Dvije godine od ranjavanja novinarke “Vijesti” Olivere Lakić još se ne zna ko je pucao na nju ispred zgrade u kojoj živi, a u spisima istrage nema ni pomena o tome ko su nalogodavci i šta je bio motiv za kukavički napad.
Tužilačka istraga nije okončana ni poslije više od 14 mjeseci, a zakonski redovni rok je pola godine, zbog čega su tužioci tražili da im se dozvoli probijanje termina jer je, navodno, riječ o obimnom i zahtjevnom predmetu.
Iako se istragom bavi tim od čak pet tužilaca Višeg državnog tužilaštva u Podgorici, do danas nisu saslušane osobe o kojima je novinarka pisala u istraživačkim tekstovima, a koji su joj u posljednjoj deceniji više puta prijetili, zastrašivali članove njene porodice, ali i fizički napadali...
Oni će, međutim, uskoro morati da donesu odluku - da li će podići optužnicu protiv navodnog kriminalnog udruženja Filipa Bešovića zbog ranjavanja novinarke ili će prekinuti istragu u jednom od najznačajnijih predmeta.
Novinarka, koja se bavi istraživačkim radom, ranjena je u 8. maja 2018. godine oko 21 čas ispred ulaza zgrade u kojoj živi, kada joj je nepoznata osoba prišla s leđa i iz blizine ispalila metak u desnu potkoljenicu.
Uprava policije i Više tužilaštvo u Podgorici, predmet o istrazi ranjavanja novinarke, vezali su za ubistvo ugostitelja Miodraga Kruščića, koji je usmrćen 21. maja 2018. godine, tvrdeći da imaju dokaze da je isto kriminalno udruženje odgovorno za oba djela.
Advokat Dalibor Tomović, koji zastupa novinarku Lakić, kazao je “Vijestima” da zabrinjava da nakon dvije godine od napada na novinarku Lakić i više od godinu dana od otvaranja istrage - pokretanja krivičnog postupka, nijesu pronađeni nalogodavci i neposredni izvršioci napada.
“Nije ohrabrujuće da istraga napada na Oliveru Lakić i poslije više od 14 mjeseci još nije okončana, iako je redovni zakonski rok šest mjeseci”, ocijenio je Tomović.
Viša državna tužiteljka Lepa Medenica odgovorila je “Vijestima” da će to tužilaštvo uskoro donijeti odluku, dodajući da je stigla dopuna vještačenja za digitalne dokaze, kompjutersku, mobilnu i video forenziku...
“U predmetu formiranom protiv više lica, povodom ubistva M.K. i ranjavanja novinarke Vijesti O.L. istraga je u toku, a tokom koje je saslušan veći broj lica u svojstvu svjedoka. Putem zamolnice, zatražena je međunarodna pravna pomoć od nadležnih pravosudnih organa Republike Kosovo i donijete naredbe za brojna vještačenja, kao i vještačenje, te dopuna vještačenja od 27. 1. 2020. godine po vještaku za digitalne dokaze, kompjutersku, mobilnu i video forenziku. Taj nalaz je u međuvremenu dostavljen ovom tužilaštvu, dok još uvijek nije postupljeno po zamolnici. Nakon svestrane analize svih do sada prikupljenih podataka i dokaza, ovo tužilaštvo će donijeti odluku”, saopštila je Medenica.
Policija i tužilaštvo u ljeto 2018. godine saopštili su da su otkrili grupu čiji je organizator Bešović i još devet članova, za koje se, saopštili su, vjeruje da su nabavljali i krili oružje i eksplozivne materije, mobilne i kriptovane telefone, ali i iznajmljivali “štek stanove”... Tokom istrage, ali i pretresom stanova osumnjičene grupe došlo se do brojnih dokaza ali i do kriptovanog telefona, koji je za sada, navodno, ključna kopča kojom su policija i tužilaštvo povezali dva slučaja sa istim kriminalnih udruženjem.
Zbog toga bi mišljenje vještaka digitalne forenzike Balše Savića trebalo biti od najveće važnosti tokom donošenja odluke tužilaštva, jer njegov nalaz treba da pojasni da li je kriptovani telefon evidentiran nakon ubistva Kruščića, a prilikom bjekstva glavnoosumnjičenog Marija Miloševića, tokom taksi vožnje sa Ćemovskog polja do “štek stana” u Ulici 4. jula, identičan kao i uređaj sa istim IMEI brojem registrovan u blizini zgrade novinarke u noći kada je pucano na nju.
Tužilaštvo u zajedničkom predmetu ima preko 1.500 strana, ali se mali broj dokaza i vještačenja u spisima odnosi na detalje oko ranjavanja novinarke Lakić.
U spisima se nalazi i zanimljiv dokaz - otisak prsta Miloševića, koji je policija pronašla na primjerku štampanog izdanja “Vijesti” od 10. maja 2018. godine, gdje je pisano o napadu na Lakić, a koji je pronađen u jednom od “štek stanova” u kojem su se krili članovi grupe. Na novinama je, osim Miloševićevog, registrovan i forenzički trag još jedne osobe, čiji se materijal ne poklapa sa bazom otisaka crnogorske policije, zbog čega je zatražena pomoć policije iz regiona.
Tužilaštvo je devet mjeseci vodilo izviđaj, a onda je 19. februara 2019. samo dva dana prije dolaska komesara za proširenje EU Johanesa Hana u Podgoricu, organizovana zajednička konferencija UP i tužilaštva.
Načelnik podgoričkog CB-a Milovan Pavićević, pred tužiocima, saopštio da je organizator Filip Bešović, navodno, pratio ali i pucao na novinarku Lakić.
Dan kasnije, Više tužilaštvo je dostavilo je zahtjev za sprovođenje istrage protiv - Filipa Bešovića, Marija Miloševića, Filipa Kneževića, Gorana Rakočevića, Dejana Vukašinovića, Luke Bulatovića, Mijaila Stojanovića, Marinka Rajkovića i Sanje Božović, ali ni u jednom dijelu nije eksplicitno navedeno da je baš organizator udruženja pucao na novinarku.
“Ranjavanje novinarke, je izvršio Filip Bešović sam ili preko jednog od pripadnika kriminalnog udruženja, koji je koristio mobilni telefon za kriptovanu komunikaciju...koji je oštećenu Lakić, pratio”, piše u tužilačkoj naredbi.
Advokat Tomović kazao je da se poslije više od 14 mjeseci pokazalo da nije tačno to što su policija i tužilaštvo saopštili na konferenciji u februaru prošle godine.
“Oni su obavijestili javnost da su rasvjetlili slučaj i to ponovili 25. 7. 2019. godine, ispostavilo se da to nije tačno. Na zajedničkoj konferenciji od 19. 2. 2019, iznijeta je, ispostaviće se kao netačna, informacija da je pronađeno lice koje je pucalo na Oliveru Lakić. Niko od nadležnih nije priznao ovaj propust, niti uputio izvinjenje novinarki Lakić”, kazao je Tomović.
U formulaciji tužilaštva tvrdi se da je kriminalno udruženje imalo za cilj da počini više krivičnih djela, kao i da nanesu tešku tjelesnu povredu Lakić, kako je tada pravno prekvalifikovano djelo, koje se tokom izviđaja vodilo kao pokušaj ubistva.
Članovima grupe su mjesecima produžavani pritvori, a mnogi su u međuvremenu osuđeni na zatvorske kazne zbog oružja i eksplozivnih materija, koje je policija pronašla u nekoliko iznajmljenih stanova na Starom aerodromu, Tuškom putu, pa se zbog toga većina nalazi u Spužu.
Okrivljeni Bešović je preko advokata poručio da nema veze sa ranjavanjem novinarke i da policija i tužilaštvo na ovaj način “umiruju javnost”...
Isto je tvrdio i Mario Milošević, tokom saslušanja u tužilaštvu...
Tim od pet tužilaca Višeg državnog tužilaštva uskoro mora da donese odluku o tome da li će podići optužnicu protiv kriminalnog udruženja, za koje su prije više od 14 mjeseci tvrdili da stoji iza napada na novinarku Vijesti Oliveru Lakić”...
Sa mnogih međunarodnih i domaćih adresa više puta je kritikovana crnogorska vlast jer istraga povodom pokušaja ubistva novinarke Vijesti tapka u mjestu.
Tri mjeseca nakon što je novinarka ranjena, na mjesto direktora policije ponovo je imenovan Veselin Veljović, čijem šefu obezbjeđenja Milenku Rabrenoviću je suđeno zbog prijetnji upućenih kćerki Olivere Lakić u februaru 2011. godine, nakon serije članaka u “Vijestima” o nelegalnoj proizvodnji i krijumčarenju cigareta iz mojkovačke fabrike “Tara”.
Taj, u najmanju ruku sporan predmet, ukazao je na slabost sistema.
Tokom postupka pred Osnovnim sudom u Podgorici utvrđeno je da su sin Rabrenovića i još dva člana njegove porodice koristili telefonski broj, koji je tokom januara i februara 2011. godine “putovao” sa Veljovićevim vozačem, te da je ista kartica korišćena i u aparatu sa kojeg je prijećeno Lakićevoj kćerki.
Sve to nije bilo sporno sutkinji Larisi Mijušković Stamatović, koja je Rabrenovića oslobodila zbog nedostatka dokaza.
Iako je utvrđeno da su samo on i dva člana njegove porodice mogli uputiti te prijetnje, sud ga je oslobodio, pozivajući se na promijenjeno mišljenje vještaka Predraga Boljevića.
Vještak je u pisanom mišljenju prvo tvrdio da je Rabrenović korisnik telefona sa kojeg je prijećeno, da bi na glavnom pretresu promijenio mišljenje tvrdeći da se prethodno “isuviše tvrdo izjasnio”...
Suđenje Rabrenoviću je obilježilo i neuobičajeno interesovanje predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice i tadašnjeg šefa kriminalističke policije u Budvi Siniše Stojkovića za taj slučaj kod nadležnih tužilaca.
Tužilaštvo je odlučilo da Stojkovića krivično goni zbog krivičnog djela protivzakoniti uticaj, ali nikad nije došlo do suđenja.
Nakon podizanja optužnice protiv Rabrenovića, Lakićeva je označila Veljovića kao nalogodavca prijetnji, što je on na sudu negirao.
Zbog monstruoznih prijetnji vođen je još jedan sudski proces - Danilovgrađanin Milan Grgurević se lažno prijavio da je on, navodno, osoba koja je prijetila, te da je telefone bacio u Zetu.
Zbog lažnog prijavljivanja sutkinja Osnovnog suda u Podgorici Željka Jovović ga je dva puta osudila na godinu robije, ali ga je kasnije sudija Goran Đuković oslobodio. Novinarka “Vijesti”, česta meta napada postala je nakon što je početkom 2011. godine istraživala i pisala da li se u fabrici “Tara”, ali i u skladištu u Donoj Gorici proizvode, skladište i odatle krijumčare lažni brendovi cigareta. Ona je u tekstovima pisala da iz tog švercerskog posla stoje ljudi iz policije i ANB-a.
Prve prijetnje stigle su početkom 2011. godine od zaposlenog u mojkovačkoj fabrici Slavka Musića, koji je kasnije, zbog ugrožavanja sigurnosti, osuđen na četiri mjeseca zatvora.
Nisku zatvorsku kaznu dobio je i Ivan Bušković, koji je osuđen na devet mjeseci robije, jer je 7. marta 2012. godine ispred zgrade udario novinarku Lakić koja se kući vraćala sa posla. Naručilac tog napada nikada nije otkriven.
Novinarka Olivera Lakić je prošle godine bila i dobitnica Međunarodne nagrade Hrabra žena (International Women of Courage Award), koju dodjeljuje američki Stejt department. Nagrada se dodjeljuje ženama iz čitavog svijeta koje su, uprkos velikom ličnom riziku, primjer izvrsne hrabrosti i liderstva u promociji ljudskih prava, jednakosti žena i društvenog napretka.
Tužiocima nijesu bili zanimljivi tekstovi
Advokat Dalibor Tomović kazao je da u ovom predmetu zabrinjava i pasivan odnos tužilaštva prema žrtvi napada.
“Tek nakon više od šest mjeseci od otvaranja istrage, Više tužilaštvo je u septembru 2019. godine dozvolilo Oliveri Lakić uvid u spise predmeta i to nakon više ličnih obraćanja Višem tužilaštvu, urgencijama advokata, te u konačnom i ličnim obraćanjem vrhovnom državnom tužiocu. Za više od godinu dana (15. 5. 2018. do 4. 7. 2019) Olivera Lakić nije zvanično pozivana od strane tužilaštva da prisustvuje nijednoj procesnoj radnji, iako je do tada saslušan veliki broj lica u statusu osumnjičenih, okrivljenih i svjedoka”, kazao je Tomović.
Novinarka je prvi put od pokretanja krivičnog postupka zvanično saslušana tek 6. novembra prošle godine, kada je tim od pet tužilaca već okončao gotovo sva saslušanja, vještačenja i dokazne radnje.
“Tim je praktično bila isključena iz istrage, kao faze krivičnog postupka”, ocijenio je advokat.
Lakić je nekoliko puta davala iskaz pred tužiocima - prvi put u fazi izviđaja 14. i 15. maja 2018. godine, gdje je detaljno dala podatke o osobama o kojima je pisala, ali i one iz državnog sistema koji joj - crtaju mete.
Tim tužioca su novi poziv za saslušanje dostavili novinarki tek narednog ljeta - 4. jula sljedeće godine, kada ona nije željela da daje iskaz jer tada zvanično nije dobila spise predmeta.
Tokom audio - vizuelnog saslušanja 6. novembra 2019. godine Lakić je, između ostalog, pred tužiocem pomenula da je nekoliko dana nakon što je ranjena tužiteljki Suzani Milić pomenula ljude koji su je zastrašivali i prijetili tokom posljednje decenije zbog tekstova o kojima je pisala, ali da to tada nije unijeto u spise niti ih je tužilaštvo saslušavalo tokom ove istrage.
Da tih imena nije bilo u spisima ukazala je i Komisija za praćenje postupanja nadležnih organa u istragama slučajeva prijetnji i nasilja nad novinarima i napada na imovinu medija, koji su izvještajnom periodu od 23. maja 2018. godine do 23. februara 2019. godine, naveli da u dokumentaciji tužilaštva ne postoji trag da je saslušana ijedna osoba o kojima je novinarka pisala, a koje je pomenula u prvom iskazu.
Tužioci Vesna Jovićević, Suzana Milić, Maja Jovanović, Miloš Šoškić i Tatjana Begović su angažovani kao petočlani tim, koji se prvi put u istoriji tužilaštva, na taj način, zajednički bavi istragom nekog predmeta.
Policija tražila pomoć FBI, toga u spisima tužilaštva nema
Uprava policije je još u prvim mjesecima istrage saopštila da su zatražili pomoć Federalnog istražnog biroa (FBI), kojem su preko predstavništva u Sarajevu poslali spise iz istage.
Iz FBI je “Vijestima” krajem 2018. godine potvrđeno da pružaju pomoć crnogorskoj policiji u ovom slučaju, ali nijesu komentarisali istragu.
“Vijesti” su u susret, dvije godine od ranjavanja novinarke, poslale pitanja Upravi policije, šefu policije i njegovom pomoćniku za kriminalistiku, ali nijesu odgovorili o detaljima istrage niti imaju li pomoć od FBI.
Tužiteljka Lepa Medenica u odgovoru “Vijestima” ponovila je da Više državno tužilaštvo u Podgorici u ovom predmetu “nije ostvarilo saradnju sa FBI-jem, niti u predmetu postoje podaci o toj saradnji, što ne znači da Uprava policije tu vrstu saradnje nije ostvarila”.
Bonus video:
