Nekadašnji ministar unutrašnjih poslova Dragan Đurović i pomoćnik ministra policije za javnu bezbjednost Mićo Orlandić nijesu htjeli da komentarišu navode bivšeg načelnika CB Podgorica Milana Vujanovića, koji je u emisiji “Načisto” govorio o noći, 30. avgusta 2005. godine, kada je rafalima ispred porodične kuće u Tološima usmrćen operativac Slavoljub Šćekić.
Vujanović je emisiji, između ostalog, kazao da je nakon ubistva policajca Šćekića i dolaska u zgradu MUP-a iste noći “doživio jedan od najvećih poraza u životu”.
Povezani članci
”Na lice mjesta sam stigao dok je iz čovjeka još izbijala krv. Bio sam pod stresom, ali ne toliko da ne mogu da upravljam svojim postupcima i ne znam što treba da se uradi. Sa lica mjesta idem direktno u Ministarstvo, gdje čeka ekipa ljudi, koja treba da donese odluke. Ako kriminalac odluči da ubije policajca i to policajca visokog ranga, onda mora biti svjestan posljedica koje to proizvodi. Ako države ima. Doživio sam jedan od najtežih poraza u životu. Sa mnom je bio tadašnji direktor policije Mićo Orlandić, došli smo kod ministra, ja sam saopštio šta bi trebalo da se radi, nabrojao aktivnosti... pogled - nećemo mi ovdje nikakvu ‘Sablju’. To je ličilo na Monti Pajton”, rekao je preksinoć Vujanović.
Ministar MUP-a u vrijeme ubistva Šćekića nije se juče javljao na pozive i poruke novinara “Vijesti”, dok je Mićo Orlandić u kratkom razgovoru saopštio da “nije gledao emisiju, te da ne zna o čemu je pričao bivši kolega Vujanović”.
”Zbog zdravstvenih razloga nisam ništa gledao, niti čitao”, kazao je kratko Orlandić.
Inspektor Šćekić ubijen je, 30. avgusta 2005. godine, sat iza ponoći, kada je na njega pucano sa 23 metka iz heklera ispred porodične kuće u podgoričkom naselju Tološi, a zločin se dogodio nakon što je operativac otkrio ko stoji iza serije bombaških napada na tada još neizgrađeni hotel “Splendid” u Bečićima, ali je porodica godinama sumnjala da iza zločina stoje i neki drugi motivi.
U prvim mjesecima istrage pominjana su brojna imena iz svijeta kriminala, ali i UP i tajne službe kao mogući naručioci ubistva ili da su uporedo radili na uništavanju dokaza ali takve sumnje nikada nijesu dokazane niti je zbog brojnih propusta u istrazi neko odgovarao u policijskom i kasnije u sudskom sistemu.
Ministar Đurović je bio na čelu MUP-a i u vrijeme ubistva urednika “Dana” Duška Jovanovića, 27. maja 2004. godine kada je saopštio da “neće biti ministar ako se zločin ne rasvijetli”.
Sa čelne pozicije MUP-a otišao je u oktobru 2005. godine, kada ga je naslijedio kadar SDP-a Jusuf Kalamperović, a za vrijeme njegovog mandata bezbjednosni sistem je podijeljen na MUP, Upravu policije i Agenciju za nacionalnu bezbjednost.
Cijeli proces, istragu i suđenje, pratilo je mnoštvo opstrukcija, propusta i u najmanju ruku, spornih razrješenja sudija, koji su zaduživali predmet ali za sve ove godine niko u sudskoj grani vlasti nije odgovarao za propuste tokom vođenja postupaka, koji su doveli da još nema pravosnažne presude...
Prva prvostepena presuda za ubistvo operativca Šćekića donijeta je 2009. godine kada je tadašnji sudija Višeg suda Lazar Aković na po 30 godina zatvora osudio Ljuba Vujadinovića, Ljuba Bigovića i Sašu Boretu zbog organizacije i ubistva inpektora, dok je Alan Kožar osuđen na šest godina zatvora za bombaški napad na “Splendid”.
Presuda je oborena na Apelacionom sudu, a 2011. godine donijeta je druga prvostepena presuda - vijeće sutkinje Višeg suda Slavke Vukčević na po 30 godina osudilo je na 30 godina još i Milana Čilu Šćekića, Vujadinovića, Bigovića i Boretu, a Kožara na šest zbog napada na “Splendid”. I ta presuda je oborena pred Apelacionim sudom.
Predmet je 2012. godine pred Višim sudom zadužila je predsjednica vijeća Višeg suda Biljana Uskoković – na 30 godina osuđeni su Šćekić, Vujadinović, Bigović i Boreta, a Kožar na šest, a Apelacioni sud naredne godine potvrdio je odluku.
Naredne godine, nakon žalbi, Vrhovni sud u vrijeme dok je predsjednica bila Vesna Medenica, ukinuo je presudu sutkinje Uskoković, a predmet je dodijeljen sudiji Dragiši Rakočeviću. On je 2015. godine na 30 godina osudio Šćekića, Vujadinovića, Bigovića i Boretu, a u oktobru te godine presudu je potvrdio i Vrhovni sud.
Osuđujuću presudu u ljeto 2019. godine ukinuo je Ustavni sud, jer su po žalbi optuženih, utvrdili da im je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku. Vrhovni sud je po žalbama otvorio novi postupak, a pred kraj 2019. godine saopšteno je da je ukinuta i ta presuda...
Bonus video:
