Para vrti gdje burgija neće - to smo na desetine puta čuli kada od Balkanaca uhapšenih zbog međunarodnog šverca kokaina izvlačimo informacije o tome kako su uspjeli da se infiltriraju svuda, ili da recimo kupe profesionalne ronioce, pa čak i one specijalnih snaga, koji im unose drogu na brodove. Priznali su nam i da najmanji dio njihovih vojnika u krijumčarenje kokaina ulazi pod prisilom, ali da su pribjegavali i tome kada naiđu na tvrd kamen, a recimo taj neki pomorac im je neophodan zbog transporta velike pošiljke kokaina.
To je u razgovoru za Vijesti ispričao jedan član tima međunarodnih istražitelja zaduženih za borbu protiv krijumčarenja droge, objašnjavajući na koje sve načine mafija sa prostora bivše Jugoslavije švercuje kokain iz Južne Amerike u Evropu i Australiju.
“Kako se metode krijumčarenja razvijaju, tako i mi iz bezbjednosnih agencija prilagođavamo strategije, vodeći igru mačke i miša u kojoj je svaka greška potencijalno fatalna. Pokazalo se, ipak, da uspjevamo da ih nadigramo, i da su naizgled neosvojive prepreke tek izazovi koje je moguće savladati uz dovoljno hrabrosti i nemilosrdne odlučnosti da suzbijemo transnacionalno krijumčarenje kokaina”, kazao je isti sagovornik.
Istraživanje Vijesti otkriva da su povećane mjere bezbjednosti i pojačani napori međunarodnih bezbjednosnih agencija doveli do značajnog suzbijanja tradicionalnih metoda krijumčarenja kokaina, i prisilile kartele da koriste složenije i skuplje načine šverca kokaina.
NE PROPUSTITE
Tokom razgovora sa tim timom Vijesti su otkrile i koliko narko karteli plaćaju za prenos kokaina, ko se usudio da uđe u tu smrtonosnu igru, ali i koji pomorci su zbog pohlepe ili neposlušnosti platili najvišu cijenu, često svojim životom.
Takođe, otkriveno je i da karteli već nekoliko godina angažuju ronioce koji usluge naplaćuju u zavisnosti od luke u kojoj moraju djelovati, ali i kako se droga preuzima u takozvanim tranzit zonama - međunarodnim vodama iz koje se šalje ka evropskom, američkom i australijskom tlu.
Sagovornik “Vijesti” objasnio je da sakrivanje droge u usisnom dijelu broda nije novina i da se međunarodni istražitelji godinama susreću sa tim.
“Već godinama nalazimo tovare kokaina sakrivene u sea chest, odnosno u prostore iz kojih brodovi uzimaju recimo vodu za hlađenje motora. Ti otvori tehnički su izvedeni da kada se otvori usis, zaštitne rešetke služe da spriječe prolaz veće ribe kroz rešetke, koja bi pod pritiskom mogla začepiti te usise. Usisi se s unutrašnje strane mogu samo čistiti od onoga što prođe kroz njih, a to je uglavnom od sitne ribe. Spoljnjem dijelu se ne može pristupiti iznutra, zato što su ti prostori plombirani zbog eventualnih grešaka, jer kada bi bili lako dostupni za otvaranje, to bi omogućilo lako potapanje broda. Kad bi neko to otvorio, pritisak podvodnog dijela vode je takav da je praktično neuzastavljiv i to topi brod u par sati, zavisno od veličine broda. Zbog toga je jedini pristup spolja i na tim mjestima drogu sakrivaju ronioci, opremljeni alatom, koji znaju šta rade. To im se plaća od 50 do 80.000 dolara. Zadatak im je da spolja otvore rešetke, ubace kokain, pričvrste drogu i ponovo zavare rešetke. Nikakvo drugo kačenje nije moguće, jer je veliki rizik od gubljenja tovara”, kazao je sagovornik Vijesti.
Objašnjava i što diktira iznos koji je kartel spreman da plati roniocima.
“Da li će ronilac dobiti 50 ili 80.000 dolara, ili značajno više od toga zavisi od obale, tj. države i od mjera zaštite luke. Recimo u Kolumbiju, u Buenaventuri, voda je mutna i vidljivost je bukvalno nula. Tu ne može svako zaroniti sa opremom i naći sea chest. Takvi zaroni se plaćaju od nekolike desetine hiljade dolara, pa nagore. Upravo tu je i bilo smrti i gubljenja ronilaca. Bilo je slučajeva i da stradaju zbog loše koordinacije”, kazao je jedan od sagovornika iz strane bezbjednosne službe.
Objasnio je da su međunarodne službe, upravo zbog tog načina krijumčarenja kokaina, dogovorili da u Kolumbiji, na kontejnerskim terminalima, za vrijeme boravka broda na terminalu, oko tih plovila sve vrijeme patroliraju vojne patrole.
“Nakon završetka teretnih operacija vojni ronioci s robotom ulaze u vodu i pregledaju kompletan trup. Te mjere doprinijele su da se značajno smanji mogućnost unosa kokaina u usisni dio broda”, kazao je isti izvor.
“To su opasne operacije i smrt je uvijek u zraku”, priča istražitelj dodajući: “Jedna pogrešna procjena, jedan neotkriveni tovar i karteli dobijaju svoju bitku, zbog toga su na jugu uvijek najbolji”.
Otvoreno more
Ističe da je danas i taj model značajno teži, kao i unos kokaina u kontejnerima sa legalnom robom, jer su skeneri postavljeni i u lukama na jugu, poput Manzanila u Meksiku, koja je bila jedna od kritičnih tačaka...
“Svaki kamion sa kontejnerom prolazi skener koji se duboko skenira i to je već rizik. Tu mogućnost smanjili smo na minimum, kao i onu da posada unosi drogu direktno na brod. Taj model suzbijen je od kada smo krenuli u borbu protiv krijumčarenja kokaina na način na koji to činimo poslednjih godina. Prvenstveno, vojska je preuzela čuvanje luka, pa član posade koji izlazi i ulazi u luku prolazi prvo body search, zatim kontrolu na pasareli, jer se ulazi u luku preko nje, a sve vrijeme sa tornja ga nadziru vojnici naoružani do zuba. Kada se spuste sa pasarele čeka ih security auto u koje ulaze i koje ih vozi do broda”, kazao je izvor Vijesti.
Objašnjava, međutim, da su združenim djelovanjem na jugu samo u poslednjih nekoliko mjeseci u raznim operacijama zaplijenili više od sto tona kokaina...
Govoreći o ubacivanju ili izbacivanje kokaina na otvorenom moru, kazao je da su karteli zbog toga povećali broj svojih plaćenika na brodovima kojima prevoze kokain.
“Pojačane mjere bezbjednosti natjerali su klanove da koriste male brze čamce i polupotopne podmornice, koje u međunarodnim vodama rade ukrcaj i iskrcaj, odnosno odbacivanje ili dobacivanje kokaina na dogovorene tačke. To im nije isplativo sa manjim količinama, jer ipak treba zaustaviti brod, pokupiti, uskladištiti, prevesti i odbaciti, pa pokušavaju sa minimum tonom kokaina. Činjenica da imaju novac za to, najbolji je pokazatelj o koliko opasnim kriminalnim organizacijama pričama i sa čim se borimo. Dakle, da bi i pokušali unošenje kokaina na otvorenom moru, mora postojati ozbiljna koordinacija i povećan broj ljudi, a to mnogo i košta, pa karteli pribjegavaju modelu isplate u količini kokaina. Uz pomoć naših pomorskih i vazdušnih snaga vrlo smo uspješni i u suzbijanju tog načina krijumčarenja, što se pokazalo i tokom ove godine u kojoj smo zaplijenili nekoliko ručno rađenih polupotopnih podmornica nakrcanih drogom, na desetine brzih čamaca i ribarskih koča koje su čekale na otvorenom moru, recimo na području arhipelaga Galapagos”, kazao je sagovornik Vijesti.
Objasnio je da zbog izbacivanja droge sa broda, takođe na otvorenom moru, plaćenici narko kartela moraju biti na plovilu.
“Dijelom zbog nepredviđenih okolnosti poput promjena ruta, zauzetosti luka ili kašnjenja. U takvim situacijama moraju hitno reagovati i o svakoj promjeni obavijestiti kartel, a zatim postupiti po dobijenim instrukcijama. To često podrazumijeva izbacivanje robe na otvorenom moru, a ta strategija osigurava da droga stigne na odredište bez obzira na promjene u planiranim rutama broda”, kazao je jedan od sadgovornika.
On je istakao da su neki od razloga promjene linije broda, zauzetost luka, kašnjenja...
“Dešava se da firma odluči da umjesto pet luka u Evropi brod odradi tri, a da za ostale dvije koje preskače teret ostavi u jednoj od ove tri u koje pristaje. Taj teret odatle bi mogao drugim brodovima ići do te dvije luke, zatim željeznicom, kamionom, a to je već problem i mogući gubitak. Zbog toga postoji potreba da je neko njihov na brodu, jer ta osoba mora da reaguje na svaku promjenu - da javi, a potom dobije nalog što da radi, a to je obično izbacivanje robe na otvorenom moru, na dogovorenoj poziciji, odnosno tački na moru kuda će brod proći u neko vrijeme, kako bi rezervna ekipa čekala odbacivanje kokaina manjim plovilom i pokupila drogu”, kazao je sagovornik Vijesti.
Zabranjeno preuzimanje teksta bez saglasnosti redakcije Vijesti
Bonus video:
