Sjutra će četiri godine kako je nestao moj sin Adis Spahić, koji nije imao kriminalni dosije, a mi još ne znamo gdje je njegovo tijelo. Mislim da nam nadležni duguju istinu o tome, jer on nije bio kolateralna šteta, nego žrtva tadašnjeg tužilaštva i sistema koji je to odobravao.
To je juče “Vijestima” kazala Baranka Mirsada Spahić, koja od 14. oktobra 2020. godine pokušava da sazna istinu o ubistvu svog sina, barskog frizera.
Spahić je tog dana ubijen u danilovgradskom naselju Stanjevića Rupa.
Plaćenici kavačkog klana likvidirali su ga nakon što je do kuće jednog od njih, Ratka Živkovića, dovezao svog šuru - visokorangiranog člana njima suprotstavljenog škaljarskog klana, Damira Hodžića.
“Poslije izvjesnog vremena, tačno 18. avgusta 2021. godine, policajac Milorad Žižić i specijalni tužilac Saša Čađenović su nas zvali na razgovor da nam kažu da je ubijen, a za utjehu - da nije mučen i da ne znaju gde je tijelo, ali da obećavaju da će ga naći. Tada su nam rekli da su ga ubili Veljko Belivuk i Marko Miljković i njihova grupa. Kasnije smo saznali da su imali zabranu ulaska u Crnu Goru”, kazala je ona.
Spahić dodaje i da je naknadno saznala da su ta dvojica beogradskih kriminalaca u Crnu Goru ulazili kasnije “uz saglasnost državnih organa”.
“Za mog sina kažu da je kolateralna šteta, a ja mislim da je on nevina žrtva tužilaštva i sistema koji je to odobravao. Moj sin nije bio dio, niti cilj te kriminalne grupe. Tog dana je samo odvezao šuru na određeno mjesto, gdje mu je on rekao, i kobno se završilo. U međuvremenu smo saznali da njegov šura jeste bio dio kriminalne grupe, jedne od tih suprotstavljenih, ali nam niko ne objašnjava zašto je Adis izgubio život, kad on, jednostavno, nije pripadao tom svijetu”, kazala je Spahić.
Majka ubijenog Baranina poručila je nadležnima da su porodici Spahić dužni istinu o tom zločinu:
“Sve što znamo je da je 31 osoba optužena zbog ubistva Adisa i njegovog šure, ali nemamo saznanja da li se taj predmet pomakao sa početne tačke. Ne znamo ni smijemo li očekivati da krivici budu kažnjeni, i kada bi se to moglo dogoditi, a vrijeme prolazi. Prošle su već četiri godine kako nam niko nije rekao gdje da tražimo tijelo našeg Adisa, ako oni već ne mogu da ga pronađu. Zbog toga ponavljam, nadležni su nam dužni istinu o tome kako bi mogli da ga sahranimo, da počiva u miru, a glavni specijalni tužilac Vladimir Novović mi uliva nadu da će nam i otkriti istinu”.
Pojasnila je da su na tri mjesta išli da traže ostatke njenog sina, skupa sa istražiteljima i forenzičarima...
“Trebalo je izdržati iščekivanje da li će se, dok bagerima kopaju, negdje pojaviti makar koščica mog sina, kako bi je uzeli i odnijeli u grob koji smo mu kupili kada su nas obavijestili da je ubijen”, kazala je ona.
Dvostruko ubistvo
Tijela ubijenih Barana Hodžića i Spahića pripadnici kavačkog klana prvobitno su zatrpali u jamu u danilovgradskom selu Zagreda, na placu koji je tokom planiranja likvidacija kupio vođa kavčana Radoje Zvicer, ali su njihova tijela izvadili iste noći i prenijeli ih na drugo mjesto, a potom su to učinili još jednom.
To piše u spisima Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) koje od 19. jula prošle godine ne odgovara na pitanja jesu li u tom selu tražili posmrtne ostatke škaljarca Hodžića i njegovog zeta Spahića, koji nije imao kriminalni dosije.
Detalje o tome SDT je napisalo u optužnici koju je krajem jula 2024. potvrdio Viši sud u Podgorici.
Hodžić i Spahić likvidirani su nakon što su došli sa Milem Radulovićem na navodni sastanak.
Tužioci tvrde da je Hodžića ubio Marko Kilibarda, i to dok ga je oborenog na podu držao Veljko Belivuk, a više njih likvidiralo je Spahića.
Prema spisima SDT-a, u toj kući sačekali su ih Živković, Marko Kilibarda, Aleksandar Paunović, Stevan Kraljević, Veljko Belivuk, Nebojša Janković, Marko Miljković, Dejan i Blagoje Gašić i još trojica pripadnika organizovane kriminalne grupe kavački klan, čiji nadimci na kriptovanoj Skaj aplikaciji su Rosi, Kortez i Dom.
Tužioci objašnjavaju da je Živković, prvobitno, po Zvicerovom nalogu, danima nagovarao Radulovića da dođe na sastanak, kako bi ga namamio u klopku.
Prema spisima, Živković je tog dana sačekao Radulovića, Hodžića i Spahića kod spuškog mlina, nakon čega je Radulović ušao u njegov automobil, a druga dvojica su ih pratila “audijem A4” do kuće u Stanjevića Rupi.
Za ubistva Hodžića, njegovog zeta Spahića i Radulovića, tužilaštvo tereti Radoja Zvicera i 30 članova njegove krimi ekipe.
Tužioci tvrde da su članovi te kriminalne organizacije postali Milan Vujotić, Slobodan Kašćelan, Nenad Neno Kaluđerović, Belivuk, Miljković, Kraljević, Vladimir Vučković, Ratko Živković, Janković, Darko Prelević, Darko Perović, Kilibarda, Paunović, Milan Knežević, Aleksandar Dragićević, Zoran Kažić, Aleksandar Ljumović, Radoje Živković, Dragan Knežević, Blagoje Gašić, Dejan Gašić, Nikša Perović, Miloš Radonjić, Petar Đurović, Rade Garović, Mersudin Čalaković, Nikola Spasojević, Radovan Mujović, Borko Bešović i Bojan Bešović.
Optužnicom je predstavljeno da je Zvicer krajem jula 2020. godine naredio otmicu Hodžića jer je smatrao da je kao jedan od bliskih saradnika prethodno ubijenog Alana Kožara, znao gdje je ovaj skrivao novac i drogu.
U optužnici su navedene uloge svih u tom zločinu, a iz tužilačkih spisa proizilazi da je Kaluđerović preko tada kriptovane Skaj aplikacije savjetovao Kašćelana da se tijela ubijenih Hodžića i Spahića “spale automobilskim gumama i radi uklanjanja bioloških tragova sipaju kiselina i dimer u unutrašnjost njihovog vozila, kojim su došli na navodni sastanak i kojim vozilom su njihova krvava tijela prevezena nakon ubistva...”
Istog dana kada su ubijeni Hodžić i Spahić, Kaluđerović nešto poslije 20 časova javlja Zviceru da je kod limara.
On mu objašnjava da limar ne uzima auto “s voljom”, pa potom kaže šta da čine ovi koji dovoze automobil.
“Da nam se dovede auto na ulicu da skrene prema Rijeci Crnojevića i da ga momak parkira posle 100 m, neka radi ali da ga dovede oko 18:40, jer ga limar uzima, ja čistim i to je to”, poručivao je Kaluđerović, koji je u bjekstvu.
Belivuk poručio da deru Crnogorce
O ubistvu Spahića i Hodžića, Belivuk je sa članovima svoje kriminalne grupe razgovarao preko Skaj aplikacije, proizilazi iz transkripata koje je crnogorskim i srpskim istražiteljima ranije dostavio Europol.
Prema tim dokumentima, par sati nakon likvidacija u Spužu, u 19.55 sati, Belivuk snima poruku tada otetom Lazaru Vukićeviću:
“Imaš sreće što mi ovdje deremo ove glupe Crnogorce, pa ne možemo mi”, objašnjava Belivuk zašto nije u Ritopeku sa ekipom koja je otela, mučila i ubila Vukićevića.
U istoj poruci pominje Pljevlja, a sat i po kasnije šalje drugu u kojoj traži detalje mučenja Vukićevića i govori im “umorni smo, prljavi smo, smrdimo”, a onda i da su još u čizmama. Tada je i prepričao kako su ubili Hodžića, kojeg naziva Kasap, i njegovog zeta.
Tada su, kako se sumnja, beogradski plaćenici kavačkog klana u Crnu Goru ušli ilegalno.
Tri mjeseca nakon dvostrukog ubistva u Spužu i otmice Radulovića, Belivuk i Miljković legalno su ušli u Crnu Goru, a tadašnji pomoćnik direktora policije Zoran Lazović poručio je da nema potrebe da se strahuje od prisustva te dvojice državljana Srbije jer ih inspektori tadašnjeg Sektora za borbu protiv organizovanog kriminala, kojim je upravljao, “drže na oku” 24 sata...
“Ako nijesu neprijatelji Crne Gore, nema potrebe da od bilo koga strahujemo”, rekao je Lazović nekoliko mjeseci prije nego je SDT saopštilo da upravo njih sumnjiče da su tri mjeseca prije skidanja zabrane u Crnoj Gori počinili dvostruko ubistvo.
Lazović je u međuvremenu uhapšen, a SDT ga tereti da je na zahtjev Radoja Zvicera, koji mu je prenio njegov sin, takođe uhapšeni Petar Lazović, skinuo zabranu ulaska Belivuku i Miljkoviću.
Bonus video:
