Slobodan Peković, rođen Ćurčić, juče je u podgoričkom Višem sudu izjavio da nije ubio Muja i Eminu Šabanović 8. juna 1992. godine.
Optuženi za ratni zločin protiv civilnog stanovništva tokom 1992. godine, iznoseći odbranu, rekao je da te osobe nije poznavao, a negirao je i da je kriv i za silovanje oštećene A1 u septembru iste godine.
Prema navodima optužnice, Peković je 8. juna 1992. godine u vojnom napadu na selo Hum, koje pripada Opštini Foča, ubio Muja i Eminu Šabanović.
”Ne priznajem krivicu, ni krivično djelo. Ja nikada nijesam bježao, niti sam se krio. Odlazio sam u Njemačku, u BiH u Foču i Sarajevo. Više puta sam putovao po svijetu. Nema razloga da bježim. Želim da dokažem svoju nevinost. Moja porodica je časna i poštena, i koji su ratovali na Kajmakčalanu, Skadru, Sutjesci i Neretvi, nosioci albanske i partizanske spomenice. Zato želim da sperem ljagu s mog obraza i moje porodice. U presudi haškog Tribunala generalu Ratku Mladiću, ovaj slučaj porodice Šabanović je pomenut i nevedena su imena ubica. Toga dana ja nijesam bio u selu Hum, već sam se nalazio u svom selu Žemčno u Pivi. Potukao sam se s Obrenom Gojkovićem. O zadobijenim povredama imam medicinsku dokumentaciju i službenu zabilješku stanice policije u Plužinama gdje sam priveden”, kazao je Peković.
Dodao je da nije kriv ni za silovanje oštećene A1.
”Za silovanje počinjeno 2.9.1992. u Foči, u sportskoj hali ‘Partizan’, osuđen je Jasko Gazdić u sudu u BIH, na 17 godina zatvora, tako da ja nijesam počinio ovo krivično djelo”, kazao je on.
Odgovarajući na pitanja specijalne državne tužiteljke Tanje Čolan-Deretić, svog branioca, advokata Ratka Pantovića i punomoćnika oštećenih advokata Dalibora Tomovića, okrivljeni je rekao da je otišao u sportsku halu ‘Partizan’ da spasi sestru od snahe i da je za njima pošlo još 15 žena.
Tvrdi da su ga ispred te hale napali pripadnici paravojne formacije, udarajući ga kundacima s leđa, a nakon što je pao na zemlju, udarali ga čizmama u glavu i rebra.
”Sve je to vidjela moja prijateljica Sonja Sforcan, koja će svjedočiti. Kako sam zadobio brojne povrede, u svoju kuću me odvela Vida Marković. Ona je dala iskaz haškim istražiteljima ko je te žene iz hale odveo. Optužen sam samo na osnovu iskaza A1, koja je psihijatrijski bolesnik s mnogim dijagnozama, i ima pshijatrijsko somatsko oboljenje. Na osnovu njenog iskaza ne može se donositi sudska odluka. Opisala me kao momka plave kose i plavih očiju. Pogledajte me, imam dužu crnu kosu. Nikakve veze nemam sa silovanjima”, tvrdi Peković.
Ispričao je da je njegov otac, koji je tada živio u pivskom selu, na amanet uzeo jednog mladića - Fahrudina Tahta, koji je imao 18 godina, da ga pričuva, zbog rata, jer ga je zamolio njegov otac.
”Govorili smo da je Tahto srpsko siroče, nijesmo smjeli da kažemo da je muslimansko dijete. Tako smo ga krili. Nakon dvije godine provedene kod nas, mi smo ga poveli i predali na muslimansku teritoriju”, rekao je on.
Sutkinja Nada Rabrenović konstatovala je da okrivljeni ima tamnosmeđu kosu.
Advokat Pantović predložio je da se u dokaznom postupku provede njegova prepiska sa glavnim braniocem Ratka Mladića, advokatom Brankom Lukićem.
Dodao je da su u presudi navedena imena ubica porodice Šabanović, a da je optužnicom njegovom branjeniku to stavljeno na teret.
Predložio je da se sasluša svjedok Obren Gojković u vezi s tučom s Pekovićem 8. juna 1992, te medicinski izvještaj o liječenju i da sud pribavi presudu Jasku Gazdiću.
Prema navodima optužnice, Peković je 8. juna 1992. godine u vojnom napadu na selo Hum, koje pripada Opštini Foča, ubio Muja i Eminu Šabanović.
Nakon što je, piše, Emina Šabanović kazala da nema oružja u kući, Peković je nekoliko puta udario po glavi drvenom drškom od lopate, a zatim uhvatio za kosu i odvukao do kuće Muja Šabanovića gdje ih je oboje ubio, pucajući na njih iz automatskog oružja.
Njihova tijela su izgorjela u požaru kuće Muja Šabanovića koju je zapalio Peković, prema optužnici.
Peković je, navodi se u tom aktu, takođe i početkom septembra 1992. godine silovao ženu koja je dobila status zaštićenog svjedoka.
Dodaje se da je s još nekoliko uniformisanih lica, iz sportske dvorane ‘Partizan’ u Foči, u navodnoj namjeri da ih spasi, izveo zaštićenog svjedoka - oštećenu s maloljetnom ćerkom i još dvije osobe i njihovo petoro djece i odveo u stan koji se nalazio u blizini tadašnje SJB u Foči, u kojem se nalazila grupa vojnika.
Uz prijetnju, Peković i drugi muškarac su silovali zaštićenu svjedokinju, nakon čega su je izveli iz te sobe.
Suđenje se nastavlja 6. decembra saslušanjem svjedokinje - oštećene A1.
Psi rata i šamari
Okrivljeni Peković je kazao da je 16. avgusta 1992. godine, teško ranjen u borbi između vojske Republike Srpske i Armije BiH.
Od tada se u evidenciji vodio kao vojni invalid od 90 odsto i nije išao na ratište.
”Ima puno ljudi koji su odveli one žene iz sportske hale ‘Partizan’. To su već pomenuti Jasko Gazdić, Uroš Radović zvani Jure, Milovan Ilić zvani Ciganin i Miško Čedov Savić iz Šula. To su pripadnici paravojnih formacija koji su djelovali po trojkama i zato su ih zvali ‘psi rata’. Mislim da mi je ovu optužbu za silovanje smjestio Gazdić, jer sam ga prebio i išamarao 1993. Dragoljub Dostić, Miodrag Kalajdžić i Gazdić su bili pripadanici vojne jedinice iz Broda kod Foče i to me je navelo da posumnjam da oni imaju veze s ovim ubistvima u selu Hum i da bi oni mogli biti izvršioci. Njihova jedinica je bila u selu Hum”, rekao je.
Zbog prijetnji promijenio prezime
”Zbog prijetnji meni i mojim kćerkama i čitavoj porodici, promijenio sam prezime u Peković, kazao je juče optuženi.
”Bilo je provokacija - ‘Đe mi je brat’, ‘Đe su mi đeca’, te što sam im ubio oca i majku”, rekao je optuženi, odgovarajući na pitanja suda.
Bonus video:
