Sudija Arsen Popović ponovo je oglasio krivim policajca Ivana Bojića za nasilničko ponašanje prema sugrađanki Andrei Sekulić.
U ponovljenom postupku pred kolašinskim Osnovnim sudom, Bojić je za to djelo kažnjen zatvorskom kaznom u trajanju od šest mjeseci.
Identično prvobitnoj odluci suda iz januara prošle godine, policajac je oslobođen za krivično djelo - nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih naprava, za šta ga je, takođe, teretilo tužilaštvo.
Time je okončan ponovljeni postupak do kojeg se došlo odlukom Višeg suda, a s obzirom na to da su i oštećena i okrivljeni uložili žalbe na prvobitnu odluku sudije Popovića.
Sekulićeva tvrdi da je 9. juna 2019. godine, najprije u toaletu, a zatim ispred toaleta kluba Selekt, Bojić tukao, pa na nju potezao službeni pištolj.
Od udarca se, tvrdi, onesvješćivala.
Vještak balističke struke Milovan Mihajlović, međutim, tokom dokaznog postupka, nije mogao, na osnovu snimaka sa video nadzora, da je izjasni da li je policajac potezao “pravo vatreno oružje”.
”Na osnovu ili sličnih fotografija, u praksi, nije moguće utvrditi da li se radi o pravom vatrenom oružju ili gasnom oružju. Gasno oružje se pravi kao replika vatrenog oružja, tako da na fotografijama izgledaju identično. U svom vještačenju ja sam naveo sličnosti koje su vidljive na fotografijama pištolja koji se nalazi u spornom događaju sa fotografijom pištolja kojeg duži Bojić. Te sličnosti koje su navedene nijesu dovoljne da bih sa sigurnošću mogao da izvršim njihovu identifikaciju, to jest da kažem da se radi o istom oružju”, kazao je on.
Rukovoditeljka Osnovnog državnog tužilaštva (ODT) Maja Šćepanović, rekla je da “nalaz i mišljenje vještaka balističara, koji se decidno izjasnio da između pištolja koji se vidi na snimku i fotografijama i pištolja kojim je, kao službenik Uprave policije, zadužen optuženi, ne postoje elementi koji bi definisali njihovu različitost”.
Na osnovu toga, a kako je kazala, i na osnovu “naročito uočene boje i konture pištolja, postoji mogućnost da je riječ o pištolju marke CZ model 99”.
Taj dokaz, tvrdi Šćepanović, mora biti posmatran u svjetlu odbrane optuženog, koji se “na okolnosti posjedovanja oružja različito izjašnjavao tokom trajanja postupka”.
Ona je podsjetila da je pred ODT Bojić kazao da nije imao oružje 9. juna 2019. godine, a da je kasnije kazao da je nosio svadbarski pištolj, za koji ne zna kako ga je nabavio i koji je kasnije izgubio”.
Prema riječima Bojićevog branioca, advokata Marka Radovića, “veliki pritisak oštećene strane na razne načine doveli su do toga toga da postupak dobije epilog na krivičnom sudu, a ne na prekršajnom, kako je to prvobitno odlučio ODT”.
”U najgorem slučaju, po okrivljenog Bojića, u konkretnom slučaju se može raditi o krivičnom djelu ugrožavanjem opasnim oruđem pri tuči ili svađi, a na ovakav stav odbrane posebno upućuje sadržina videonadzora koji smo svi imali prilike da vidimo. Što se pak tiče krivičnog djela iz čl. 403 st.1 Krivičnog zakonika, tu tek smatramo da nema dokaza da je okrivljeni Bojić izvršio krivično djelo, a ovo iz razloga što ni ponovnim vještačenjem nije moglo da se utvrdi ono što se tvrdi optužbom i što se okrivljenom Bojiću stavlja na teret. Kod takvog stanja stvari, tužilaštvo ne može odlučne činjenice, u vezi sa ovim krivičnim djelom, dokazivati navodnim nelogičnostima u odbrani okrivljenog pri čemu smatram da tih nelogičnosti nema, a i ukoliko ih je bilo otklonjeni su pojašnjenjima na glavnom pretresu”, kazao je branilac.
Bonus video:
