Procjenjuje se da svake godine svaki sedmi Evropljanin ili Evropljanka budu žrtve kriminala, kazala je Dragana Jaćimović iz NVO Institut alternativa. Ona je saopštila da takvi podaci za Crnu Goru ne postoje, ali da su prikupili podatke o žrtvama krivičnih djela protiv polne slobode, trgovine ljudima....
Ona je to saopštila na konferenciji koja je dio projekta "Radar organizovanog kriminala na Zapadnom Balkanu".
"Cilj nam je da ovim događajem podstaknemo diskusiju o zaštiti žrtava kriminala", rekla je ona, objasnivši da je napravljen i video koji prikazuje kako izgledaju žrtve kriminala. Video snimak prikazan je prije početka konferecnije Zaštita žrtava kriminala - postojeći mehanizmi i praksa u Crnoj Gori, koju je organizovala Nevladina organizacija Institut alternativa.
Državni sekretar u Ministarstvu pravde, ljudskih i manjinskih prava Bojan Božović rekao je da ni 1985. godine, kada je potpisana Deklaracija o zaštiti žrtava kriminala nije postojala volja da se to reguliše pravno.
"Kod nas definisanje pravnog okvira u ovoj oblasti definisano je čitavim nizom dokumenata... Ali uprkos brojnim odredbama i dalje se osjeća nedostatak", rekao je on, dodajući da je resorno ministarstvo upravo zbog toga krenulo u rješavanje tih nedostataka.
"Ministarstvo je već planiralo izmjenu predloga zakona o besplatnoj pravnoj pomoći za kraj ove godine", rekao je on, dodajući da su pružili pomoć kampanji "Ispričaj priču do kraja".
Kazao je i da se radi na formiranju nacionalne službe za podršku žrtvama od najranije faze postupka.
Istakao je i da se posebna pažnja mora posvetiti medijskom izvještavanju o žrtvama, gdje su, kako je naveo, evidentna kršenja prava na privatnost, ali i da je uočen problem nedostatka prostorija u sudovima u kojima bi žrtva odvojeno boravila od počinioca krivičnog djela, ali i da je evidentirano često ponovno saslušavanje žrtve.
Raičević: Problem je način na koji se prvi kontakt odvija
Mislim da je bilo vrlo korisno da se osvrnemo na naš zakonski okvir, koji je sasvim solidan, ali njegova primjena zavisi od senzibiliteta osoba koje dolaze u dodir sa žrtvama, kazala je izvršna direktorica Centra za ženska prava Maja Raičević.
Ona je ocijenila da je kada čujemo izraz "žrtva kriminaliteta" često zaboravljamo da su to ljudi koji žive oko nas i da je veoma važno da ljudi koji prvi dolaze u kontakt sa njima postupaju sa velikom pažnjom.
"Po meni, problem je način na koji se taj prvi kontakt odvija", kazala je ona.
"Kroz praksu sam se uvjerila da bez adekvatne, efikasne i dobre ekspertske pravne pomoći, žrtve rijetko ostavruju prava", kazala je ona.
Podsjetila je da je Crna Gora u obavezi da implementira evropsko zakonodavstvo.
"Nedavna dešavanja jasno su pokazala koje su manjkavosti sistema, imali smo tri femicida u kratkom periodu", rekla je Raičević.
Poručila je da je veoma bitno da se žrtvi, kada dođe da da iskaz ili prijavi događaj, pruži dovoljno vremena.
"Nekada imamo izjave koje odražavaju samo mali segment onoga što se dogodilo", rekla je ona, poručivši da se mora uzeti u obzir i istorija nasilja.
Raičević je dodala da žrtve, kada razgovaraju sa njima u NVO Centar za ženska prava, pričaju veoma podrobno o nasilju, ali da ih često, u policiji, usmjeravaju kako da daju izjave, što ne oslikava stvarno stanje.
Direktorica te NVO istakla je da se dešava da žrtve nijesu informisane o fazi postupka, zbog čega i odustaju.
Kazala je i da je nedavno jedan sudija za prekršaje omogućio žrtvi da da iskaz bez prisustva okrivljenog, što je bilo od izuzetnog značaja za nju, jer je izjavu davala bez straha i bez pritiska.
Rekla je da takvi primjeri nijesu česti, ali da želi da istakne taj nedavni.
Ona je istakla da se moraju osposobiti odvojene prostorije za pristup sudnici, ali i ono što omogućava Istanbulska konvencija - pravo žrtve da bira povjerljivo lice.
"Dan danas imamo situacije da neke sudije i neki tužioci ne odobravaju prisustvo povjerljivog lica. Podsjetiću na slučaj Šejle Bakije, kojoj nije dozvoljeno prisustvo povjerljivog lica", rekla je Raičevič.
"Ta vrsta podrške je nešto što je izuzetno važno", kazala je ona.
"Sankcije nesporno jesu bile preniske...ali mi smo svjesni sve te loše prakse usvojili izmjene Krivičnog zakonika i podizali minimalni prag sankcije, kako bismo uspjeli da dođemo do kažnjavanja koje će biti adekvatnije", rekao je Božović odgovarajući na pitanje novinara da li sudije koje izriču kazne ispod minimuma mogu biti pozvane na odgovornost.
"Kad god imamo službena lica, vidjećemo da kazne, čak i za neko teže nasilje ne prelaze šest mjeseci, čime im se omogućava da nastave rad u službi", rekla je Raičević, navodeći kao primjer slučaj napada na djevojku u jednom kolašinskom lokalu, za šta je osuđen policajac.
"Upravo to je još jedan od povoda da mijenjamo Krivični zakonik, da ne dajemo mogučnost nasilniku da dajemo ovakvu kaznu. Ne znam što posebno reći, a da ne bude negativnmo na račun onih koji su donosili ovakve presude", rekao je Božović odgovarajući na pitanja novinarke Vijesti da prokomentariše presude u kojima je nasilnicima izrečena kazna zatvora u prostoriji u kojoj boravi.
Dodao je da ne može reći baš sve što bi želio, da ga ne optuže da se mijenja u drugu granu, ali da je na svima nama da izmjenama Krivičnog zakonika onemogućimo takvu normu.
"Ovakvom odlukom sudija kažnjava žrtvu. Ako nasilnik kaznu izvršava u istom prostoru u kom je žrtva, onda je to kazna za žrtvu", odgovorila je Raičević.
Raičević je istakla da takve presude treba pratiti do kraja, u smislu utvrđivanja odgovornosti onih koji su ih izrekli.
Jaćimović je saopštila da je ove godine sklopljen jedan sporazum o priznanju krivice sa optuženim za trgovinu ljudima.
Snežana Armenko, zamjenica Zaštitnika ljudskih prava i sloboda, kazala je da svi, svojim djelovanjem moramo buditi uspavana prava.
"Pozvala bih sve, ne samo da etiketiramo određni organ u sistemu, da prepoznamo i pravovremeno reagujemo", kazala je ona.
Božović je istakao da se može promjeniti KZ, ili propisati minimalnu kaznu 200 godina zatvora, ali da to sa aspekta zaštite ljudskih prava ne znači da smo stvorili efikasne uslove za zaštitu.
Bonus video:
