Počela je nova školska godina, a to znači veće gužve na ulicama i obavezu za sve učesnike u saobraćaju da obrate pažnju na djecu koja se kreću prema školama i oko njih.
Posebno oprezni treba da budu vozači, jer su zone oko škola kao košnice u vrijeme kada počinju ili završavaju časovi.
„Važno je da vozači u zoni škola, pogotovo u vrijeme kad se đaci okupljaju na velikom odmoru, posebno obrate pažnju na poštovanje saobraćajnih propisa, odnosno na kretanje pješaka koje može da bude nekontrolisano. Oni treba da sa maksimalnom opreznošću i sa minimalnom brzinom prilaze školama“, kaže Igor Radojević, vještak saobraćajne struke.
„Najveći rizik je kada su velike grupe, tada su đaci kreću nepredvidivo i bez kontrole i mnogo je značajno da se tada vozač kreće minimalnom brzinom i time obezbijedi bolju reakciju na eventualno pretrčavanje pješaka“.
Ograničenja brzine u blizini škola su uvijek niža od opšteg ograničenja u gradskim sredinama. Zato usporite i striktno poštujte ograničenje, a po potrebi dodatno smanjite brzinu.
„Brzina je uvijek ključna za stvaranje opasne situacije. Što se krećemo sporije to je lakša i brža reakcija i odziv kočionog sistema. Osim odziva kočnica, na ukupno vrijeme kočenja utiče i takozvana psihička sekunda, to jest vrijeme koje je potrebno da mozak vozača primi informaciju da je došlo do kritične situacije i uputi signal tijelu da reaguje. Međutim, na zaustavni put utiču i drugi faktori kao što su stanje pneumatika i podloge, kao i vremenski uslovi.
U blizini škole sporije uvijek znači bolje. Zaustavni put vozila brzine od 30 km/h je upola manji nego kada je brzina 50 km/h. Takođe, pješak koga udari automobil koji se kreće brzinom od 50 km/h ima polovične šanse da ostane živ, dok pri 30 km/h šanse za preživljavanje rastu na 95 odsto.
Kada su u pitanju djeca dolazi do posebno rizičnih situacija. Ona nemaju moć rasuđivanja i procjene kao odrasli. Nijesu sposobna da ocijene odakle dolazi zvuk ili koliko je vozilo udaljeno ili kolika mu je brzina.
„Zato je važno da pred raskrsnicama u zonama škola postoje usporivači, takozvani ležeći policajci, koji će vozače dodatno da upozore na blizinu pješačkog prelaza, ali i dodatni saobraćajni znaci“, kaže Radojević.
„Neuočljivi usporivač brzine je potpuno beskoristan, i ne može dovoljno da uspori vozilo u tom trenutku, zato je važno da i prije bude znak nailazak na školu, a u noćnim uslovima bi trebalo da postoji svjetlosna signalizacija koja upozorava vozače na nailazak na usporivač“.
Djeca uzrasta od šest do desetak godina do škole treba da idu u pratnji roditelja, ali i kod onih starijih moć zapažanja opasnosti nije ni blizu nivou odraslog čovjeka. Oni vrše selekciju pojava po sopstvenim interesovanjima, pa im je, na primjer interesantnija lopta koja je izletjela iz dvorišta pored puta, nego automobil koji upravo nailazi.
Zato vozači u zonama škole moraju da predvide i ovakvo ponašanje veće djece, da bi mogli blagovremeno da reaguju.
Birajte najbezbjedniji, a ne najkraći put
Najkraći put ne mora da bude uvijek najbolji. “Uz dobru pripremu roditelji mogu značajno da doprinesu bezbjednom odlasku svog djeteta u školu i povratku iz nje“, kaže Mark Filip Vaške, ekspert za bezbjednost u njemačkom TUV-u.
Najvažnije je pronaći bezbjednu rutu. Roditelji treba sa djecom da pronađu najbezbjedniji put do škole i da ukažu djeci na potencijalne opasnosti usput.
“Najkraći put nije obavezno i najbezbjedniji”, kaže Vaške. Opasne tačke kao što su visokoprometne saobraćajnice ili građevinski radovi, treba da budu izbjegnute što je moguće više. Sa druge strane, treba birati što više pješačkih prelaza regulisanih semaforima.“
“Kada nađu najbezbjedniju putanju, roditelji bi trebalo da je ispitaju zajedno sa djecom, po mogućnosti u periodu dana kada će dijete ići do škole i vraćati se iz nje”, preporučuju u TUV-u. Kritične tačke treba objasniti i iz perspektive vozača, jer će djeca onda steći predstavu gdje vozač nije u stanu da ih vidi i da tu budu posebno oprezna. Djeca mogu da predvide opasnost tek kada napune osam godina, mlađi mališani uočavaju opasnost tek kad se ona zaista dogodi.
Djecu treba edukovati ne samo na putu do škole već i u svakodnevnim situacijama u saobraćaju. Tada će se oni lakše snalaziti i rutinski se ponašati u situacijama kao što je prelazak ulice.
Kada djeca mogu sama do škole?
Ne postoji univerzalni odgovor na pitanje u kom uzrastu djeca mogu sama da idu do škole. To zavisi od njihovog individualnog razvoja. Ako dijete pronalazi i poštuje dogovorenu rutu, ako razaznaje saobraćajnu signalizaciju, uočava opasnosti i pravilno reaguje na njih, onda je spremno da krene samo. Takođe, dijete bi trebalo da se ponaša disciplinovano i kada je u grupi sa ostalom djecom.
Ustanite na vrijeme
Izuzetno je važno da roditelji i sebi i djeci daju dovoljno vremena za pripreme ujutru.
“Djeca bi trebalo da krenu u školu na vrijeme, da ne bi bili pod stresom da će zakasniti, što rezultira nesigurnim i ishitrenim kretnjama, trčanjem ili nepažnjom“, ističe Vaške.
Bonus video:
