Dva dana nakon što je Samir Ustabećir sproveden u Istražni zatvor zbog šverca 107 kilograma droge, njegovi saradnici u tom poslu uspjeli su da ga kontaktiraju telefonskim putem i u šifrovanim razgovorima objasne mu zbog čega i koga im je posao propao.
U nekoliko razgovora koje Specijalno državno tužilaštvo (SDT) pominje u istražnim spisima, ta ekipa dogovara kako da uništi kriptovane telefone, dogovara trgovinu drogom, odbranu...
Ustabećir je uhapšen 2. novembra 2020. godine, u tunelu Sozina i to nakon što je policija, u “audiju” kojim se kretao ka Podgorici, pronašla 100 pakovanja marihuane, ukupne težine oko 107 kilograma.
Tužilačko zadržavanje određeno mu je 4. novembra, a dan kasnije sproveden je u ćeliju spuškog zatvora.
Tužioci su utvrdili da je 7. novembra optuženi Ilir Ljamović imao SMS komunikaciju sa pritvorenikom koji nije član te ekipe i preko njega ostvarivao komunikaciju sa Ustabećirom.
”I preko poruka mu poručuje da se sve desilo zbog djece, misleći na Danila Dragojevića, Steva Đakonovića i Dalibora Markovića”, piše u spisima suda.
Članovima te kriminalne grupe Specijalno državno tužilaštvo (SDT) još ranije označilo je Ustabećira, Ljamovića, Dragojevića, Đakonovića, Markovića, Ivana Perovića, Rajka Kovača, Marka Rudovića, Davora Klikovca, Bojana Ivanovića, Boška Perovića, Igora Kovačevića, Esada Nimanbegovića, Tamaru Perović, Petra Deretića i Andriju Karađinovića.
Grupa okupljena oko okrivljenog Ustabećira u međusobnim razgovorima drogu je šifrovano nazivala “autom”, a nakon što je jedan od njih pušten sa saslušanja u Tužilaštvu, obavještava ostatak ekipe da moraju da unište kriptovane telefone.
To između ostalog piše u spisima Apelacionog suda kojima je za prije nekoliko dana odbijena žalba branioca i produžen pritvor Ivanu Peroviću i Rajku Kovaču.
Vijeće Apelacionog suda ocijenilo je da su njihove kolege iz podgoričkog Višeg suda donijele pravilan i zakonit zaključak da i dalje stoje razlozi za pritvor u odnosu na njih dvojicu.
”Treba da se izgore kripte... I M. treba da izgori kriptu”, rekao je 31. jula 2020. Igor Kovačević u telefonskom razgovoru Davoru Klikovcu.
Marković je, piše u spisima, Klikovca pozvao čim je saslušan u tužilaštvu, a po partneru iz ekipe poručio je i Karađinoviću da “izgori kriptu”.
U sudskim spisima piše da osnovana sumnja da su izvršili krivična djela stavljena im na teret proizlazi iz činjenica i dokaza prikupljenih u izviđaju i istrazi:
”I to dokaznog materijala prikupljenog primjenom mjera tajnog nadzora, audio-zapisa i transkripta komunikacija okrivljenih i drugih lica, evidencija o prelasku državne granice za okrivljene, zapisnika o pretresu stanova, odbrane okrivljenog P. R., dokaza o više zapljena opojne droge marihuane i kokaina u periodu od početka juna do početka decembra 2020. godine”...
Mjerama tajnog nadzora tužilaštvo je došlo do sadržine razgovora koje su početkom jula 2020. godine vodili Ustabećir i Klikovac, ali i informacija o njihovim susretima na Bojani.
Pred istražiteljima su i razgovori kada je 7. jula te godine Karađinović pozvao Ustabećira i rekao mu da ide u Albaniju, jer iste noći treba da prokrijumčari oko 200 grama kokaina.
Takođe, utvrdili su da je 17. juna 2020. godine Dragojević obavijestio Ustabećira da je tog dana išao u Albaniju i po njegovoj preporuci se sreo sa osobom koja mu je pokazala i dozvolila da proba skank:
”Koju šifrovano nazivaju ‘auto’”, piše u spisima.
”Dana 14. 09. 2020. godine u 10:23:40 časova, nakon saznanja da je uhapšen B. I. (Bojan Ivanović prim. aut), A. K. (Andrija Karažinović prim. aut) sa broja 063....poziva l. Lj. (Ilira Ljamovića) na broj 06. i traži susret zato što im je zaplijenjeno 100 kilograma marihuane”, piše u dokumentima.
Mjesec i nešto ranije, istražitelji su snimili razgovor tokom kog je od Marka Rudovića traženo da “osmatra graničnu policiju”, jer jedan od okrivljenih ide plovilom u Albaniju i to po dogovoru sa Ustabećirom i Nimanbegovićem.
Zabilježeno je i da 2. decembra Karađinović poziva Rudovića i jasno daje instrukcije i uputstva kad da javi da je blizu Podgorice, kako bi on pozvao ljude koji preuzimaju drogu “da se pripreme”.
Prema sudskim spisima oni su preko kriptovane aplikacije razmjenjivali fotografije kokaina. Navodno, nakon što je kupio, Ivan Perović je slao sagovornicima da pita hoće li kupiti.
”U komunikaciji sa licem pod pseudonimom “R.”, P. I. je od tog lica nabavio veću količinu opojne droge kokain kako bi preprodao radi sticanja imovinske koristi. Takođe tom prilikom I. se žali na kvalitet opojne droge, te da je ne može lako prodati zbog njenog izgleda. Ravaneli tom prilikom traži da se javi R. K. te sa njim komunicira o kvalitetu opojne droge kojom prilikom R. za sebe ostavlja oko 50 grama opojne droge kokain, što kasnije policija pronalazi prilikom pretresa tačnije oko 40 grama”, piše u spisima.
Prateći i nadzirući tu kriminalnu grupu, policajci su otkrili i da je Klikovac bio zadužen da njih nadzire. Taj optuženi 7. jula 2020. godine sreo se sa Klikovcem na Bojani:
”A razlog njihovog susreta je dogovor oko aktivnosti u vezi s krijumčarenjem opojne droge kokain i D. ulogu u praćenju kretanja policije”.
Snimljeni su i razgovori Bojana Ivanovića od sredine septembra, kada zove jednog člana klana da dođe da mu pomogne da pakuju opojnu drogu u teretno vozilo.
Optuženi su javljali jedni drugima i kada ih je policija kontrolisala na ulcinjskoj Maloj plaži, a naročito kada su provjeravali Karađinovićev punkt za izdavanje jet ski-plovila.
Prema sudskim spisima, Ilir Ljamović je davao instrukcije Esadu Nimanbegoviću da bude “čistač” dok prevoze drogu i javlja im pozicije policije.
”Iz spisa predmeta Višeg suda u Podgorici...proizlazi da su u pojedinačnim slučajevima prenosa droge kuriri krivično gonjeni ili osuđeni, jer postoji osnovana sumnja da su, kako proizlazi iz komunikacija i drugih dokaza, za potrebe ove kriminalne organizacije prenosili opojnu drogu kokain, kao i veliku količinu marihuane, i to preko 2,5 tona, od čega je u Crnoj Gori i Hrvatskoj zaplijenjeno oko 380 kilograma”.
U predmetu “Zamka”, u kom je uhapšeno 19 pripadnika kriminalne organizacije formirane zbog šverca droge, jedan dio okrivljenih napravio je nagodbe sa specijalnim tužiocima, koje je još prije godinu potvrdio Viši sud.
Prema tim sporazumima, u aprilu prošle godine šestorica optuženih pristali su na ukupno devet godina i dva mjeseca robije i 23.000 eura novčane kazne. Tada su nagodbe sklopili Nimanbegović, Ljamović, Krstev, Kovačević, Đakonović i Dragojević, a nekoliko mjeseci ranije, sporazume sa SDT-om potpisali su i Ustabećir, Rudović, Klikovac, Ivanović, Marković i Boško Perović.
U tom predmetu status svjedoka saradnika dobio je Karađinović, koji je šefom organizacije označio državljanina BiH Dragana Gajića, a Ustabećira kao osobu koja je organizovala preuzimanje i transport droge na teritoriji Crne Gore.
“BMW” htjeli da zamijene za kokain
Istražitelji su utvrdili da je “prodavac” kokaina preko posrednika Peroviću nudi ako “ne uspije da proda drogu”, da on ima druga koji bi mu dao za nju “BMW” vrijedan 25.000, u kompenzaciju.
”Ili da je ponudi drugu I. S. iz H. ukoliko je to isplativo licu pod pseudonimom R.”, piše u spisima.
Istražitelji su presreli i njihove pregovore o nabavci marihuane iz Skadra.
Mogli bi pobjeći kod kupaca droge
Okrivljeni Ivan Perović i Kovač mogli bi, ako se nađu na slobodi, pobjeći kod onih kojima su prodavali drogu, a sa kojima su svakodnevno komunicirali preko kriptovanih aplikacija.
To, između ostalog, piše u rješenju kojim je kao neosnovana odbijena žalba njihovih branilaca, a potvrđena odluka da se Kovaču i Peroviću produži pritvor.
Sudije su ocijenile da je, pored postojanja osnovane sumnje, prvostepeni sud pravilno utvrdio da postoje okolnosti koje ukazuju na opasnost od bjekstva okrivljenih za slučaj da se nađu na slobodi.
Sudije vjeruju i da postoji opasnost da bi im utočište mogli pružiti kupci droge iz Bosne i Hercegovine ili Hrvatske, sa kojima su svakodnevno komunicirali preko kriptovanog telefona:
”I sastanke sa kupcima u Bosni i Hercegovini, da često prelaze granicu, kao i da su kriminalne aktivnosti okrivljenih, s obzirom na to da se marihuana i kokain krijumčare iz Albanije preko Crne Gore u BIH, Hrvatsku, Njemačku, Mađarsku i druge zemlje od strane kriminalne organizacije čiji su pripadnici kako državljani Crne Gore tako i državljani Albanije, BIH i Hrvatske, povezani sa licima iz inostranstva, to navedene činjenice u svojoj ukupnosti ukazuju da navedeni okrivljeni imaju razvijene porodične i društveno-socijalne veze u inostranstvu od kojih veza mogu tražiti i dobiti pomoć za slučaj bjekstva, odnosno skrivanja, što sve, i po nalaženju ovog suda, opravdava produženje pritvora okrivljenima po pritvorskom osnovu iz čl.175 st.1 tač.1 ZKP-a, kako to pravilno nalazi prvostepeni sud”.
Bonus video:
