Da je Rade Milošević osnovano sumnjiv za stvaranje kriminalne organizacije koja je švercovala cigarete, Viši sud konstrukciju zasniva na odbranama orkivljenih, koji se skoro bezizuzetno brane svaljivanjem krivice na drugog.
To, između ostalog, piše u žalbi Miloševićevog branioca, advokata Vladana Bojića, koja je juče odbijena kao neosnovana.
Vanraspravno Vijeće Višeg suda u Podgorici neosnovanom je ocijenilo Bojićevu žalbu kojom je tražio da se ukine rješenje sudije za istragu i Milošević pusti na slobodu.
Savjetnica za odnose sa javnošću tog suda, Aida Muzurović, Vijestima je juče kazala da je žalba odbijena.
Milošević je uhapšen 21. decembra uveče po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT), koje ga tereti da je izvršio krivično djelo stvaranje kriminalne organizacije.
Dva dana kasnije, pritvor do 30 dana odredio mu je sudija za istragu Goran Šćepanović, prihvativši predlog specijalnog tužioca Jovana Vukotića.
Obrazlažući odluku napisao je da bi osumnjičeni šef kriminalne organizacije koja je krijumčarila cigarete, Rade Milošević, mogao pobjeći jer ima pasoš, kao i da bi mogao uticati na trojicu od pet predloženih svjedoka.
U odbijenoj žalbi Bojić je napisao da je rješenje sudije za istragu “apsolutno neosnovano, prosto nevjerovatno i zato apsolutno nezakonito”.
On je ocijenio da je narativ suda o tome kako je okrivljeni “u toku maja 2022. godine, stvorio kriminalnu organizaciju” u okviru UPC čiji je bio direktor naprosto “domen fantastike”.
Advokat pojašnjava i da je Milošević početkom maja stupio na dužnost direktora Uprave prihoda i carina (UPC), a da je po rasuđivanju suda prvo što je uradio prilikom preuzimanja dužnosti bilo da stupa u kontakt s većim brojem njemu potpuno nepoznatih ljudi koje je zatekao u UPC:
”Koje su redom na ta mjesta/pozicije postavili njegovi pravni prethodnici nesporno redom politički protivnici, i od njih očas stvara organizovanu kriminalnu grupu. Sve to u razumu nepojmljivom roku od jednog mjeseca? Po mislima suda okr. uspijeva da tu notorno od davnina postojeću OKG ‘švercera cigareta’ koja se bar 30 godina time bavi organizuje za tridesetak dana i od te stvorene OKG okr. stvara opet OKG”, piše u žalbi.
Advokat je istakao da treba biti socijalno, politički i životno potpuno neuk pa povjerovati u takvu konstrukciju, ali da sud u rješenju otkriva da je povjerovao i to u rečenici “Osnovana sumnja da je okrivljeni izvršio krivično djelo proizilazi u prvom redu iz odbrana okrivljenog Adrović Elvira, Adamović Nebojše i Ivanović Željka”.
”Dakle, sud konstrukciju zasniva na odbranama okrivljenih? Nečuveno! Osnov terećenja, nije ni ‘rekla-kazala’, već odbrana lica koja se terete za radnje koje su izvjesno vršila unazad unedogled, tj. od lica koja se brane. A kako se inače brane takva lica? I u sudskoj praksi i krivično pravnoj doktrini skoro bezizuzetno svaljivanjem krivice na drugog. Niko im u datom kontekstu nije bio u svakom smislu pogodniji i zgodniji od novog direktora UPC”, piše u žalbi.
Tvrdi se da je Sud tim putem razvijao osnov sumnje ka osnovanoj sumnje “na trulom najčešće pitoresknom osnovu izvedenom iz odbrane lica direktno zainteresovanih da poprave svoj loš krivičnopravni položaj, a odgovornost prevale na Miloševića”.
”Sud je tim licima, bukvalno, bezuslovno i to do kraja poklonio vjeru. Sud, liše iskaza tih lica, sem raznoraznih i kojekakvih indicija nije predstavio ni jedan jedini materijalni dokaz da potkrijepi i izdigne osnov sumnje u osnovanu sumnju. Dakle, nema i nisu predstavljeni dokazi koji bi doveli ni do - osnova sumnje a kamoli do osnovane sumnje. Odrediti pritvor na osnovu ovakvih ‘osnova’ praksa je totalitarnih režima, a ne ESLJP”, konstatovao je Bojić.
On ističe i da su u tom dijeli pogriješili, jer Miloševića “tereti” jedino Adrović, koji je priznao izvršenje krivičnog djela:
”Iz želje da popravi svoj položaj, protura priču da mu je okrivljeni neposredno ‘otkrio’ svoje ‘kriminalne namjere’. Nebojša Adamović, štaviše, priznaje da nije bio u komunikaciji s okrivljenim”, piše u žalbi.
“Uništi” razumjeli kao “ukradi”
Prema navodima odbijene žalbe, jedan od okrivljenih za šverc cigareta, Nebojša Adamović, u svojoj odbrani rekao je da mu Milošević nikad nije izdao bilo kakvu nezakonitu naredbu, već one koje su po svom jezičkom i svakom drugom izražaju zakonite - npr. “uništite cigarete”.
”A, da su Adrović i on, ‘ukapirali’ da se iza tih jasnih zakonitih naredbi kriju nezakonite, one stare naredbe na koje su naučili i na njih se svikli! Dakle, okrivljeni kaže ‘unišiti’, a oni ‘shvate’ - ukradi!? I sud je u ovo povjerovao?! I na osnovu toga lišio čovjeka slobode?”, piše u Bojićevoj žalbi.
On konstatuje da je sud umjesto ESLJP i niza precedenata ES u Strazburu primijenio “oprobanu djelotvornu praksu, pragmatično pravilo šefa Staljinove tajne policije, Lavrentija Berije, koji se rukovodio geslom: ‘Pokaži mi čovjeka, a ja ću pronaći za šta je kriv’”...
”Znači, okrivljeni je kriv što su okr. Adrović i Adamović, po svojoj ustaljenoj navici i još sopstvenom priznanju, svoj posao jedino mogli da shvate onako kako ne treba, odnosno kao dotada? Sud je povjerovao, i očekuje da svi povjeruju, da su dugovječni kadrovi UPC uspjeli da u nemogućem roku razviju telepatski sporazum s okrivljenim i preko njega organizuju i sprovode radnje OKG kojim se oni inače odavno bave kad je posredi organizovan šverc cigara kako kao podmazano davno funkcioniše”, piše u žalbi.
Bonus video:
