrijemo tokom par dana provedenih za volanom ovog automobila.
I pored toga što je posmatraču potrebno vrijeme da bi se navikao na proporcije neuobičajene za jedan mini, mora se priznati da su dizajneri odradili dobar posao. Na ovaj maksi mini su prenijeli većinu stilskih karakteristika standardnog modela. Ne može se poreći da su dali kantrimenu stav visok kao ni jednom miniju prije njega. Kantrimen je 10 cm širi i oko 15 cm viši od klasičnog hečbeka.
Kantrimen je, osim standardnih svjetlosnih grupa i dobio i veliku haubu koja prekriva oba krila i obuhvata farove.
Kao kod nekih Folksvagenovih i Fijatovih modela, istaknuti logotip na pozadini služi i za otvaranje petih vrata.
I kokpit je u tipičnom retro maniru, što znači da je pun stila i ekstrovertan kao i uvijek, sa istom prijatnom estetikom i frustrirajuće lošom ergonomijom. Iako je komandna tabla nešto drugačija u odnosu na ostale minije, na njoj i dalje dominira preveliki brzinomjer. Nažalost, tu je i neshvatljivi raspored kontrolnih elemenata, gdje su odmah ispod kontrolne table za klimu, poređani hromirani prekidači za zaključavanje vrata, ESP i aktivaciju sportskog režima vožnje.
Između sjedišta se proteže šina na kojoj možete da pričvrstite razne dodatke. Ovaj sistem se čini dobar, ali je upotrebljivost upitna. Kod testnog vozila se na ovoj šini nalazi kutija za naočare koja je suviše skrivena od pogleda vozača. Korisnije bi bilo da umjesto toga postoje klasični odjeljci za sitnice, ali ne zaboravite – ovo je mini.
Ipak, ono što se ne može poreći kantrimenu je velika količina prostora za putnike. Ovo je prvi mini u koji komforno mogu da se smjeste četiri odrasle osobe, a pozadi može da se ugura i peta, ali na kraćim relacijama.
Prtljažnik možda neće zadovoljiti sve porodice sa aktivnim stilom života, ali je ipak dosta veliki, sa osnovnom zapreminom od 350 litara (30 litara manje od golfa). Kada se zadnja sjedišta klizno pomjere unaprijed, dobija se 450 litara, a kad se obore nasloni zadnjih sjedišta možete da računate na 1.170 l, ali ne i na ravnu podnicu jer zadnja sjedišta formiraju izraženu stepenicu.
Ipak, ovo ne bi trebalo da budu argumenti koji će pokolebati kupca, jer su šmek i komfor kabine mnogo značajniji.
U vožnji, kantrimen dobro prikriva svoje visoko težište, pa su uglovi naginjanja u krivinama dosta mali, bar kada dovoljno usporite auto prije zavoja. Međutim, ako uđete u njega nešto brže, odmah ćete osjetiti visinu kantrimena. Pogon na zadnje točkove pomaže da upravljivost ostane na zadovoljavajućem nivou u dugim krivinama.
U potrazi za što boljim voznim svojstvima šasije, BMW je u određenoj mjeri žrtvovao udobnost, što posebno osjećaju putnici na zadnjim sjedištima na neravnom kolovozu.
Ali sve se to vjerovatno zaboravlja kada se osvrnete oko sebe i vidite koliko se pogledi bukvalno lijepe na vaše vozilo. Stil koji nikada ne izlazi iz mode ovom vozilu daje veću atraktivnost nego mnogim skupljim limuzinama, mada se ni kantrimen ne može nazvati jeftinim autom.
Testni model, sa skromnom kombinacijom benzinskog motora i automatskog mjenjača, paketom opreme Chili, koji pored standardnih elemenata donosi multifunkcionalni sportski volan, aluminijumske felge od 17 inča, dvobojna sjedišta u kombinaciji štof/koža, sport dugme, automatski klima uređaj, i doplatnim opcijama kao što su metalik boja, automatski mjenjač, Runflat gume, crni farovi, naslon za ruke, parking senzori pozadi, ksenon svjetla i radio Mini Boost CD, kod ovlašćenog zastupnika vozila BMW grupe, Voli Motorsa, košta 30.494 eura.
Automatski mjenjač loša investicija
Kad su u pitanju vozne osobine, jasno je da je BMW želio da kantrimenu podari dinamične gene ostalih rođaka. Čim okrenete volan, automobil reaguje agilnije od mnogih hečbek vozila, uprkos podignutoj poziciji vozača. Upravo zato je prava šteta što je testni primjerak opremljen pogonskim sklopom koji ne može ni približno da iskoristi potencijale šasije.
Atmosferski benzinac od 1,6 litara sa 122 konjske snage možda ne bi ostavio tako loš utisak, da nije povezan sa šestostepenim automatskim mjenjačem koji mu značajno tupi oštricu. Kantrimen je u ovakvoj postavci vrlo trom, bučan pri ubrzavanju, i prilično neupotrebljiv za ozbiljnija preticanja. Naravno u svemu tome ne pomaže ni skroman obrtni moment koji je dostupan tek u zoni iznad 4.000 obrtaja.
Dosta prijatniju vožnju smo iskusili prebacivanjem mjenjača u sekvencijalni mod, kada je kantrimen bar malo manje bučan, a čini se i da je nešto agilniji. Potrošnja goriva je iznad svake mjere za automobil težak manje od 1.300 kilograma.
Mada proizvođač u katalogu tvrdi da kantrimen u kombinovanom ciklusu troši 7,2 litra, mi čak ni na otvorenom putu uz sve mjere štednje koje su uključivale i mazohističko gašenje klime nijesmo mogli da je spustimo ispod 7,5 litara, a u normalnoj vožnji računajte na 8 litara, i prosjek u kombinovanom ciklusu od najmanje 9 litara. Kada se uzme u obzir da za automatski mjenjač treba doplatiti 1.600 eura, može se konstatovati da je on izuzetno loša investicija u ovom slučaju.
Galerija
Bonus video:
