Tržišna “zima” koja vlada na evropskom tržištu natjerala je jednog lava da potraži oslonac u toplijim krajevima.
Nije riječ o nekoj basni, već o potezu francuskog proizvođača automobila Pežo, koji je napravio jeftinu limuzinu 301 kojom će da nastupi na tržištima u razvoju: Centralnoj i Istočnoj Evropi, Rusiji, Africi, Južnoj Americi i Kini.
Pežo 301 je odnedavno dostupan i na crnogorskom tržištu, a mi vam ovdje prenosimo zapažanja sa prvih vožnji ovog modela.
Čak i da ne znate cijenu i namjenu automobila, samo par minuta će vam biti dovoljno da shvatite da on neodoljivo podsjeća na dačiju logan, auto koji je prije nekoliko godina napravio pravu malu revoluciju ponudivši dosta prostora za malo para.
Međutim, postoji jedna velika razlika. Naime, Pežo će na svim tržištima svoju limuzinu prodavati sa znakom „lava”, dok je Reno za taj zadatak angažovao brend Dačija, a samo na nekim tržištima stavlja svoj logotip.
Iako je jasno strateški odvojio modele za tržišta u razvoju od premijum modela namijenjenih Zapadnoj Evropi, tako što je ovim prvim namijenio brojku 1, a drugim brojku 8 u oznaci, Pežo je 301-ici podario vrlo atraktivan izgled. To je i najsnažniji argument koji će prvenstveno privući pažnju poklonika francuskog brenda.
Pežo 301 je zasnovan na produženoj i proširenoj platformi modela 208, mada je sa svojih 4,4 metra duži i od aktuelne 308-ice. Automobil je vrlo skladno dizajniran, pa veliki prtljažnik ne izgleda kao neko na silu prikačeno strano tijelo.
Ponuda prostora u unutrašnjosti nadmašuje čak i onu kod dačije logan. Bez obzira koju poziciju u automobilu da zauzimaju, putnici imaju veliku komociju, a prtljažnik ima zapreminu od 506 litara. Obaranjem naslona zadnjih sjedišta možete da dobijete 1.352 litra, i što je još važnije, mogućnost da prevezete duže predmete. Jedina mana mu je dosta visoka donja ivica zbog čega ćete morati da aktivirate mišiće leđa pri ubacivanju težeg kofera ili vreće krompira.
Auto je dosta robustan, ali istovremeno i jako udoban. Udarne rupe, šahtovi, pa i loš makadam, ne predstavljaju značajniji problem za 301-icu, čije vješanje budi uspomene na neke, sada već zaboravljene, Pežoove modele s početka osamdesetih godina prošlog vijeka. Visok nivo udobnosti se ne odražava na stabilnost. Iako u bržim krivinama prednji dio kreće u proklizavanje, to se lako koriguje oduzimanjem gasa, dok je za stabilnost zadnjeg dijela zadužen ESP sistem, koji dolazi u serijskoj opremi. Volan je pomalo sterilan, ali je direktniji nego što smo pretpostavljali. Veliki minus ide na račun izolacije kabine, jer je u vožnji 301 vrlo bučan čak i pri nižim obrtajima motora.
Ulazni dizel model koji na našem tržištu staje 13.340 eura, od opreme ima najpotrebnije stavke kao što su centralna brava sa daljinskom komandom, električni podizači prednjih prozora, četiri vazdušna jastuka, ABS, ESP, elektronska raspodjela kočione sile, manuelnu klimu, čelične točkove od 15 inča, a tu su i maglenke i radio CD MP3.
Štednja na svakom koraku
Iako je pred očima vozača na volanu znak lava, enterijer nije u skladu sa onim na šta smo navikli od Pežoa. Gdje god da pogledate vidjećete da se dosta štedjelo, što je bilo neophodno da bi se cijena oborila na željeni nivo.
Na primjer, većina kompletna komandna tabla i obloge vrata su izrađene od tvrde plastike, koja je dobro uklopljena i veoma otporna na grebanje. Sjedišta su udobna, a vozačevo je podesivo po visini i dubini. Nažalost, preveliki volan je podesiv samo po visini, zbog čega će neki teško pronaći idealan položaj za sebe.
Izostanak krovnih ručki je manji nedostatak od činjenice da su prekidači podizača prozora smješteni pored ručice mjenjača, a ne na uobičajenom mjestu na vratima. Ušteda je primjetna i u detaljima kao što su zastarele komande ventilacionog sistema i plastične poluge za otvaranje rezervoara i haube.
Osim toga, nema ni plastične zaštite ispod motora, što može da bude i rizik od potencijalnog oštećenja.
Mali potrošač
Pod haubom testnog modela je jedini dizelaš u ponudi, 1.6 HDi sa 92 KS. Ovaj provjereni agregat je još jedan snažan štih ovog modela.
U saradnji sa petostepenim manuelnim mjenjačem, on ubrzava 1.100 kg težak auto iz mjesta do 100 km/h za 12,5 sekundi, i dalje do maksimalne brzine od 180 km/h. Vrlo je agilan već od niskog broja obrtaja, jer najveći obrtni moment od 230 Nm isporučuje već pri 1.750 o/min, ali je i vrlo mali potrošač.
Na otvorenom putu nije teško ostvariti potrošnju od 4 litra, a u kombinovanom ciklusu se može računati na prosjek od 5,5 litara.
Galerija
Bonus video:
