Podgoričanin Željko Vuković, saopštio je tužiocu da se njegov trag na šipci kojom je pretučen Jevrem Brković možda mogao naći slučajno - dok je sakupljao željezo za prodaju, kako bi kupio drogu.
To piše u optužnici koju je protiv njega podigla viša državna tužiteljka Suzana Milić, stavljajući mu na teret da je sa još dvije osobe 24. oktobra 2006. godine učestvovao u ubistvu Srđana Vojičića i pokušaju ubistva književnika Brkovića.
U dokumentu piše da je Vuković te noći, sa još dvije NN osobe, došao kod zgrade u kojoj stanuje Brković, gdje su se skrivali u mraku i čekali da dođe kjniževnik i Vojičić koji je bio njegovo obezbjeđenje...
Nakon što je Vojičić parkirao “audi”, Brković je izašao iz vozila i uputio se ka stanu, navodi se u optužnici.
“Vuković, zajedno sa jednim od tih NN lica i naoružani metalnim šipkama, iznenada i neopaženo prišli su oštećenom Brkoviću, a zatim ga, ostvarujući zajedničku namjeru da ga liše života, fizički napali šipkama, tako što je okrivljeni Vuković zamahnuo u pravcu njegove glave, zakačivši ga šipkom po glavi, da bi u daljem napadu bio spriječen od strane oštećenog Brkovića koji je uspio da mu otme šipku i da ga obori, za koje vrijeme ga je i NN lice udaralo metalnom šipkom u predjelu glave i tijela”...
Navodi se da je nakon Brkovićevog pozivanja upomoć, Vojičić krenuo da mu pomogne, ali da ga je dočekao drugi NN napadač, sa vatrenim oružjem.
“Dok je u isto vrijeme drugo NN lice... u momentu kada je oštećeni Vojičić Srđan, na zapomaganje Brkovića krenuo da mu pomogne, odmah u njega iz pištolja... ispalio najmanje dva projektila, od kojih ga je jedan pogodio, nanoseći mu povredu... od koje je kod oštećenog Vojičića nastupila smrt... za koje vrijeme je oštećeni Brković Jevrem uspio da pobjegne u ulaz stambene zgrade u kojoj živi, čime je onemogućio da okrivljeni Vuković Željko sa svojim saizvršiocima dovrši djelo, usljed čega su pobjegli sa lica mjesta”, stoji u tužilačkom aktu.
VIDI MRTVE LJUDE
Navodi se da je Vuković, prilikom davanja odbrane u Višem državnom tužilaštvu, naveo da nema nikakve veze sa tim događajem, da u njemu nije učestvovao i da nema što o tome da govori.
Piše da je tužiocu rekao da je, između ostalog, imao zdravstvenih problema, ali i da je bio na na ratištu na Kosovu i da mu se od tada priviđaju mrtvi ljudi, koje je tamo vidio...
Prilikom saslušanja na svoj zahtjev, Vuković je naveo da su on i njegova porodica u opasnosti, da mu prijete i da hoće da ga ućutkaju: Jer je ovo mnogo veliko, krupno, da je mnogo visoko i da je dovoljno rekao”, piše u optužnici
Naveo je da ne poznaje Brkovića, kao i da nije poznavao Vojičića i da je nemoguće da je na metalnoj šipci našao njegov biološki materijal...
Prethodno je kazao da sakupljao željezo i prodavao i da je u tom periodu “počeo uveliko da se drogira”...
“Takođe je naveo da nikad nikoga nije napadao, niti udarao metalnom šipkom... niti učestvovao u nekom događaju gdje je neko lice pucalo u neko drugo lice i usmrtilo ga... Da tu šipku nikada nije uzimao u ruke u ruke, tako da ne zna kako se na njoj našao njegov biološki materijal, ispravljajući se - da je možda nekad i dohvatio tu šipku u prolazu i vidio da mu ne odgovara za prodaju, da bi kupio herion i da ju je odbacio, da njemu ne odgovara šipka od 50 cm, već da mu odgovara šipka teška 50 kg da bi je prodao i kupio heroin, te da njega niko nikada nije pozivao da ide s njim da nekoga bije šipkom”...
PROĆELAVI, SMEĐI ČOVJEK
Brković je 2008. godine pred istražnim sudijom kazao da je kritične večeri izašao iz kola kojima je upravljao Vojičić i nagazio na travnjak ispod stana u kojem živi, kada je sa svoje desne strane primijetio da dotrčavao jedno lice omanjeg rasta, koje mu je više ličilo na dijete i da nije obraćao pažnju na njega dok mu nije prišao i počeo nešto da hukće:
“Da je primijeto da drži šipku sa obje ruke i da ima masku na licu, da je zamahnuo i krenuo da ga udari šipkom, da ga je zakačio u predjelu čela, jer je nekako amortizovao udarac hvatajući šipku lijevom rukom”...
Rekao je da od tada više nije ispuštao šipku, jer je osjetio da napadač nije fizički jak, pa ga je desnom rukom uhvatio za grlo i oborio na beton, pokušavajući da ga potpuno savlada...
Tvrdio je da bi uspio u tome, ali da je tada dotrčao drugi napadač - sa velikom šipkom podignutom u rukama:
“Da se okrenuo prema tom napadaču i osjetio udarac u predjelu koljena obje noge, ali da od tog udarca nije pao”.
Objasnio je da je taj napadač bio nešto viši od prvog i imao “providniju masku” na licu...
Prvom napadaču oteo je šipku i bacio a, navodi se u optužnici, drugog je nekako uhvatio za rame i pogurao pri sebi, kada je ta osoba izgubila ravnotežu i pala ispred njega. Tada je uspio da odbaci i drugu šipku...
“(Rekao je) da je u tom trenutku čuo tri pucnja koja su došla iz istog pravca odakle je došao drugi napadač... napomenuo je da od prvog napada dozivao u pomoć i zvao Srđana, ali da ga nije vidio, da je nakon ovih pucnjeva, drugi napadač... pobjegao... da je tada pogledao mjesto odakle su došli pucnji i, prema svjetlosti koja je dopirala iz jednog stana, vidio čovjeka srednjeg rasta... da je proćelav, smeđ...”.
Rekao je da je pomislio da Srđan puca kako bi otjerao napadače i da nije mogao ni posumnjati da se puca na Srđana i da je ubijen...
HAPŠENJE
Prije šest mjeseci - 25. oktobra 2019. godine, predstavnici policije i tužilaštva saopštili su da je Vuković uhapšen, ali i da dvojica njegovih saučesnika nijesu identifikovana.
Tada je šef kriminalističke policije Enis Baković, novinarima kazao da prikupljeni dokazi ne ukazuju da je Vuković ispalilo smrtonosne hice: “Postoje dokazi iz kojih proizlazi osnov sumnje da on nije direktni izvršilac ubistva pokojnog Vojičića. Ovo krivično djelo još do kraja nije rasvijetljeno. Ostalo je još rada na identifikaciji dva izvršioca”, kazao je on tada.
“Dirnuo si u nešto što nisi smio”
Brković je pred istražnim sudijom 2008. godine rekao da je u septembru 2006. iz štampe izašao njegov roman “Ljubavnik Duklje”, u kojem je, navodi se, kao književnik opisao niz ličnosti koje je, koristeći slobodu pisca, opisao onakvim kakvim je mislio da jesu...
Ispričao da je bio stalan gost u restoranu hotela “Crna Gora”, gdje se sretao sa mnogo ljudi poznatih u javnom životu i da je osjetio izvjesno zahlađenje kod nekih, a pretpostavio je da je to zbog pojavljivanja romana...
Rekao je da se jedne prilike susreo sa Mikanom Zecom sa kojim je bio u “krajnje korektnim odnosima i da je namjeravao da mu pokloni primjerak svog romana, ali da mu je on tada rekao da je roman pročitao i da je dirnuo u nešto što nije smio i rekao mu da će biti čuda”.
DNK vještačenje i tragovi
Iz izvještaja o DNK vještačenju Forenzičkog centra u Danilovgradu iz 2013. godine, utvrđeno je da su na metalnoj šipci nalazi biloški materijal od najvjerovatnije dvije osobe.
Novo vještačenje, kako piše u dokumentu, rađeno je 25. novembra 2019. godine:
“Tim vještačenjem utvrđeno je da rezultat DNK analize daje esktremno jaku podršku hipotezi da je Vuković Željko donor biološkog materijala na... kraju šipke”, piše u optužnici.
Bonus video:
