Prije 18 godina, ubijen je policijski inspektor Slavoljub Šćekić. U podgoričkom naselju Tološi, u neposrednoj blizini porodične kuće, 30. avgusta 2005. godine, sa više hitaca, ubijen je Slavko u 00,45 časova poslije ponoći. Od tada je proteklo 18 godina, ali pravosnažne presude okrivljenima za ovaj zločin, još uvijek nema.
Od tada se samo ređaju sudski procesi, zatim se donose prvostepene i drugostepene presude, potom se ukidaju i procesi kreću iznova. I tako godinama.
Prošle godine, u oktobru 2022. godine, Apelacioni sud Crne Gore je ukinuo presudu Višeg suda u Podgorici protiv okrivljenih Saše Borete, Ljuba Bigovića, Ljuba Vujadinovića, Milana Šćekića i Alana Kožara, optuženi za ubistvo policijskog funkcionera MUP-a.
Predmet je ponovo vraćen prvostepenom Višem sudu na odlučivanje. Međutim, Viši sud se oglasio nenadležnim, tako da je sudski proces ponovo u toku pred Apelacionim sudom.
Iz Apelacionog suda su tada naveli da je vijeće tog suda, nakon sjednice održane 20. maja 2022., donijelo rješenje kojim je uvažilo žalbe Vrhovnog državnog tužilaštva – Odjeljenja za suzbijanje organizovanog kriminala, korupcije, terorizma i ratnih zločina, optuženih Borete, Bigovića, njihovih branilaca i žalbe branilaca optuženih Vujadinovića, Šćekića i Kožara.
“Povodom tih žalbi i po službenoj dužnosti, vijeće je ukinulo presudu Višeg suda u Podgorici od 19. oktobra 2012. godine i predmet vratilo na ponovno suđenje”, navodi se u saopštenju.
Dodaje se da u postupku odlučivanja po tim žalbma, vijeće je utvrdilo da su u prvostepenom postupku učinjene bitne povrede odredaba krivičnog postupka koje rezultirale povredom prava na odbranu i pravično suđenje, što je utvrđeno odlukom Ustavnog suda od 25. juna 2019. godine.
“Po mišljenju vijeća ovoga suda, radi se o bitnim povredama koje se ne mogu otkloniti u postupku pred drugostepenim sudom, iz kojih razloga je prvostepena presuda ukinuta i predmet vraćen istom sudu na ponovno suđenje”, rekli su iz Apelacionog suda.
Ustavni sud Crne Gore je 25. juna 2019., utvrdio je da je osuđenima za ubistvo policijskog inspektora Šćekića, okrivljenim Boreti, Bigoviću, Vujadinoviću i Kožaru, povrijeđeno pravo na pravično suđenje, dok je Bigoviću i Boreti povrijeđeno i pravo na suđenje u razumnom roku.
Na sajtu Ustavnog suda tada je objavljena informacija da je “zbog dužine trajanja krivičnog postupka u predmetu Višeg suda u Podgorici Ks.br.1/12 (raniji predmeti Ks.br.10/14, i K. br.6/06) podnosiocima ustavnih žalbi, Saši Boreti i Ljubu Bigoviću, povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku iz člana 32 Ustava i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i sloboda”.
Prva prvostepena presuda za ubistvo Šćekića donijeta je 2009. godine. Specijalno vijeće kojim je predsjedavao sudija Lazar Aković, osudilo je na po 30 godina zatvora, osudio je Ljuba Vujadinovića, Ljuba Bigovića i Sašu Boretu zbog organizacije i ubistva inpektora, dok je Alan Kožar osuđen na šest godina zatvora za bombaški napad na “Splendid”. Tada su od optužbi oslobođeni Milan Čila Šćekić, Danica Vuković, Goran Živković, Dušanka Vujović, te Radoslav i Vuk Vulević.
Apelacioni sud je 2010., ukinuo osuđujuću i oslobađajuću presudu Višeg suda i vratio predmet na ponovni postupak. Naredne godine, specijalno vijeće sudije Slavke Vukčević, donijelo je osuđujuću presudu za sve optužene za ubistvo inspektora Šćekića.
Vijeće Apelacionog suda je i ovu presudu ukinulo i ponovo je proces krenuo iz početka pred vijećem Višeg suda.
U oktobru 2012. godine, specijalno vijeće sudije Biljane Uskoković donijelo je ponovo osuđujuću presudu. Na po 30 godina zatvora osuđeni su Čila Šćekić, Vujadinović, Bigović i Boreta.
Apelacioni sud je zatim 2013., potvrdio treću osuđujuću prvostepenu presudu Višeg suda. Međutim, nakon žalbi, Vrhovni sud Crne Gore je ukinuo presudu sudije Uskoković i predmet je vraćen Apelacionom sudu na ponovno odlučivanje. Vijeće tog suda je 2015. godine, ponovo na po 30 godina zatvora osudilo Šćekića, Vujadinovića, Bigovića i Boretu.
Krajem decembra 2015. godine, Vrhovni sud Crne Gore je potvrdio presudu. Obrazloženje je glasilo: “Na osnovu listinga telefonskih komunikacija, Viši i Apelacioni sud su pravilno zaključili da su optuženi Boreta, Bigović, Kožar i Vujadinović, posredstvom njima poznatog lica, učestvovali u kupovini i zatamljivanju stakla na vozilu džip "čiroki”, koje su kupili 26. maja 2005, zatim ga odvezli u Bar gdje su zatamljena stakla. Ovo vozilo je korišćeno prilikom ubistva Slavoljuba Šćekića, 30. 08.2005, oko 01,00 časova”.
Kazne zatvora u trajanju od po trideset godina izrečene optuženim Saši Boreti, Ljubu Bigoviću, Ljubu Vujadinoviću i Milanu Šćekiću, ostale su neizmjenjene, zbog ubistva Slavoljuba Šćekića, policijskog inspektora, dok je optuženi Alan Kožar osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od šest godina i dva mjeseca.
Vrhovni sud je ocijenio da su Viši i Apelacioni sud pravilno i potpuno utvrdili sve odlučne činjenice koje su od značaja za pravnu ocjenu krivičnih djela zbog kojih su optuženi oglašeni krivim i za pravilnu primjenu odredbi Krivičnog zakonika.
Po ocjeni ovog suda Viši sud u Podgorici i Apelacioni sud su pouzdano zaključili da je Kožar, podstreknut od Borete i Bigovića, u junu i julu 2005, sa njemu znanim licima, u tri navrata učestvovao u podmetanju eksploziva na gradilištu hotela "Splendid" u Bečićima - Budva i da je motiv podmetanja i aktiviranja eksplozivnih naprava bio da se suvlasnici preduzeća "Montenegro stars", koje je bilo investitor radova, prinude da kupe susjedne nepokretnosti za iznos od dva i po miliona eura, iako oni nijesu bili zaintresovani za njihovu kupovinu, a sa namjerom da optuženi Boreta, Bigović i Kožar sebi pribave protivpravnu imovinsku korist”, piše u presudi Vrhovnog suda.
Dokazi da su Milan Čila Šćekić i Ljubo Vujadinović ubili Slavoljuba Šćekića, načelnika za suzbijanje opšteg kriminaliteta MUP-a Crne Gore 30. avgusta 2005, a da su Saša Boreta i Ljubo Bigović, podstrekači na ubistvo, proizilazi iz svjedočenja Zorana Vlaovića, koji je na suđenju 12. marta 2008, kao zaštićeni svjedok kazao da mu se Saša Boreta tokom boravka u karantinu zatvora u Spužu, povjerio da je Milan Čila Šćekić ubio inspektora Šćekića.
U prilog tvrdnji da su počinili ubistvo, navodi se dokaz - kartice mobilnih telefona, koje su koristili okrivljeni kada su kupili džip “grand-čiroki” kojim su se počinioci ubistva dovezli do kuće Šćekića, zatim da su telefonom kontaktiralli osobu koja im je zatamnila stakla na tom džipu. Da je okrivljeni Ljubo Vujadinović sa Čilom Šekićem, ubio policijskog inspektora, dokaz je to što je pobjegao ispred Komanskog mosta u Podgorici, vozilom “škoda fabija”, te da ga je vratio renta kar agenciji prije roka zakupa, jer mu se žurilo, navodi se u obrazloženju presude Apelacionog suda od 27. februara 2015.
Vrhovni sud je našao da su Viši i Apelacioni sud, pravilno utvrdili da su optuženi Vujadinović i Milan Šćekić preduzeli radnju izvršenja ubistvo policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića u noći 30. avgusta 2005, u naselju Tološi u Podgorici, podstreknuti od optuženih Borete i Bigovića, koji su im za realizovanje radnje lišenje života policijskog inspektora obećali visoku novčanu nagradu.
Motiv podstrekača bio je namjera Borete i Bigovića da se prekine policijska istraga kojom je rukovodio Slavoljub Šćekić i ostanu neotkriveni akteri podmetanja eksploziva na gradilištu hotela "Splendid".
Izvršioci ubistva su vozilo džip "čiroki", koje je korišćeno prilikom izvršenja ubistva, odvezli do Komanskog mosta i uništili ga aktiviranjem eksplozivne naprave. Vrhovni sud je zaključio da su neosnovani navodi žalbi optuženih i njihovih branilaca kojima je ukazivano na bitne povrede odredaba krivičnog postupka. Utvrđeno je da nižestepene presude nemaju nedostatke koji bi se mogli podvesti pod bitnu povredu odredaba krivičnog postupka.
Treba posebno naglasiti da Apelacioni sud nije povrijedio pravo na odbranu optuženog Milana Šćekića time što na pretresu nije neposredno saslušao svjedoka Zorana Vlaovića, kome je u ranijim fazama postupka bio dodijenje status zaštićenog svjedoka. Prisustvo ovog svjedoka nije bilo moguće obezbijediti, a ta nemogućnost supstituisana je čitanjem i reprodukovanjem audiovizulenih snimaka njegovog saslušanja u prethodnom postupku i na dva glavna pretresa. Nižestepene presude se nijesu zasnivale isključivo ili u odlučujućoj mjeri na iskazu ovog svjedoka. Vrhovni sud je našao da je Apelacioni sud nakon održanog pretesa otklonio povrede na koje je ukazano u ranijoj odluci Vrhovnog suda.
U junu 2019. uslijedila je odluka Ustavnog suda, koji je utvrdio da je osuđenima za ubistvo policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića, povrijeđeno pravo na pravično suđenje.
Potom je i Vrhovni sud 27. 12. 2019., ukinuo svoju presudu, koju je dvije godine ranije, potvrdio.
Vrhovni sud Crne Gore u krivičnom predmetu Už Kž S I br. 1/2019 optuženih Saša Boreta, Ljubo Bigović, Alan Kožar, Ljubo Vujadinović i Milan Šćekić, zbog krivičnih djela teško ubistvo iz čl. 144 st. 1 tač. 4 i 5 Krivičnog zakonika i drugih krivičnih djela, nakon ukidanja presude Vrhovnog suda Crne Gore Kž S I br. 3/15 od 20.10.2015. godine, od strane Ustavnog suda Crne Gore, nakon održane sjednice vijeća dana 04.12.2019. godine donio odluku kojom je odbio kao neosnovanu žalbu Vrhovnog državnog tužilaštva Crne Gore - Odjeljenja za suzbijanje organizovanog kriminala, korupcije, terorizma i ratnih zločina, dok je uvažio žalbe optuženih S.B. i M.Š. i njihovih branilaca i žalbe branilaca optuženih Lj.V., Lj.B. i A.K. i ukinuo presudu Apelacionog suda Crne Gore Kž S br. 10/2014 od 20.02.2015. godine i predmet vratio tom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.
Bonus video:
