Nikšićanka o krađi u kući Aca Đukanovića: Nema grupe, sama sam se svetila

Nikakva organizovana kriminalna grupa nije učestvovala u krađi iz kuće Aca Đukanovića, već sam to učinila sama, a potom nakit prodala u zlatari koja mi je ponudila najviše novca, ljudima koje sam tada prvi put vidjela, kazala je juče “Vijestima” Nikšićanka Ana Pešukić.

Ona je osumnjičena da je dio organizovane kriminalne grupe, koju osim nje navodno čine zlatar Filip Ralević, njegov otac Čedomir Ralević i više nepoznatih osoba.

Nakon što je juče specijalna državna tužiteljka Stojanka Radović novinarima rekla da je iz kuće brata predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića ukraden nakit vrijedan 330.000 eura, “Vijestima” se javila Pešukić.

Tvrdi da je vrijednost ukradenog nakita mnogo manja, ali i odgovorila da je to učinila iz ličnih motiva - da se osveti Đukanoviću.

Objasnila je i da navodnog člana te grupe - Čedomira Ralevića, nikada nije vidjela, a njegovog sina je upoznala u zlatari kada mu je ponudila nakit, ne govoreći odakle joj.

Tužiteljka Radović juče je na konferenciji za medije saopštila da je Filp Ralević tokom 2019. formirao kriminalnu organizaciju čiji članovi su postali Pešukić, Čedomir Ralević i još nepoznatih lica.

“Deset godina sam radila kod Đukanovića i bila sam kao član porodice. Podizala sam im djecu. Radila sam od osam uveče, do sjutra veče do dvadeset časova. Zapostavila svoju porodicu. Onda sam u septembru 2019. godine uradila to što sam uradila - sama, iz veoma ličnog motiva, koji sada ne mogu saopštiti. Stojim iza toga što sam uradila. To sam rekla i u tužilaštvu. Žao mi je samo što nisam imala kuraži da odem kad sam doživjela prvu neprijatnost”, rekla je Pešukić, ne pojašnjavajući o čemu se radi.

Objašnjava da je iz kuće Đukanovića ukrala pet satova, od kojih su dva vraćena i ‘umjetničke’ slike male vrijednosti, koje su takođe vraćene: “To su slike crtane na kartonu, za knjigu Gabrijele Đukanović, koju je insistirala da objavi, uprkos protivljenju supruga, kako bi postala neko. Rekla sam im kome sam ih prodala i vraćene su im. Vraćena su im i dva sata. Nakita nije bilo toliko koliko tužilaštvo tvrdi, čak je bilo i komada koji su dobijali od prijatelja, a za koji se ispostavilo da nije zlatan... pa se postavlja pitanje po čijem nalogu je i iz kojih motiva specijalna tužiteljka izmislila kriminalnu organizaciju i toliku vrijednost. Veoma je važno da se to zna”, kazala je.

Pešukić je istakla da misli da je bolje da zaustave priču na nivou na kojem je: “I da od ovoga ne prave smijuriju i cirkus, već da mi omoguće, kao počiniocu krivičnog djela, da mi bude suđeno za ono što sam uradila, a ne za ono što specijalna tužiteljka od početka pokušava namjesti. Ako ostane ovako, u dokaznom postupku će morati da donesu papir za svaki komad koji sam otuđila, da opravdaju svih ovih 330.000 eura koje mi stavljaju na teret. A oni to ne mogu da dostave, niti da dokažu. Važno je i da se sazna ko je zvao specijalnu tužiteljku da se uključi u ovaj predmet koji je vodio osnovni tužuilac Vukas Radonjić i sa kojim sam trebala da potpišem sporazum o priznanju krivice, ali morala je ona da se uključi da od mene odbrani brata predsjednika države”, rekla je ona.

Pešukić je ispričala i da je, kada je krađa otkrivena, bila na poslu kod Đukanovića.

“Oko 13 sati su otkrili krađu i zvali svoje prijatelje iz Specijalne policije - Zorana Lazovića i Milijanu Čukić. Njih dvoje su oko 21 sat došli. Lazović je odmah lupio šakom o sto, da nas kao nešto prepadne. Rekla sam mu da ne lupa, da sam ja krala i da me vodi u policiju, a ostale žene pusti na miru, jer sa tim nemaju veze. Obaviješten je tužilac, kvalifikovao je kao tešku krađu, jer sam ja ispričala sve - da sam uzimala Gabrijelin ključ i odnosnila, ni ne znam što, što sam htjela, a onda se uključila Radović i rekla mi da sam član organizovane kriminalne grupe. Pitala sam je - da li to tvrdi jer misli da žensko ne može samo da krade, pa joj treba muškarac da je podstrekava, ali ona je ostala pri svome i izmislila kriminalnu organizaciju, čijeg je jednog navodnog člana odmah nakon saslušanja pustila na slobodu, da ‘utiče na svjedoke’. Koliko je smiješno i bespredmetno to što ona tvrdi, najbolje pokazuje da ja imam priznanicu iz zlatare kojoj sam prodala nakit. Zamislite šefa organizovane kriminalne grupe koji svom članu daje priznanicu, pa to se nikada nije desilo”, kazala je on.

Tvrdi i da je tokom boravka u Istražnom zatvoru na nju vršen psihološki pritisak.

“Žene koje tamo rade nisu podlegle pritisku i nisu me maltretirale, ali sam raspoređivana u sobe sa osumnjičenima za ubistvo. Izdržala sam. Sada bukvalno ne znam ko će da me zastupa na sudu ako opstane optužnica, a male su joj šanse, jer su svi advokati uzdržani i rezervisani. Par njih reklo mi je da iz ličnih razloga ne bi mogli da me zastupaju”, kazala je ona.