Izmjene zakonodavstva o maloljetničkoj delikvenciji dovele bi do većeg jaza između zakona i sudske prakse, ocijenio je advokat Veselin Radulović, dodajući da je u Crnoj Gori, u cilju adekvatnog odgovora na sve oblike krivičnih djela sa elementima nasilja, važnije raditi na izmjeni sudske prakse.
Radulović je, u intervjuu agenciji MINA, kazao da blag tretman okrivljenih i sudski epilozi sa blagom kaznenom politikom u slučaju najtežih krivičnih djela djeluju ohrabrujuće za sve potencijalne nasilnike.
Odgovarajući na pitanje o izmjenama Zakona o postupanju prema maloljetnicima u krivičnom postupku koje se pominju u javnosti, Radulović je kazao da u Crnoj Gori postoji loša praksa i navika da se na slučajeve teških krivičnih djela odmah reaguje inicijativama za izmjene zakona.
On je dodao da se veoma malo govori o lošoj primjeni postojećih zakonskih rješenja koja nijesu uopšte loša.
„Ako bi izmijenili zakon i pooštrili ga u odnosu na izvršioce krivičnih djela, a praksa sudova ostane ista kakva je sada, nećemo uraditi ništa, osim što će jaz između zakonskih normi i sudske prakse biti još veči nego što je sada“, rekao je Radulović.
On smatra da bi važnije bilo raditi na izmjeni prakse, ukazujući na mogućnost da Vrhovni sud zauzme odgovarajuće stavove i smjernice koji će biti obavezujući za sudove i koji će doprinijeti adekvatnom odgovoru na sve oblike krivičnih djela sa elementima nasilja.
Radulović je ponovio da je u Crnoj Gori praksa najviše sporna.
„Da nije tako, ne bismo ni imali porast ovih krivičnih djela u praksi“, naveo je Radulović.
On je, komentarišići odluku Apelacionog suda kojom je potvrđeno rješenje podgoričkog Višeg suda i odbijen predlog podgoričkog Višeg državnog tužilaštva da se odredi pritvor maloljetnom A.K, osumnjičenom za pokušaj ubistva učenika u dvorištu barske gimnazije, rekao da se, na osnovu onoga što je objavljeno u javnosti, može sumnjati u pravilnost takve odluke.
Ukazujući na obrazloženje suda da ne postoji opasnost od bjekstva ili skrivanja zato što se radi o maloljetniku koje izdržavaju roditelji i koje ne može putovati van Crne Gore bez odobrenja ili pratnje roditelja, Radulović je istakao da se okrivljeni može skrivati i bježati u Crnoj Gori i da mu u tome mogu pomagati upravo najbliži srodnici.
To, kako je istakao, nije rijedak slučaj u praksi.
“Ono što je poseban problem kod pritvorskih predmeta jeste neujednačena sudska praksa i odluke sudova koje često izgledaju kao rezultat proizvoljne procjene bez utemljenja u činjenicama i u zakonu”, pojasnio je Radulović.
Prema njegovim riječima, kada postoji nerazumljivo različito postupanje suda u istim ili sličnim situacijama, onda svaka odluka, pa i ona koja je zakonita i pravilna, može izgledati sporno i sumnjivo.
Upitan kakva se poruka šalje time što je osumnjičeni za takvo krivično djelo ipak na slobodi, a posebno imajući u vidu činjenicu da sudski postupci u Crnoj Gori često traju dugo, Radulović je istakao da je ta poruka višetruko loša.
„Neefikasno pravosuđe je poseban problem sa kojim smo suočeni decenijama, ali ne radi se gotovo ništa da se taj problem riješi“, rekao je Radulović.
Kako je dodao, česti slučajevi izvršenja najtežih krivičnih djela koje su počinili maloljetnici ili djeca, ukazuju na brojne aspekte u kojima su država i društvo godinama zapušteni.
„Očigledno je da smo kao društvo zapušteni u kulturnom, vaspitnom i obrazovnom smislu, a taj problem se ne može riješiti ni brzo, niti lako“, rekao je Radulović.
Na pitanje da li je odlukom da se brani sa slobode nakon izvršenja krivičnog djela na takav način osumnjičeni ohrabren da nastavi ili ponovi isto ponašanje, Radulović je rekao da neadekvatno postupanje pravosuđa u slučaju najtežih krivičnih djela svakako ne doprinosi suzbijanju takvih ponašanja ubuduće.
„Blag tretman okrivljenih i sudski epilozi sa blagom kaznenom politikom, djeluju ohrabrujuće za sve potencijalne nasilnike da vrše takva krivična djela“, kazao je Radulović.
On smatra da su protesti za izmjenu zakonodavstva i stvranje bezbjednog okruženja u školama, koje u Baru organizuje porodica dječaka teško povrijeđenog u dvorištu škole, legitiman zahtjev i pritisak na izvršnu i zakonodavnu vlast da promijene zakonska rješenja koja su eventualno loša.
„Ponavljam da to nije ključni problem u slučaju suzbijanja maloljetničke delinkvencije koju čak i neki pravnici nestručno kolokvijalno zovu vršnjačkim nasiljem“, naveo je Radulović.
Kako je naglasio, bezbjedno okruženje u školama morala bi da obezbijedi Uprava policije, između ostalog i vraćanjem „školskog policajca“.
Radulović je rekao da su ključni problemi i u reakciji pravosuđa na takvu vrstu kriminaliteta.
„I u nedostatku političke volje kod onih koji takve tragične događaje zloupotrebljavaju da obezbijede uslove koji će u razumnom vremenu omogućiti da imamo profesionalno i stručno pravosuđe koje će činiti ljudi sa integitetom i čije odluke neće biti sporne, ni stručnoj, ni laičkoj javnosti“, ocijenio je Radulović.
Bonus video:
