Prvog januara 2018, policajka van dužnosti Marija Nikolić šetala je na Kopaoniku sa dvojicom muškaraca - jedan je bio član crnogorske kriminalne organizacije poznate kao kavački klan, a drugi huligan blizak ovoj kriminalnoj grupi.

Istog dana, devet sati kasnije, pripadnik kavačkog klana ubijen je u Beogradu - zasut je kišom metaka dok je “golfom 7” ulazio u garažu zgrade u kojoj je živio na Vračaru. U kolima pored njega sjedjela je Nikolić, ovog puta u uniformi, i nije povrijeđena u pucnjavi. Ovaj kriminalac - Davorin Baltić, stradao je u ratu između svoje i suparničke grupe poznate kao škaljarski klan.

Oba događaja, na Kopaoniku i u Beogradu, zabilježile su sigurnosne kamere. Snimak i fotografija koje ekskluzivno objavljuju novinari KRIK-a i OCCRP-ja svjedoče o dvije bitne stvari u vezi sa ratom kriminalnih klanova koji godinama traje.

Snimak iz podzemne garaže u Beogradu pokazuje da se likvidacije često vrše sa profesionalnom preciznošću.

Ubistvo Baltića izvele su dvije osobe koje su u garažu utrčale za “golfom”. Kružile su oko kola i pucale - jedna je imala pištolj, a druga poluautomatsko oružje. Bile su toliko precizne da su ubile Baltića, a da policajku nije okrznuo nijedan metak.

Fotografija sastanka na Kopaoniku, sa druge strane, daje rijetku potvrdu o povezanosti policije, organizovanog kriminala i huligana. Huligan Uroš Ljubojević sa kojim su se policajka i kavčanin sreli član je ekipe “Janjičari” - čije veze dosežu do visokopozicioniranih političara. Nikolićevoj se sada sudi jer je nakon ubistva iz kola sklonila Baltićev pištolj. Na sudu je ispričala da je bila u šoku i da nije bila svjesna da je pištolj bacila u kontejner tri ulice dalje. Kazala je da joj je Baltić kum i da je to veče trebalo da radi u kraju u kome on živi, pa je zato bila s njim u kolima. Ni tužilac ni sudija nisu je pitali zbog čega je sa Baltićem istog dana iz Beograda išla do Kopaonika i nazad - planina je od glavnog grada udaljena oko četiri sata vožnje. Na sudu se nije saznalo ni kakvog posla je imala sa huliganom iz “Janjičara”. Baltić je jedan od onih koji su ubijeni u ratu dva klana, nazvana po naseljima Škaljari i Kavač u okolini Kotora.

Ovi klanovi su zajedno krijumčarili drogu iz Južne Amerike u Evropu do 2014. godine, kada je zbog svađe oko kokaina došlo do sukoba koji se sve više produbljuje i koji je u sebe uvukao i druge kriminalne organizacije sa Balkana. Novinari KRIK-a udruženi sa kolegama iz crnogorske Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) i međunarodne novinarske organizacije Organized Crime and Corruption Reporting Project (OCCRP) detaljno su istražili ovaj mafijaški rat i mogu da prikažu cjelokupnu sliku sukoba koji je zapalio Balkan i proširio se u zemlje Evropske unije. Tokom istraživanja novinari su prikupili dokumentaciju iz policije, tužilaštava, sudova, bezbjednosne agencije i razgovarali sa osobama koje su upoznate sa balkanskom kriminalnom scenom. Sve pokazuje da je rat škaljarskog i kavačkog klana podijelio podzemlje u regionu. U njemu su strane zauzeli i pojedini pripadnici srpske i crnogorske policije, a veze klanova, prije svega kavačkog, vode i do političara. U sukobu ovih kriminalnih grupa ubijena je najmanje 41 osoba od 2015. godine, pokazuje analiza koju su novinari KRIK-a/OCCRP-ja uradili na osnovu zvaničnih dokumenata i informacija prikupljenih od izvora. Žrtve obračuna su kriminalci, ali i članovi njihovih porodica i saradnici, među kojima su advokat i nekadašnji poslanik u crnogorskom parlamentu. Bilo je i slučajnih žrtvi - jedan muškarac stradao je u Podgorici pretprošle godine jer se našao u kafiću gdje je izvršeno ubistvo pripadnika kavačkog klana. U Bečićima je 2016. godine ubijen ljekar iz Srbije jer je, takođe, sjedio u kafiću nedaleko od kriminalca koji je bio meta likvidacije.

Obračuni se protežu i van granica Balkana - likvidacije su se dešavale u Španiji, Njemačkoj, Austriji, Holandiji i, najskorije, u Grčkoj. Za ubistva kriminalci nastoje da angažuju i strance, čak i plaćenike koji su ratovali u Iraku, otkriva KRIK. Francuska Legija stranaca je, barem u jednom slučaju, bila baza za regrutaciju nekih od ovih ljudi. O tome kako klanovi funkcionišu, kako angažuju ubice, biraju mete i izvršavaju ubistva, najbolje govore svjedočanstva samih kriminalaca - mladića iz Južne Afrike kojeg su kavčani angažovali za likvidaciju, kao i jednog pripadnika škaljarske grupe koji je postao zaštićeni svjedok i ispričao da je ovaj klan planirao čak i ubistvo crnogorskog državnog tužioca. Novinari KRIK-a i MANS-a došli su do svjedočenja koja su njih dvojica dali u tužilaštvu i u ovom tekstu objavljuju njihove djelove.

Uspon i cijepanje škaljarskog klana

Prije početka rata, postojao je jedan jedinstveni klan, poznat pod nazivom škaljarski.

Njegov uspon povezan je s padom druge, mnogo poznatije, grupe koja je švercovala drogu - narkokartela Darka Šarića. Godinama je Šarić važio za ključnog trgovca kokainom sa ovih prostora. Njegovu grupu Bezbjednosno-informativna agencija (BIA) u izvještaju do kog su došli novinari KRIK-a/OCCRP-ja opisuje kao “svojevremeno jednu od najjačih kriminalnih organizacija u regionu, koja obuhvata više kriminalnih grupa sa prostora bivše SFRJ, sa preko 100 pripadnika, koji su posredstvom svojevrsnih operativnih autonomnih ćelija u više zemalja Evrope i Latinske Amerike u potpunosti djelovali na globalnom novu”. Šarićev kartel, međutim, pretrpio je ogroman udarac 2009. godine. Međunarodna policijska akcija “Balkanski ratnik” praktično je rasturila ovu grupu, pohapšeno je dosta njenih članova, a i sam Šarić se na kraju našao u zatvoru u Srbiji gdje mu se i dalje sudi. Razbijanje ovog klana otvorilo je veliki prostor koji je objeručke prihvatio, do tada manji, škaljarski klan iz Kotora. “Nakon akcije ’Balkanski ratnik’ (...) pojedine kriminalne grupe preuzele su dio aktivnosti ’klana Šarić’ u vezi sa ilegalnom trgovinom narkoticima”, piše u izvještaju BIA. Nedugo potom, likvidiran je i jedan od ključnih Šarićevih saradnika - Dragan Dudić, koji je poslove vodio iz Kotora, gradića odakle je operisao i škaljarski klan. Dok je sjedio sa prijateljem u kafiću u kotorskom Starom gradu, Dudića je iz pištolja ubio Ivan Vračar, koji se u izvještaju BIA vodi kao član škaljarskog klana. “Nakon ubistva Dragana Dudića, zvanog Fric, visokorangiranog člana klana Šarić 2010. godine u Kotoru, škaljarski klan na čelu sa Jovanom Vukotićem preuzeo je značajan dio Dudićevih aktivnosti vezanih za organizaciju transporta narkotika iz Latinske Amerike ka Evropi”, piše u izvještaju.

Navodi se i da je Vukotić “u martu 2016. godine organizovao paljenje diskoteke ‘Maximus’ u Kotoru, koja je u neformalnom vlasništu braće Šarić”. I dok su se ređale optužnice protiv članova Šarićeve grupe, a on nalazio prvo u bjekstvu, a zatim u pritvoru u Srbiji, članovi škaljarskog klana su stasavali u nove zvijezde balkanskog kriminalnog podzemlja. To, međutim, nije dugo trajalo. Uprkos poslovnom uspjehu, u klanu su se pojavile nesuglasice. “(Došlo je do) sve češćih sukoba suprotstavljenih struja unutar škaljarskog klana oko preraspodjele nelegalno stečenih finansijskih sredstava”, navodi BIA. Tenzije su dostigle vrhunac nakon događaja koji se odigrao u španskom gradu Valensija 2014. godine. Tada je došlo do sporenja oko kokaina, kako tvrde BIA i osobe koje su upoznate sa dešavanjima u kriminalnom podzemlju. Ljudi iz vrha škaljarskog klana su u skladištu koje su iznajmljivali u Valensiji pronašli 200 kilograma kokaina za koje nisu znali čiji su. Ispostavilo se da su drogu, bez njihovog znanja, donijeli njihovi saradnici. Vođe škaljaraca su im, kako bi ih kaznili, oduzele taj kokain. Ovaj događaj doveo je do toga da se oštećena strana, ona od koje je uzeta droga, izdvoji iz škaljarske grupe. “Formiran je kavački klan, na čelu sa Slobodanom Kašćelanom i Radojem Zvicerom”, piše u izvještaju BIA.

“Nakon ovog događaja sa kokainom bili su u paranoji da li će jedni da krenu na druge”, objasnila je novinarima KRIK-a osoba upućena u dešavanja. “Neki ljudi sa strane su potpaljivali tu paranoju, navijajući da ova dva klana zarate”. Nedugo poslije toga, početkom 2015. u Beogradu je ubijen čovjek iz vrha škaljarskog klana - Goran Radoman. Njegovo ubistvo označilo je početak rata klanova koji je odnio više desetine života i koji još traje.

Balkansko krvoproliće

Za najmanje 41 osobu sa sigurnošću može da se tvrdi da je stradala u sukobu ovih klanova, ali je broj vjerovatno veći, pokazala je analiza novinara OCCRP-ja i KRIK-a. Veliki broj likvidacija izveden je profesionalno i precizno, poput ubistva Baltića u garaži, pokazuje sakupljena dokumentacija. Žrtve su, osim iz pištolja i automatskog oružja, ubijane i postavljanjem auto-bombi i eksploziva pored puta. U najmanje dva slučaja, ubice su pucale iz snajpera. Najnevjerovatniji slučaj je ubistvo snajperom kriminalca koji se nalazio u zatvoru. U septembru 2016. godine Dalibor Đurić, član škaljarskog klana koji je bio osuđen za iznudu, šetao je u dvorištu zatvora u Spužu kada ga je u grudi pogodio metak iz snajpera.

Ubica je Đurića čekao skriven na desnoj obali rijeke Zete, koja krivuda oko zatvora udaljenog 15-ak kilometara od Podgorice. Automobil koji je ubica koristio da se doveze i odveze sa mjesta događaja pronađen je zapaljen zajedno sa oružjem. Dvojica muškaraca koja su ih zapalila i pomogla ubici da pobjegne, prvostepeno su osuđena. Tokom suđenja nisu otkrili ko je snajperista. Inovacija koju su ove grupe donijele jeste i korišćenje silikonskih maski prilikom likvidacija, koje izgledaju poput ljudskog lica i mogu da zbune policiju. Takve maske crnogorska policija je pronašla u više navrata.

Za ubistva kriminalci su angažovali profesionalce i amatere - u zavisnosti od toga kakva i čija likvidacija je bila planirana. Posao su ugovarali i sa strancima, a novinari KRIK-a otkrili su da su neki od njih bili i obučeni vojnici poznati kao “plaćenici”. O tome najdetaljnije govori svjedočanstvo Gregorija Majkla Ferarisa, mladića iz Južne Afrike, kojeg je kavački klan regrutovao za ubistvo 2015. godine. Feraris je tada imao svega 24 godine. On je uhapšen prije nego je uradio posao za koji je bio angažovan. Izjava koju je dao crnogorskom tužiocu, a čiju kopiju posjeduje KRIK, pruža uvid u to kako ove kriminalne grupe nalaze ubice i koliko precizno organizuju neka ubistva. Feraris je upoznao Aleksandra Markovića, člana kavačkog klana koji je bio profesionalni vojnik u Francuskoj, gdje su se obojica prijavila za Legiju stranaca, ispričao je tužilaštvu. “Tamo nas nisu primili i to mene zbog moje loše prošlosti, jer sam koristio kokain”, rekao je. Dok je boravio u kampu Legije stranaca u Parizu, Feraris je upoznao američkog plaćenika koji se tek vratio iz Iraka i na ruci imao istetovirano “ISIS Hunting Club“ (Klub lovaca na ISIS). Na jednom ramenu imao je tetovažu lobanje sa francuskom zastavom, a na drugom tetovažu sa američkom zastavom. Feraris je ispričao da mu je Marković rekao da su kavčani ovog Amerikanca angažovali da izvrši jednu komplikovanu likvidaciju. “Ja nisam bio u planu da izvršim to ubistvo, jer su njima trebale osobe koje su bile specijalno obučene, tj. da tiho uđu u kuću, da tiho to obave i na isti način napuste lice mjesta”, kazao je Feraris. Ovog mladića, koji je prije nego što se prijavio za Legiju stranaca radio kao instruktor fitnesa, kriminalci su izabrali za lakši zadatak. Mjesec dana nakon što su se upoznali, Marković mu je ponudio 50.000 eura za likvidaciju. “Prihvatio sam Aleksandrov predlog da im se priključim i izvršim ubistvo jer sam bio totalno bez novca”, piše u izjavi koju je dao tužilaštvu. Kavački klan mu je kupio avionsku kartu do Beograda, gdje se našao sa Markovićem. Odatle su vozom doputovali do mjesta blizu granice sa Crnom Gorom. “Prije prelaska granice ja i Aleksandar smo izašli iz voza, a zatim smo se tu razišli. Marković je ušao u jedno vozilo i odvezao se u Crnu Goru”. Feraris je u Crnu Goru ušao ilegalno - vodič ga je pješke preveo preko granice. Nakon toga, članovi kriminalne grupe “pokupili” su ga istim automobilom, ali su do krajnje destinacije - Budve, nekoliko puta promijenili kola, kako je rekao crnogorskom tužilaštvu. U Budvi su Ferarisa smjestili u stan gde mu je rečeno da čeka zeleno svjetlo da ubije svoju metu - Gorana Đuričkovića, vlasnika restorana “The Old Fisherman’s Pub” na budvanskoj promenadi i člana škaljarskog klana.

“Aleksandar Marković mi je rekao da su vlasnik tog restorana i ljudi oko njega bili direktno uključeni u krađu 200 kilograma kokaina”, ispričao je Feraris misleći na događaj u Valensiji. “Rekao mi je da u njega pucam najmanje pet puta da bih ga ubio i da bih tim ubistvom upozorio u Crnoj Gori sve one koji se bave drogom”. Marković mu je rekao da će, nakon što izvrši planirano ubistvo, kavački klan “otpočeti rat sa svima koji su uključeni u poslove vezane sa drogom u Crnoj Gori”... Dok je čekao da odradi ovaj posao, Ferarisa su iskoristili i za druge stvari - da za kriminalnu grupu kupi dva motora. “Jednim je trebalo da me vozač (nakon ubistva) odveze u planine do skrovišta... (Drugi motor) je trebalo da posluži za sljedeći zadatak koji je bio planiran, a u kojem ja nisam trebao da učestvujem”, rekao je. Nakon kupovine jednog motora imao je priliku i da vidi čovjeka kako izlazi iz srebrnog automobila i sijeda na motor, a kojeg mu je Marković predstavio kao “vođu crnogorske mafije”. “Aleksandar mi je rekao da ja i on za to lice radimo i da je to lice naručilo da se ubije vlasnik restorana”, ispričao je Feraris. “Tada mi je rekao da vođa crnogorske mafije živi u Starom gradu u Kotoru i da njegova familija pripada jednoj od najbogatijih porodica u Crnoj Gori”. Čekanje na dozvolu da izvrši ubistvo se odužilo i Feraris je počeo da se premišlja. “Razmišljao sam da napustim sve”, rekao je. “Ali im to nisam saopštavao zbog toga što mi je rečeno da je osoba koja je trebalo da izvrši neko ubistvo koje je ranije bilo planirano odustala, pa su oni tu osobu ubili”. Prije nego što je uradio ono za šta je bio angažovan, Ferarisa je zaustavila policija dok je vozio “BMW” i primijetila čudan detalj - na rukama je imao hirurške rukavice. Policajci su ga priveli jer nije imao nikakav dokument i potom utvrdili da su na automobilu lažne registarske tablice. On je odlučio da im ispriča cijelu priču. Na sudu ga je branio Borivoje Borović, poznati beogradski advokat, koji ga je savjetovao da povuče izjavu. Feraris tokom suđenja nije identifikovao nikog od članova kavačkog klana. Osuđen je na pet godina zatvora dok je Marković, koji ga je regrutovao, dobio šest godina. Goran Đuričković je izbjegao smrt kada je Feraris uhapšen, ali ne zadugo - likvidiran je pet mjeseci kasnije. Upucan je snajperom u svom restoranu. Nakon što je pogođen, pao je u more. Posao koji Feraris nije uspio da uradi završio je snajperista Srđan Popović iz Republike Srpske, tvrdi crnogorsko tužilaštvo. Optužen je da je u Đuričkovića pucao sa zidina budvanskog Starog grada. Dok se spremala njegova likvidacija, Đuričković je znao da je meta, sudeći po izjavi koju je dao policiji nakon što je ubijen njegov kum Saša Marković, bivši poslanik u crnogorskom parlamentu. Rekao je da postoji mogućnost da je Marković ubijen jer je povezan sa njim, kao i da je svjestan tenzija zbog događaja u Valensiji i da se njegovo ime pominje u vezi sa tim. Sem Ferarisovog, još jedno svjedočenje doprinijelo je da se više sazna o tome kako klanovi vrše likvidacije - iskaz svjedoka saradnika koji je dobio kodno ime Jadranko Jonski. On je bio član grupe Ranka Radulovića koja je bliska škaljarskom klanu i crnogorskom tužilaštvu omogućio je uvid u to kako obje ekipe funkcionišu. Njegovo svjedočenje, do čijih djelova je došao MANS, pomoglo je da više pripadnika ovih kriminalnih grupa bude optuženo. Svjedok je ispričao da su ove dvije grupe imale dogovor o “razmjeni alibija”, odnosno da, kako piše u sudskoj dokumentaciji, “svjedok saradnik (Jonski) izvrši likvidaciju za škaljarski klan, a ljudi iz škaljarskog klana izvrše likvidaciju za Radulovićevu grupu”. Jonski je rekao da su kao mete likvidacija bili “neprijatelji” škaljarske grupe, odnosno “ljudi koji rade protiv njih”. Radulovićeva grupa je, između ostalog, za škaljarce skupljala informacije o kretanju Slobodana Kašćelana, vođe suparničkog kavačkog klana, čije ubistvo su planirali, ali nisu izvršili, ispričao je zaštićeni svjedok. Kako se sukob zaoštravao, ubistva i planirane likvidacije postajale su smjelije. Svjedok Jonski ispričao je da je planirano čak i ubistvo specijalnog tužioca Crne Gore Milivoja Katnića. “Ranko Radulović je kazao da ako ne mogu likvidirati Katnića, moći će njegovog sina, koji ne obraća pažnju na svoje kretanje, da je najčešće sa devojkom i da je laka meta”, prepričao je zaštićeni svjedok tužilaštvu šta mu je rekao optuženi šef. Jonski je tužilaštvu ispričao da mu je jedan od članova ekipe rekao da je učestvovao u ubistvu crnogorskog fudbalera. Dok je Goran Lenc, fudbaler blizak kavačkom klanu, radio sklekove na stadionu u Kotoru u septembru 2017, prišao mu je Nikola Mršić i upucao ga. Ubica je pobjegao sa mjesta događaja i poslije tri godine bjekstva uhapšen je u martu ove godine.

Traženje partnera u Srbiji

Rat kriminalnih klanova se, očekivano, preselio i u Srbiju, gdje su obje strane tražile saveznike. “Interesi oba sukobljena kriminalna klana iz Kotora gravitiraju ka Srbiji. Crnogorska mafija je posljednjih decenija izuzetno aktivna na teritoriji Srbije, gdje ostvaruje jak uticaj na dešavanja u kriminalnoj sredini”, piše u izvještaju BIA iz 2018. godine. “O razmjeri sukoba između škaljarskog i kavačkog klana govore i saznanja da je u kriminalnim miljeima Crne Gore i Srbije došlo do značajnih podjela”, navodi se u ovom izvještaju obaveštajne agencije do koga su došli novinari KRIK/OCCRP. “Gotovo sve značajnije kriminalne grupe opredijelile su se za pripadništvo jednoj od ove dvije suprotstavljene kriminalne grupacije”. Najvažniji partner kojeg su škaljarci našli je grupa Filipa Koraća, za koju BIA navodi da je “jedna od najopasnijih kriminalnih grupa koja djeluje u međunarodnim okvirima”. Korać je vođstvo nad ovom grupom naslijedio od svog šefa, daleko poznatijeg domaćeg kriminalca Luke Bojovića, nakon njegovog hapšenja u Španiji.

Kavčani su, sa druge strane, pronašli saveznike sa jakim vezama - huligansko kriminalnu skupinu poznatiju kao “Janjičari”.

Politički fudbal

Fudbalski huligani igraju bitnu ulogu na kriminalnoj sceni na Balkanu. Skloni su nasilju i sem što podržavaju određene klubove, prodaju drogu. Osim toga, spremni su da kriminalnim grupama pruže podršku u borbi za kontrolu teritorije. Huliganske grupe povezane su sa klanovima, ali i sa nekim srpskim političarima, otkrili su novinari KRIK-a/OCCRP-ja. Kavački klan regrutovao je huligansku grupu koja im je omogućila bitan kontakt sa pojedinim predstavnicima vlasti. Na čelu ove grupe, poznate kao “Janjičari”, nalazio se Aleksandar Stanković zvani Sale Mutavi sve dok nije ubijen u oktobru 2016. godine.

Stanković je imao veze na visokim položajima u policiji. Bio je blizak Nenadu Vučkoviću Vučku, jednom od najbitnijih ljudi u Žandarmeriji. Njih dvojica su više puta zajedno uslikani na fudbalskim utakmicama. Bitnije od toga, postoje dokazi o vezama ove grupe sa važnim političkim akterima. Tako, član Stankovićeve grupe obezbjeđivao je inauguraciju predsjednika Aleksandra Vučića 2017. godine sa koje su nasilno udaljili građane i novinare, kako je ranije otkrio KRIK. Vučićev sin Danilo prijatelj je sa Aleksandrom Vidojevićem, poznatijim kao Aca Rošavi, jednim od ključnih članova “Janjičara”.

Stanković, ali i Vidojević, u policijskoj bazi vode se kao članovi kavačkog klana, pokazuje šema ove grupe koju posjeduje KRIK. O bliskosti Vidojevića i Danila Vučića govore njihove zajedničke fotografije napravljene na različitim događajima i u različitim vremenskim periodima. Tako, 2018. su zajedno navijali na svjetskom prvenstvu u fudbalu u Rusiji, na utakmici koju je reprezentacija Srbije igrala protiv Kostarike. U januaru ove godine uslikani su u Banjaluci, na proslavi dana Republike Srpske. Novinari KRIK-a/OCCRP-ja došli su u posjed još jedne, do sada neobjavljene fotografije, na kojoj Vučić grli Vidojevića u noćnom klubu. Nije poznato kada je ona nastala.

Još jedna veza Stankovićeve grupe i predsjednika Srbije je Novak Nedić. Nedić je bio generalni sekretar Vlade dok je Vučić bio premijer i u to vrijeme je sa Stankovićem vježbao gađanje na vojnom strelištu – kako tvrdi Vojni sindikat Srbije. Advokatska kancelarija Nedićevog oca, Vojislava Nedića, na suđenjima je branila nekoliko pripadnika “Janjičara”.

Država ulazi u rat

Stankovićeve političke i policijske veze mogu da objasne reakciju vlasti na njegovo ubistvo. On je likvidiran nakon treninga u teretani, kada je ušao u “audi a6”, sredinom oktobra 2016. godine u Beogradu. Za ubistvo niko nije optužen, ali se u izvještaju bezbjednosne službe tvrdi da je njegovu likvidaciju naručio škaljarski kriminalni klan. Dan nakon Stankovićevog ubistva, srpski ministar policije Nebojša Stefanović održao je konferenciju za novinare na kojoj je rekao: “Objavljujemo rat ovoj vrsti mafije i u ovaj rat ulazimo bez zadrške i rezerve”. Umjesto neselektivne borbe protiv organizovanog kriminala, objavljeni rat djeluje da je bio usmjeren samo na jednu stranu. Nijedan bitan član kavačkog klana nije uhapšen u Srbiji. Naprotiv, policija se fokusirala na hapšenje škaljaraca i njihovih saradnika iz grupe koju predvodi Filip Korać. Prethodnih godina srpska policija u više navrata je hapsila pripadnike škaljarskog klana i time se hvalila u medijima: 10 članova ove grupe uhapšeno je u restoranu “Durmitor” u Beogradu, a dvojica optužena zbog nošenja pištolja. Nekoliko članova optuženo je za iznudu novca u slučaju poznatom kao “Havana”. Uhapšen je i Marjan Vujačić, osumnjičen da je ubijao za račun škaljarske grupe. Protiv Koraća se vodila istraga zbog umiješanosti u ubistvo, ali je ovaj postupak obustavljen. Kada su novinari KRIK-a upitali ministra policije zbog čega se hapse kriminalci jedne strane, objasnio je time da je “škaljarski klan aktivniji u Srbiji”. “Ako njih ima stotinu, a ovih pet, pa naravno da ćemo više hapsiti od ovih stotinu”, rekao je Stefanović. U Srbiji se postupak vodio i protiv samog vođe škaljarskog klana Jovana Vukotića. On je prije dvije godine uhapšen u Turskoj, a zatim deportovan u Srbiju gdje mu se sudilo jer je prilikom putovanja koristio lažni makedonski pasoš. Na suđenju je izjavio da je to radio jer je crnogorska policija prodavala informacije o njegovom kretanju njegovim neprijateljima. “Svaki put kad se nađem na teritoriji neke druge države, o tome biva obaviještena crnogorska policija, odnosno par policijskih funkcionera. Od strane njih prodavane su informacije o mom kretanju kriminalnim grupama, zbog čega sam jednom čak izbjegao smrt”, rekao je Vukotić na suđenju. U Crnoj Gori se, inače, sudi bivšem komandiru kotorske policije Zlatku Samardžiću da je članovima kavačkog klana odavao povjerljive informacije. Vukotić je u februaru izručen Crnoj Gori u kojoj je pod istragom zbog pokušaja ubistva supruge šefa suparničke grupe, kao i njenih članova. Neposredno prije izručenja, kriminalni neprijatelji pokušali su Vukotića da ubiju u srpskom pritvoru - trovanjem hrane, o čemu je prvi izvijestio N1.

Pad škaljaraca

Zajedno sa pritiskom koji na njih vrši policija, na škaljarce su žestoko udarili i njihovi protivnici. Suočeni sa ovakvim prijetnjama, članovi klana napustili su Balkan i utočište potražili u drugim evropskim državama. Nekima, međutim, to nije pomoglo. Serija ubistva nastavila se i u Španiji, Njemačkoj, Austriji, Holandiji i, najskorije, u Grčkoj. Upravo događaj iz restorana u Atini, kada su u januaru ove godine ubijena dva bitna škaljarca može da bude fatalan za ovaj klan. Likvidirani su Stevan Stamatović - za kojeg BIA navodi da postoji sumnja da je ubio Saleta Mutavog - kao i Igor Dedović, koji je sa Vukotićem bio na čelu ovog klana.

U čitulji koju je u crnogorskim novinama dao kumu Dedoviću, Vukotić je iz zatvora poručio: “Tvoj odlazak nam daje još veću snagu da ne posustajemo”. Dedovićeva smrt i Vukotić iza rešetaka ozbiljno su, djeluje, oslabili škaljarski klan i napravili prazan prostor. Među onima koji mogu da ga popune je Filip Korać sa svojom moćnom grupom. Nije poznato gdje se Korać nalazi jer se do skoro krio zbog potjernice koju je za njim raspisala Srbija. Istraga zbog sumnje da je umiješan u ubistvo je zatvorena, što je dovelo do velikog gnijeva među predstavnicima vlasti, uključujući i predsjednika države Aleksandra Vučića. On je u januaru ove godine Koraća opisao kao jednog od najopasnijih ljudi u zemlji. Nedaće imaju i suparnici. Jednom od vođa kavačkog klana se sudi i zabranjeno mu je da napušta Kotor. Slobodan Kašćelan uhapšen je u decembru 2018. godine u Češkoj po međunarodnoj potjernici koju je za njim raspisala Crna Gora, a potom i izručen ovoj zemlji gdje mu se sudi da je organizovao kavačku grupu. Policija je tada saopštila da je jedan od najtraženijih bjegunaca. Od kraja prošle godine, kada je izašao iz pritvora pošto je kao jemstvo založio imovinu vrijednu pola miliona eura, zabranjeno mu je da napušta boravište. Kako su novinari KRIK-a računali ubistva Da bi potvrdili da su pojedina ubistva posljedica sukoba klanova, novinari KRIK-a su koristili različite izvore. Neki od onih koji su ubijeni su u zvaničnim dokumentima označeni kao članovi jednog od klanova, druge je moguće dovesti u vezu sa čituljama, kao i kroz razgovore sa osobama koje su upoznate sa dešavanjima u podzemlju ili su dio njega. Novinari su, tako, sastavili listu od 41 osobe ubijene u ovom sukobu, ali je broj vjerovatno veći. Tabloidi Provladini mediji u Srbiji su, takođe, bili zainteresovaniji da izvještavaju o članovima škaljarske grupe i Koraću, nego o njihovim suparnicima. Lica ovih kriminalaca pojavljivala su se na naslovnim stranama tabloida, na kojima se čak tvrdilo da planiraju likvidaciju predsjednika – tako je na jednoj pisalo da „žele Vučićevu glavu”.

Ko je na kojoj strani Osim grupe Filipa Koraća, škaljarskom klanu su bliski barsko-budvanski klan čiji je vođa Alan Kožar, grupa na čijem čelu je Ranko Radulović, Kvartaši iz Nikšića, piše u izvještaju BIA. Koraću su bliski i navijači Partizana koji su nekada bili okupljeni oko huliganske grupe “Alkatraz”. Na drugoj strani fronta, uz kavčane, su huliganska grupa “Janjičari”, kao i grupa koju je vodio uticajni kriminalac Slobodan Šaranović. Ubistva članova porodica Napadi na članove porodica još jedna su karakteristika obračuna ova dva klana - odavno su prešli granicu do koje su kriminalci ubijali jedne druge. Šef škaljarskog klana Jovan Vukotić se, kako tvrdi tužilaštvo, vozio sa svojim ocem u maju 2016. godine i automobilom prepriječio put kolima u kojima je bila supruga vođe kavčana Radoja Zvicera. Potom je, navodno, počeo da puca, ali nije pogodio ni nju, ni njenu maloljetnu ćerku. Dvije godine kasnije, Vukotićev otac ubijen je ispred svoje porodične kuće u Kotoru. U ratu je, ipak, najviše stradala porodica Roganović bliska kavačkom klanu. Trojica muškaraca iz ove porodice su ubijena, dok je jedan izbjegao ubistvo ali ostao je bez nogu.

Dodatno istraživanje: Jared Ferrie