Jadranko Jonski ispalio je nekoliko metaka pokušavajući da ubije Vjekoslava Lambulića, a potom pobjegao u štek stan u Siti kvartu, rastavio pištolj i potopio ga u kiselinu kako bi uništio tragove.
Jonski - svjedok saradnik u predmetu protiv grupe Erogena Brajovića, Igora Vukotića i Ranka Radulovića, to je ispričao na jednom od prethodnih glavnih pretersa u podgoričkom Višem sudu.
Zatvoreno je za javnost suđenje okrivljenima za stvaranje kriminalne organizacije, ali su “Vijesti” imale uvid u dio svjedočenja zaštićenog svjedoka.
Jonski je ispričao da je u februaru 2018. pokušao da ubije Vjekoslava Lambulića, po nalogu Brajovića, a da je u kompletnoj akciji učestvovao i optuženi Stefan Perović.
“Nalog da ubijem Lambulića dobio sam u decembru 2017. godine, kada je Erogen to odlučio zbog krvne osvete koju je imao, kako mi je on rekao, zbog njegovog brata od strica Aleksandra Brajovića”.
Taj četrdesetsedmogodišnji Podgoričanin preminuo je u Kliničkom centru 15. avgusta 2015. godine, nakon što je u njega ispaljeno više hitaca iz vatrenog oružja, dok je u džipu čekao da se upali zeleno svjetlo na semaforima kod pasarele na Zabjelu. Na njega je pucano sa motocikla u pokretu.
Svjedok tvrdi da je Lambulića pratio, na osnovu čega je zaključio “da to može da se odradi”. Za likvidaciju mu je bilo obećano 50 kilograma skanka i džip marke “rendž rover”:
“Na što smo mi pristali i to je to... Za to sam angažovao Perović Stefana i potreban nam je bio stan i vozilo kojim ćemo to da izvršimo”, kazao je pred Vijećem sutkinje Ane Vuković.
Rekao je da je oružje za tu akciju bilo Stefanovo - pištolj “CZ” 7,62 milimetra, a da su automobil iznajmili od jedne agencije vlasnika M. R.
“Te kritične večeri kada smo Stefan i ja pratili ovog Lambulića, vidjeli smo da sjedi u bašti ‘Hiltona’”, kazao je on.
Rekao je da su se dogovorili da ga Perović odveze do tog “štek” stana u Siti kvartu: “Da obučem trenerku, da uzmem rukavice i da uzmem svu opremu koja mi je bila potrebna - fantomku, kačket, rukavice i pištolj”...
Objasnio je da ga je Stefan potom ostavio kod zgrade “Simpo”, jer su znali da tu živi Lambulić. Perović je otišao u ‘Hilton’ da vidi kada će meta da krene.
“Kada mi se Stefan javio, ja sam se uputio prema zgradi Vektre, preko ulice i parkinga i iza obližnjeg žbuna čekao u kanalu... Međutim, to čekanje se odužilo i tu sam ostao oko tri - tri i po sata.... Dok sam čekao, morao sam non-stop da ustajem i gledam da li je on ili neko drugi prolazio, jer tuda je frekventno i onda nijesam mogao da se koncentrišem na djelo”.
Dodao je da se Lambulić pojavio oko ponoći:
“I tako, nešto iza ponoći, došao je Vjekolsav Lambulić, ja sam izašao ispred njega... On se parkirao ‘glofom 7’ zlatne boje... Izašao sam i ispalio tri hica u auto i dva za njim jer je počeo da bježi... Bježao je prema Agenciji za nacionalnu bezbjednost... Pošto sam vidio da ga nisam ubio... dao sam se u bjekstvo... Bježao sam iza zgrade Vektre... i onda sam izašao na ulicu gdje me je čekao Stefan Perović, opet iza zgrade Simpo jer nije bilo kamera”...
Rekao je da su nastavili prema Siti kvartu, pored ograde fabrike Radoje Dakić i da je tu naložio Peroviću da stane kako bi on izašao a ovaj nastavio dalje - da uništi registarske oznake koje su prethodno ukrali i zakačili na iznajmljeno vozilo.
“Mislim da sam uzeo pištolj i fantomku, kačket, rukavice, prošao sam kroz dvorište i pored fabrike sam otišao na stan... Nakon 10-15 minuta došao je i Stefan. Pištolj smo rastavili i potopili smo ga u jednoj boci sa kisjelinom koja je bila tu, koju smo već bili pripremili zbog uništavanja DNK tragova i otisaka”...
Pojasnio je da su se dogovorili da Perović sjutra ode za Nikšić, a on za Albaniju kod Erogena.
“Prošao sam legalnim putem, jer sam znao da policija ne može tako brzo da riješi i da me otkrije, ako bude bilo kakav biološki trag”...
Rekao je da je u Albaniji bio oko nedjelju dana i da je nakon nekog vremena tamo, u društvu djevojke došao i Perović: “Da vidimo što ćemo i kako ćemo dalje”...
Tada su, tvrdi, otišli kod Erogena u kancelariju i da je tu prihvatio krivicu “što je Lambulić još živ”...
U martu od Brajovića dobija nov nalog za likvidaciju tog Podgoričanina: “Takođe je planirao da ubije i njegovog brata Jugoslava i Igora Krstovića i Milovana Lola Lakovića. Htio je da reketira Krstovića i Lakovića, a ako ne daju pare - da će da ih ubije”...
Glavne mete
Zaštićeni svjedok na suđenju je kazao da mu je rečeno da je Ranko Radulović u kontaktu i dobrim odnosima sa Vukotićima iz Kotora, koji su navodno na čelu škaljarskog klana...
Tvrdi da je optuženi Nikola Mandić bio glavna veza između škaljarskog klana i Radulovića i da je taj Nikšićanin iz bolnice u Brezoviku dogovorio sastanak sa jednim od navodnih šefova tog klana - Igorom Vukotićem, u njegovoj kući u Kotoru.
Radulović je tada bio u pritvoru, ali mu je zbog bavodnih zdravstvenih problema omogućeno bolničko liječenje.
“... Ušli smo u garažu, tu nas je sačekalo obezbjeđenje. Bio je Vukotić, (Nikola) Mršić, jedan iz obezbjeđenja i veliki crni pas... Ranko je mene odredio da izvršim... likvidacije... Vukotić me je pitao da li sam spreman psihički i fizički, mogu li to da uradim... Rekao sam - jesam, nema problema”.
Istakao je da su Ranko i Igor već odredili mete: “Smatrali su da imaju neprijatelje i ja sam za njih trebao da odradim dva čovjeka, a oni za nas dvojicu Vilotijevića. Oni su počeli priču oko (Duška) Golubovića, (Zorana) Lazovića, Duška Koprivice, Strahinje Koprivice, Nikole i Vladimira Banićevića, Darka Janjića i Radovana Mujovića”... Tvrdi da su Golubović i Lazović bili prioritetne mete:
“Oni su rekli da to prate. Iz Rankove priče, to su njihovi neprijatelji i Igor se složio sa tim, imali su isto mišljenje - ako ne rade za škaljarski, onda rade za kavački klan jer su mnogo opasni”...
Rekao je da mu je Radulović prvi put Milivoja Katnića pomenuo kada je podmetnut eksploziv ispod automobila Duška Roganovića, govoreći da je tužilac dobar drug sa njim...
“Sjutradan mi je rekao da živi negdje u okolini Podgorice, da ima betonsku ogradu, interfon... Samim tim da mu treba vremena kad parkira... da je pogodan za snajpersko i automatsko oružje i da, ako ne budemo mogli njega, da ćemo moći sina”, kazao je svjedok u sudu.
Zajedno na Kašćelana
Jonski je rekao da je drugi put kod Igora Vukotića otišao takođe po nalogu Radulovića - da mu prenese informaciju da je Slobodan Kašćelan u Kotoru.
Kašćelan je navodni vođa suparničkog - kavačkog klana.
Prema njegovim riječima, Vukotić je kazao da oni sve prate, ali da nemaju takve informacije i potvrdu da je ovaj u gradu.
“Na to je Ž. (sin Radulovića) odgovorio, da je Ranko rekao da ako treba i ako je tu, da se napadne i da ćemo mi poslati ljude i da to napadnemo zajednički. Ovaj (Vukotić) je rekao da nema potrebe”...
Ubiću i brata i tebe
Svjedok je kazao da je nakon nekog vremena počeo da se svađa sa Radulovićem, još dok je ovaj bio u bolnici. Kaže da mu je Ranko tada prijetio da će ubiti i njega i njegovog brata:
“Ako ne izgladimo odnose i ako ne izvršim ovo što sam obećao... ja sam rekao da ubije mene, da ne mora brata da mi dira... Rekao je: ‘Ne, ne, obojicu ću’. Tu smo se posvađali i više nismo kontaktirali”.
Poslije nekog vremena, kada je, kako tvrdi, pokušao da izgladi odnose sa Radulovićem, uhapšen je.
“Uhapšen sam kada sam sjutradan krenuo u Nikšić kod njega... Uhapšen sam 5. juna 2018. godine, na putu Podgorica - Nikšić, u mjestu Mareza. Tu me je uhapsila Posebna jedinica policije. Kod mene je pronađen pištolj 6,35 marke ‘crvena zastava’. Odatle sam priveden kod tužioca, uz krivične prijave - teško ubistvo u pokušaju, trgovina drogom, stvaranje kriminalne organizacije i nelegalno posjedovanje oružja”.
Osim Brajovića, Radulovića i Vukotića, optuženi su i Zlatko Matanović, Stefan Perović, Nikola Mandić, Stefan Radulović, Radoš Petrušić, Luka Radulović, Darko Vicković, Ratko Martinović, Nenad Lubura, Radivoje Preradović, Miladin Dedović, Ivan Todorović, Milovan Peruničić, Željko Matijašević, Nikola Mršić...
Svi su negirali da su počinili krivčna djela koja im se stavljaju na teret.
Radio sam likvidacije, jer mi je trebao novac
Zaštićeni svjedok je ispričao da mu je Erogen Brajović na nekom od više sastanaka, kazao da se bavi iznudama, zelenašenjem i likvidacijama.
“Rekao mi je da su među najjačim grupama u Albaniji... Počela je priča, takođe, da izvršavaju likvidacije suparničkih grupa i klanova... Pošto smo odradili nekoliko kombinacija sa travom, pitao me je da li mogu da izvršim likvidaciju za njega... Pristao sam, bio mi je potreban novac. Uradio sam to i prvi put je to bilo. Bio sam vozač u tom krivičnom djelu, to je bilo na izlazu iz Skadra. To je bio mjesec jul 2017. godine, vozio sam ‘golf V’, pored mene je bio čovjek koji je pucao iz ‘heklera’ i za to sam dobio 5.000 eura”.
On je rekao da je po nalogu Brajovića odradio još jednu likvidaciju u septembru 2017. godine: “Odradio sam to. To sam radio kao pješak, u blizini Skadra, pucao sam kao pješak iz automatske puške ‘kalašnjikov’, čekalo me vozilo, potom smo pobjegli i to je to”.
Rekao je da su se nakon takvih krivičnih djela krili u Brajovićevim kućama ili stanovima koje ima u Skadru: “Valjda u toj zgradi gdje mu je taj lokal ‘Konzul’ ili ‘Maksimus’, valjda tu ima čitavu zgradu i tu sam bio u šteku kada sam pucao na Lambulića”.
Nemoj da vas vidim više u Zeti, inače nećete živi izaći odavde
Jonski je ispričao da mu je Brajović još u Skadru dao pištolj “štajer”, na kojem je bio prigušivač i da su nakon toga počeli da prate Lambulića: “Da vidimo đe je”.
Kazao je da su najprije iznajmili stan u Dalmatinskoj ulici, ali da nisu uspijevali da mu uđu u trag.
Rekao je da su Perović i on jednom otkriveni - dok su nadzirali kuću Lambulića u Zeti.
“Mi smo prolazili tuda više puta dnevno, neko nas je primijetio, tu su bili neki radnici, vjerovatno su javili Jugoslavu Lambuliću, tako da smo se sreli u Zeti. Međutim, mi smo krenuli da bježimo... On nas je stigao, Stefan Perović je vozio auto, dogovorili smo se da stanemo... Jugoslav nas je pitao šta radimo u blizini te kuće.
Tvrdi da im se Lambulić predstavio kao inspektor Knežević i da ih je pitao - znaju li čija je to kuća.
Rekao je da su izmislili da traže Zlatka Matanovića i neku djevojku...
“Očito da Lambulić nije povjerovao i rekao je - Nemoj da vas vidim više u Zeti, inače nećete živi izaći odavde”, rekao je Jonski.
Kanov čovjek je kod Ranka dolazio sa mojom slikom
Zaštićeni svjedok je kazao da je nakon nekog vremena rekao da je posumnjao da mu Radulović sprema likvidaciju, a nakon što se taj Nikšićanin sastao sa Lambulićem:
“Sve mi je ukazivalo da mi Ranko organizuje likvidaciju, tu sam ukapirao šta mi se sprema i nisam smio da dolazim u Nikšić... Krio sam se”...
Rekao je da se poslije toga, a noć prije hapšenja - vidio sa Rankovim sinom u jednom podgoričkom lokalu:
“Rekao mi je da mi je glava ucijenjena i da me traže da me ubiju... Rekao sam da otprilike znam o čemu se radi, a on je na to dodao da me traži Marko Ljubiša Kan, koji je u škaljarskom klanu i jedan od visokorangiranih ljudi tamo... Odmah su mi se poklopile kockice - da su Kan i Lambulić mnogo dobro prijatelji, a to sam i znao iz kriminala”...
On tvrdi da mu je mlađi Radulović rekao i da je Kanov čovjek dolazio kod Ranka: “Sa mojom slikom, pokazao mu je i pitao - gdje sam i šta radim. Ranko je rekao da ne zna, da nismo dobri, da ne garantuje za mene, ali da će pokušati da provjeri gdje sam”.
Lažni zdravstveni problemi?
Početak svjedočenja zaštićenog svjedoka nekoliko puta prekidan je zbog njegovih navodnih zdravstvenih problema.
Sud je naložio medicinsko vještačenje njegovog stanja, kojim je međutim utvrđeno da je Jonski “zdravstveno sposoban za dalje procesne radnje u predmetnom postupku”.
Optuženi Perović je tada konstatovao da je zaštićenom svjedoku očigledno potrebno “doškolovavanje” i da je zato tražio prekid glavnog pretresa...
Bonus video:
