Devet mjeseci nakon razbijanja protesta protivnika ustoličenja mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija, ne zna se da li je Cetinjanin Branko Martinović (36) povrijeđen gumenim metkom ili patronom suzavca.
Uprava policije tvrdi da ne posjeduju gumene metke, a strani vještaci utvrdili su da su njegove povrede mogle nastati na oba načina - kanisterom suzavca ili kinetičkim udarnim projektilom.
Martinović je ranije žalio Savjetu za građansku kontrolu rada policije, koji je zaključio da su policajci 5. septembra prošle godine nezakonito postupali prema tom ugostitelju.
Savjet je zaključio da policajci koji su intervenisali u akciji razbijanja protesta na Cetinju nijesu pravili razliku između građana koji su namjeravali mirno napustiti skup, odnosno lokaciju na kojoj su se zadesili i onih koji su stvarno narušavali, u većem obimu, javni red i mir.
Oni su ocijenili da policajci nijesu profesionalno primjenili policijska ovlašćenja prema Martinoviću i da je u konkretnom slučaju došlo do povrede prava:
”I da je izostao osnovni očekivani standard policijskog postupanja da se pravi razlika, kod primjene sredstava prinude, između mirnih i nasilnih učesnika demonstracija”.
Savjet je konstatovao da Uprava policije ni na jedan način nije povezala Martinovića sa izvršenjem bilo kojeg krivičnog djela ili prekršaja, niti je za istog navela ili pouzdano potvrdila da je odbio postupiti po izdatom naređenju bilo kojeg policijskog službenika ili da je na bilo koji način bio agresivan prema policiji.
U njihovom zaključku navodi se i da su policajci, prije upotrebe sredstava prinude, građanima morali omogućiti bezbjedno napuštanje lokacije na kojoj je došlo do narušavanja javnog reda i mira - naročito onima koji nijesu pružali nasilan otpor.
”Savjet je, kroz rad po drugim pritužbama u odnosu na policijske intervencije na Cetinju od 5. septembra 2021. godine, kao i odnosu na one iz 2015. godine u Podgorici, prepoznao činjenicu da policija građanima nije pružila ni minimalno potrebno (razumno) vrijeme da počnu da se razilaze i udalje se sa lokacije na kojoj je, prema navodima, policije došlo do narušavanja javnog reda i mira”.
Konstatujući da upotreba hemijskih sredstava za rasturanje okupljanja zahtjeva posebno opravdanje, iz Savjeta zaključuju da je naročito teško opravdati neselektivnu upotrebu sredstava, poput bacanja suzavca, u okolnostima u kojima demonstranti, posebno nasilni, i slučajni prolaznici ne mogu biti razdvojeni.
”Upotreba sile u rasturanju okupljanja može u određenim okolnostima predstavljati nečovječno i ponižavajuće postupanje”.
Martinović je preko aktivista Crnogorskog helsinškog odbora za ljudska prava podnio pritužbu zbog postupanja policije 5. septembra prošle godine.
On je u pritužbi napisao da se tog dana vozio sa drugom na motoru i pratio dešavanja na Cetinju, navodeći da su svratili na glavni gradski trg, ispred pošte, gdje je i povrijeđen kada je pokušao da pomogne starijoj gospođi koja je pala nakon što ju je policija pogodila nečim.
”U tom trenutku, jedan od policajaca sa distance od najviše desetak metara okrenuo je pušku direktno prema meni i gađao me nečim. Na osnovu izgleda kuglice mislim da je u pitanju gumeni metak”, napisao je u pritužbi.
Savjet je tim predmetom zadužio članicu dr Milenu Popović Samardžić, koja je od direktora UP tražila da obrazloži i pojasni postupanje policijskih službenika prema Martinoviću, dostavi imena policijskih službenika koji su na gradskom trgu tog dana dejstvovali svim oblicima municije i hemijskim sredstvima, ali i odgovor da li Martinovića dovodi u vezu sa izvršenjem nekog krivičnog djela ili prekršaja.
Istovrmeno, Vrhovnom državnom tužiocu podnijeli su krivičnu prijavu, kako bi se provjerilo da li u radnjama policijskih službenika prema Martinoviću ima bića bilo kojeg krivičnog djela ili prekršaja za koje se gonjenje preduzima po službenoj dužnosti.
UP je savjetu odgovorila da su njihovi službenici tog dana zakonito vršili poslove obezbjeđenja neprijavljenog javnog okupljanja, odnosno poslove održavanja javnog reda i mira.
Kazali su im i da su, nakon što je grupa građana započela sa protivpravnim ponašanjem - napadom na službenike Uprave policije, došlo do probijanja kordona:
”Nakon čega su se stekli zakonski uslovi za upotrebu sredstava prinude. Upotreba hemijskih sredstava i sredstava posebne namjene, u konkretnom, primijenjena je u cilju uspostavljanja narušenog javnog reda i mira i sprječavanja daljeg vršenja krivičnog djela napada na službeno lice u vršenju službene dužnosti, ista su zakonom dozvoljena, a njihova upotreba je predviđena iz razloga jer stvaraju najmanje štetne posljedice licima prema kojima se dejstvuje”
Oni su ocijenili neosnovanim navode Martinovića - da je pogođen gumenim metkom, ističući da ih ne posjeduju.
Savjet je zaključio da su policijski službenici dužni upotrijebiti najblaže sredstvo prinude kojim se postiže cilj, srazmjerno razlogu upotrebe i na način kojim se službeni zadatak izvršava bez nepotrebnih štetnih posljedica.
”Prava policijskih službenika na integritet, život i bezbjednost takođe se moraju poštovati i osigurati”.
Zaključili su i da se kanisteri suzavca nikada ne ispaljuju direktno na ili protiv osobe, te da je cilj upotrebe hemijskih iritansa koji se lansiraju na daljinu raspršiti grupu i izbjeći nasilje.
”U slučaju upotrebe treba ih pucati pod visokim uglom”.
Ćute o sredstvima prinude
Savjet je u zaključku primjetio da je kultura ćutanja i dalje dominantna u policijskoj organizaciji:
”Zbog koje je izuzetno otežano utvrditi sve činjenice u vezi sa upotrebom sredstva prinude, pa i kinetičkih projektila i suzavca i njihove stvarne upotrijebljene količine, načina ispaljivanja, kao i odgovornost onih koji su ih ispaljivali na neprofesionalan način”.
Službenici moraju da dokazuju
Savjet je ocijenio da je dr Popović Samardžić u tom predmetu postupala izuzetno posvećeno i profesionalno i da su, zahvaljujući njenom angažovanju, dobili stručnu ekspertizu međunarodnih stručnjaka iz oblasti forenzike - dr Alpera Özköka i dr Önder Özkalipca.
Oni su analizirali fotografije povreda Martinovića i njegov medicinski izvještaj.
Vještaci su konstatovali da je “starost trenutne povrede generalno kompatibilna sa izjavom podnosioca žalbe”, ali i da je izazov “odrediti predmet udara zbog nejasnih otisaka ozljede”.
Ipak, napisali su da se može protumačiti da je ispaljivanje izvršeno gađanjem, bez obzira na to da li se radi o kanisteru suzavca ili kinetičkom udarnom projektilu, piše u zaključku.
Savjet objašnjava da je, bilo da je prihvaćeno da je predmet udara bio kanister suzavca ili kinetički udarni projektil, takva upotreba sile bila bi nezakonita zbog ciljanog ispaljivanja:
”Ako agencija za sprovođenje zakona nije mogla utvrditi i dokumentovati upotrijebljeno oružje, tvrdnje podnosioca žalbe treba smatrati istinitim zbog obrnutog tereta dokazivanja. Zato što službenici za sprovođenje zakona imaju teret odgovornosti i dokumentacije”, piše u zaključku.
Bonus video:
