To što sudije smatraju da bi Dejan Knežević mogao pobjeći ako mu ukinu pritvor i da bi mu u skrivanju pomagali odbjegle kolege Ljubo Milović, Ivan Stamatović, Nebojša Bugarin i ostali, nije dovoljno da uhapšeni pomoćnik direktora Uprave policije ostane u Istražnom zatvoru, proizilazi iz odluke Ustavnog suda.
Sudije objašnjavaju da je po tom osnovu Kneževiću proizvoljno produžavan pritvor.
“Ustavni sud ocjenjuje da u obrazloženju osporenog rješenja nijesu dati jasni i relevantni razlozi za zaključak da postoje okolnosti koje ukazuju na opasnost od bjekstva okrivljenog D. K. te da je stoga, istom, opravdano produžiti pritvor, po pritvorskom osnovu odredbe člana 175 stav 1 tačka 1”, piše u rješenju Ustavnog suda, donijetom po žalbi Kneževićevih branilaca.
Sudije tog suda obrazlažu da sama činjenica da se nekom licu može izreći relativno visoka kazna zatvora, koja ga ne može ostaviti ravnodušnim u odnosu na dostupnost tužilaštvu i sudu, kao i to da se organizator i pojedini pripadnici kriminalne organizacije nalaze u bjekstvu i da su za sada nedostupni državnim organima Crne Gore, ne mogu biti same po sebi razlog za produženje pritvora.
“Ustavni sud, stoga, nalazi proizvoljnost u osporenom rješenju o produženju pritvora podnosiocu stavne žalbe, u cilju nesmetanog vođenja krivičnog postupka protiv istog, jer je Apelacioni sud zanemario da procijeni i obrazloži jedan broj faktora specifičnih za predmet, kao što su karakter lica, moral, dom, zanimanje, imovina, porodične veze i veze sa državom Crnom Gorom, u kojoj se krivično goni, a da je obaveza Suda da, ukoliko ocijeni da podnosiocu treba produžiti pritvor, u rješenju navede detaljne razloge za takvu odluku. Dakle, sama mogućnost teške kazne i težina dokaza nijesu sami po sebi dovoljni da kompenzuju ove faktore... odnosno da opravdaju produženje pritvora podnosiocu, po pritvorskom osnovu, iz odredbe člana 175 stav 1 tačka 1 Zakonika o krivičnom postupku”, piše u Odluci Ustavnog suda.
Objašnjeno je i da nije dovoljno samo površno i stereotipno navođenje okolnosti, već se mora utvrditi postojanje konkretnih okolnosti koje nesumnjivo ukazuju da postoje zakonski razlozi i osnov za produženje pritvora.
Dugogodišnjem policijskom službeniku, koji je do dana hapšenja bio najvažnija karika u borbi protiv trgovine drogom, kolege su 22. marta stavile lisice na ruke.
Specijalno državno tužilaštvo prije nekoliko dana podnijelo je optužnicu protiv njega i još 20 pripadnika organizovane kriminalne grupe koju je navodno formirao odbjegli policajac Milović.
Negirao je optužbe da je kriminalcima odavao službene tajne u periodu od 2019. do 2021. godine, kada je njegov šef bio Zoran Lazović.
U Odluci, u koju “Vijesti” imaju uvid, Ustavni sud ponavlja stav - da je pitanje da li je opravdano da lice bude u pritvoru, nešto što se mora ocijeniti, u svakom pojedinačnom slučaju, u skladu sa posebnim okolnostima slučaja:
“Postojanje osnovane sumnje da je lice lišeno slobode počinilo krivično djelo je conditio sine qua non zakonitosti određivanja pritvora, ali to nakon određenog vremena nije dovoljno, već se mora procijeniti da li za pritvor postoje relevantni i dovoljni razlozi... Postojanje ‘osnovane sumnje’ pretpostavlja postojanje činjenica ili informacija na osnovu kojih će, kako je to Evropski sud ukazao, objektivni posmatrač zaključiti da je osoba koja je u pitanju mogla počiniti krivično djelo za koje se tereti.”
Sudije tog suda ocijenile su da njihove kolege iz Apelacionog nijesu postupili sa dužnom pažnjom, u procjeni dovoljnih relevantnih razloga za dalje trajanje pritvora Kneževiću po osnovu opasnosti od bjekstva...
Pritvor nezakonito produžavan
Komentarišući odluku, jedan od Kneževićevih branilaca, advokat Borivoje Đukanović, rekao je da je odbrana od početka postupka decidno ukazivala da nisu ispunjeni elementarni uslovi ni za jedan pritvorski osnov iz člana 175 ZKP, na osnovu kojih bi sud cijenio da postoje uslovi za određivanje pritvora njihovom branjeniku.
Objasnio je da je Kneževiću pritvor određen po dva osnova - opasnost od bjekstva i uticaja na svjedoke, i da je, za razliku od suda, koji je rješenja donosio paušalno, odbrana u svakom svom aktu konkretizovala razloge da nema elementarnih uslova za određivanje pritvora.
“U dosadašnjem toku postupka, vanpretresno Vijeće Višeg suda, jednako i Apelacioni sud su nezakonito postupili, jer su u rješenjima o produženju pritvora dati identični, stereotipni razlozi, kao i u rješenju sudije za istragu, a da se pri tom ne elaborira nijedan razlog zbog kojeg je produženje pritvora neophodno, a konsekutivno grubo su ignorisani pravni standardi sadržani u odlukama Evropskog suda, kao i relevantne sudske prakse, na koju je od strane odbrane konkretno bilo ukazano”, rekao je Đukanović.
On naglašava da visina kazne ne može, i ne smije biti opredjeljujući razlog sudovima za određivanje pritvora po osnovu opasnosti od bjekstva.
“I Viši sud i Apelacioni sud su, na jedan krajnje nedopustivo paušalan, ni u kom smislu i pravnom sadržaju pravno obrazložen stav, opredijelili kao predominantan pri odlučivanju o određivanju pritvora, tj. našli su da je opredjeljujući razlog za određivanje pritvora Dejanu Kneževiću upravo zaprijećenost kazne zatvorom, što zbog više aspekata jeste neodrživo i za nekoga ko raspolaže sa neuporedivo manjim kapacitetom znanja nego što su i Viši i Apelacioni sud. Nijedan razlog nije konkretizovan. Zašto postoji opasnost od bjekstva? Koji je to opredjeljujući razlog koji bi nužno morao determinisati odluku suda za određivanje pritvora kada je u pitanju opasnost od bjekstva? Ništa od toga, osim puke paušalizacije i stereotipnosti u toku čitavog postupka, od strane sudova nije navedeno”, rekao je Đukanović.
On dodaje da bi, unaprijed se povoditi za zaprijećenom visinom kazne, značilo prejudiciranje ishoda postupka:
“Tj. da je za sud i prije početka samog postupka izvjesno da će neki okrivljeni dobiti visoku kaznu zatvora i da mu je to navodno neki razlog koji bi ga opredjeljivao da se odluči na bjekstvo.”
Nisu cijenili ličnost Kneževića
Đukanović dodaje i da je nezaobilazno potencirati značaj i Ustavnog suda Crne Gore i Evropskog suda za ljudska prava - da se pri ocjeni postojanja elemenata koji bi ukazivali na opasnost od bjekstva, sud morao vrlo decidno baviti činjenicom porodičnog života, toga da li je okrivljeni na bilo koji način prethodno manifestovao spremnost da pobjegne...
Istakao je da je Knežević 25 godina obavljao najodgovornije funkcije u Ministarstvu unutrašnjih poslova, da je porodičan čovjek, otac dvoje maloljetne djece, i da se ni na jedan način nije ogriješio o ijednom pozitivno pravnom propisu - bilo krivčno-pravnog ili prekršajnog karaktera.
“Da se svakim svojim sadržajem ponašanja njegov profil, i lično i profesionalno, morao kvalifkovati kao ličnost koja apsolutno ni na koji način nije manifestovala, niti će, spremnost da se da u bjekstvo, to je samo na nivou puke paušalizacije, stereotipnosti i jedne krajne krivično-procesno nezakonite profilacije okrivljenog Dejana Kneževića, dovelo do ovako pogrešnih odluka i Višeg i Apelacionog suda”, rekao je Đukanović.
Nije im se žurilo da odluče
Apelacioni sud nije u kratkom roku odlučio o žalbi uhapšenog policijskog funkcionera Dejana Kneževića kojoj je tražio preispitivanje odluke Višeg suda da mu produži pritvor, iako Ustav Crne Gore i Evropska konvencija nalažu hitnost u takvim postupcima, ocijenile su sudije Ustavnog suda.
“Ustavni sud zaključuje da podnosiocu ustavne žalbe nije uskraćeno pravo na žalbu sudu radi razmatranja zakonitosti lišavanja slobode, ali da nije ispunjen zahtjev hitnog ispitivanja zakonitosti postupka, kako je to predviđeno članom 30 stav 1 Ustava Crne Gore i članom 5 stav 4 Konvencije, imajući u vidu to da je Apelacioni sud Crne Gore nakon 32 dana donio odluku o podnosiočevoj žalbi na rješenje o produženju pritvora”, ocijenile su sudije Ustavnog suda.
Oni obrazlažu da je Kneževićev branilac žalbu podnio 15. maja, a da je Apelacioni sud odluku donio 16. juna 2023. godine:
“Podnosiocu je pred sam istek roka na koji mu je produžen pritvor preispitana takva odluka i odlučeno četiri dana prije donošenja novog rješenja o produženju pritvora... Ustavni sud zaključuje da trajanje žalbenog postupka nije u skladu sa zahtjevom ‘hitnosti’ predviđenim članom 5 stav 4 Konvencije”.
Ustavni sud ocjenjuje da u obrazloženju osporenog rješenja nijesu dati jasni i relevantni razlozi za zaključak da postoje okolnosti koje ukazuju na opasnost od bjekstva okrivljenog Kneževića
Bonus video:
