Ozbiljna pravna analiza, a ne pritisak javnosti ili izvršne vlasti, morao bi da prethodi eventualnim izmjenama zakona kojima se bi produžilo trajanje pritvora od podizanja optužnice do izricanja prvostepene presude.
Tim riječima advokatica Aleksandra Rogošić uključila se u javnu polemiku o tome da li bi promjene dijela Zakonika o krivičnom postupku spriječile ili umanjile brojne zločine na crnogorskim ulicama.
Na slobodu su puštene mnoge osobe optužene za najteža krivična djela nakon što sudovi nisu donijeli prvostepene presude u roku od tri godine od podizanja optužnice... Neki od tih okrivljenih sumnjiče se da su u međuvremenu opet učestvovali u akcijama organizovanog kriminala...
Vladajući Pokret Evropa sad (PES) zbog toga je predložio izmjene ZKP-a kojim bi se trajanje pritvora produžilo još za dvije godine, ali su na sjednici državnog parlamenta odlučili da povuku taj predlog, nakon što su neke članice koalicije vlasti saopštile da neće podržati njihovo rješenje.
Uprkos svemu, polemika o tom pitanju traje - dio laičke javnosti traži odgovore na pitanja zbog čega je taj predlog neslavno završio i da li bi se njegovim prihvatanjem povećala opšta bezbjednost, dok dio stručne javnosti odgovara da tromi sistem ne smije praviti nove žrtve zbog svoje nesposobnosti.
“Najavljeni predlog izmjena ZKP-a u dijelu trajanja pritvora, odnosno produženja pritvora od podizanja optužnice do izricanje presude, po meni je apsolutno neprihvatljiv. Prije svega, za ovakve izmjene potrebna je ozbiljna pravna analiza, a ne pritisak javnosti i/ili izvršne vlasti. Ovdje očigledno imamo situaciju da se nesposobnost institucija pokušava prebaciti na teret prava okrivljenih”, rekla je advokatica Rogošić.
Međutim, poručuje ona, kršenjem prava okrivljenih neće se riješiti problem. Rogošić konstatuje da je najprije potrebno da se djeluje na uzrok problema, a to su “institucije i neefikasni postupci”.
“Ukoliko se ne djeluje na sistem i ne poboljšaju svi kapaciteti u sudstvu, ne postoji garancija ni da će se za pet godina donijeti prvostepena presuda. Pritvorski predmeti, kao predmetni hitne prirode bi u roku od tri godine morali da se završe, bar do nivoa prvostepenosti, ako ne pravosnažnosti čak, i u složenijim predmetima. Produženje trajanja pritvora značilo bi kršenje prava okrivljenog na suđenje u razumnom roku, koje je mu je zagarantovano i Ustavom i međunarodnim konvencijama. Produženje trajanja pritvora na pet godina, okrivljeni ne samo da bi dobio status osuđenog lica, nego još gore - žrtve nesposobnog sistema. A to je neprihvatljivo u svakom smislu, jer je država ta koja je dužna da osigura pravičan i efikasan postupak, a ne da težiste problema prebacuje na okrivljene”, rekla je.
Advokatica tvrdi da vrlo često dolazi do zloupotreba u vezi sa odlukama o određivanju/produženju pritvora, što ukazuje na ozbiljne probleme u pravosudnom sistemu.
“Pritvor je odavno počeo da se koristi kao pravilo, a ne kao krajnja mjera, odnosno izuzetak. Dešava se da se zakonski osnov na koji se sud poziva čak i ne obrazloži, a što sve ukazuje na to da vlada sudska arbitrernost i samovolja. Alternativne mjere se u praksi premalo koriste. Na primjer, nemamo dovoljan broj uređaja za elektronsko praćenje, što je odgovornost države da obezbijedi, pa tu ponovo ispaštaju okrivljeni jer im se zbog tog nedostatka vrlo lako odredi pritvor. I ono što je postalo pravilo - kod nas se pritvor određuje i produžava na osnovu pretpostavke krivice”, naglašava advokatica Aleksandra Rogošić.
Sredinom decembra, poslanici Nove srpske demokratije, Demokratske narodne partije i Bošnjačke stranke poručili su u Skupštini Crne Gore da neće podržati predlog o produženju pritvora koji je zvanično podnio šef kluba PES-a Vasilije Čarapić.
Lider DNP-a Milan Knežević tada je kazao da se predloženim normama udara na ustavne temelje zagarantovanog prava na fer suđenje: “Kao neko ko je proveo oko trista ročišta u Apelacionom sudu, znam kako se zloupotrebljavaju sudstvo i tužilaštvo”.
Čarapić je odgovorio da građani osjećaju potrebu za pravdom, a ovaj mu odgovorio da je u svom predlogu “zaboravio” da uredi odgovornost sudija koje u zakonskom roku ne donesu presudu.
PRITVOR KAO KAZNA
I advokat Stefan Jovanović takođe problematizuje određivanje i produženje pritvora i to objašnjava kroz primjer optuženog Miloša Medenice, navodeći da je taj njegov klijent još u pritvoru samo zbog činjenice da je sin bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice.
“Što se tiče okrivljenog Miloša Medenica, kao što sam više puta naveo, tako i sada ističem - isti je u pritvoru samo zato što je sin Vesne Medenice i isti se koristi kao sredstvo pritiska na nju. Prosto je nevjerovatno da nakon dvije odluke Ustavnog suda Crne Gore, nakon tri ukidna rješenja Apelacionog suda Crne Gore, on se i dalje nalazi u pritvoru. Dakle, sve pobrojane odluke daju mi za pravo da iznesem navedeni stav. Mom branjeniku već godinu dana nije pravosnažno riješeno jemstvo i jedino se on nalazi u pritvoru, budući da su svi drugi okrivljeni iz istog predmeta, potpuno legitimno, pušteni iz pritvora. Tri puta je odbijen predlog za jemstvo, tri puta je Apelacioni sud Crne Gore ukidao takva rješenja uz vrlo jasne i precizne naloge i razloge, koji međutim, iz odbrani nepoznatih razloga, nijesu cijenjeni i ispoštovani od strane sudije nižestepenog suda. Praksa Višeg suda u Podgorici je takođe jasna - u drugim identičnim predmetima okrivljeni su na slobodi. Izgleda da za Miloša Medenicu odredbe zakona ili pak praksa ne važe”, ističe Jovanović.
Tvrdi da je pritvor u Crnoj Gori izgubio smisao, jedinu svrhu koju ima i postao - kazna.
“Naime, shodno odredbama ZKP-a pritvor je, i treba da bude, posljednja u nizu mjera koja se određuje radi nesmetanog vođenja postupka, te obezbjeđenja prisustva okrivljenog lica istom tom postupku. Pritvor bi trebalo da se određuje samo onda kada je nužan i kada se svrha - obezbjeđenje prisustva okrivljenog i nesmetano vođenje postupka ne može ostvariti nekom drugom blažom mjerom kao što su mjere nadzora ili pak jemstvo. Nasuprot ovakvom rješenju, tužilaštva po pravilu predlažu određivanje pritvora, uz zaista rijetke izuzetke, dok sudovi sa druge strane redovno, bez kritičkog osvrta, takve predloge prihvataju, i bez ispitivanja da li bi se eventualno mogla primijeniti, odnosno odrediti neka druga mjera. Sa produženjem pritvora je još gora situacija. Rješenja kojim se produžavaju određeni pritvori, prilikom vršenja kontrole pritvora, su ista do posljednjeg slova, uz jedinu izmjenu koja se odnosi na datum donošenja rješenja. Dakle, nema stvarne kontrole pritvora u smislu da nadležno vijeće nakon proteka određenog vremena zaista ispita i provjeri da li je pritvor i dalje nužan ili se treba djelovati nekom drugom mjerom, već se po automatizmu pritvor produžava, što je u suprotnosti kako sa odredbama ZKP-a, tako i sa Ustavom Crne Gore”, kaže Jovanović.
On je rekao da svakako raduje javno iznijet stav ministra pravde i predsjednika Višeg suda u Podgorici - da je pritvora previše i da bi se morale uzeti u obzir i druge mjere koje su po svojoj prirodi blaže.
“Odredbe ZKP-a se u praksi krše i to upravo na navedeni način. Dakle kako prilikom određivanja pritvora, tako i prilikom produžavanja, nemamo stvarno ispitivanje okolnosti od kojih zavisi pritvor kao mjera, već imamo fabričko određivanje i produžavanje istog. Takav pristup je neprihvatljiv i isti ima alternativu. Odredbe ZKP-a se krše i prilikom faze prethodnog postupka tj. istrage kada nadležna tužilaštva znaju da ne cijene, ili se ne trude da pribave dokaze koji idu u korist okrivljenom licu, već bez iskrene namjere da pravilno i potpuno utvrde činjenična stanja ciljano idu na što brže okončanje istrage koje se po pravilu uvijek završava tako što okrivljeni biva oslobođen od strane suda, dok sa druge strane na kraju građani plate takve izlete”, rekao je advokat.
Izmjene bi dodatno usporile sistem
Mišljenja sam da je apsolutno pogrešno i pravno nedopustivo predloženo produženje maksimalnog roka trajanja pritvora od podizanja optužnice do donošenja prvostepene presude sa tri na pet godina”, kazala je za Vijesti advokatica Maja Turković.
Dodaje da se takvom izmjenom ZKP-a pritvor kao izuzetna mjera obezbjeđenja prisustva okrivljenog u sudskom postupku, pretvara se u kaznu.
“Što bi dovelo do kršenja niza prava okrivljenog, od pretpostavke nevinosti, do povrede prava na ličnu slobodu, kao najvažnijeg prava svakog čovjeka. Sa druge strane produženje ovog roka ne bi dovelo da efikasnijeg i djelotvornijeg vođenja sudskog postupka, već naprotiv, samo će dodatno usporiti pravosudni sistem i omogućiti nastavak zloupotreba procesnih prava od strane svih učesnika u postupku”, upozorava Turković.
Objašnjava da je pritvor najstroža mjera procesne prinude, kojom se ograničava najznačajnije Ustavom zagarantovano pravo čovjeka tj. pravo na slobodu.
“Pritvor se prema okrivljenom određuje radi obezbjeđenja njegovog prisustva i nesmetanog vođenja krivičnog postupka. Po pravilu, pritvor se određuje samo u onim slučajevima kada se ista svrha ne može postići blažom mjerom. Na predlog ovlašćenog tužioca, pritvor se određuje rješenjem nadležnog suda. Mjera pritvora u praksi naših sudova nije izuzetak već pravilo, određuje se po automatizmu i primjenjuje suprotno svom cilju i namjeni. Više nego često u praksi naših sudova određivanje i trajanje pritvora okrivljenom prerasta u povredu ustavnog prava na ličnu slobodu i pretvara se u kaznu, pa je pritvor zapravo kazna okrivljenom prije presude”, navodi advokatica.
Advokatica Turković tvrdi da je posebno problematična dužina trajanja pritvora u predmetima u kojima je isti određen i produžavan zbog opasnosti od bjekstva.
“Iako je okrivljeni bio, primjera radi, obaviješten preko medija da se planira njegovo hapšenje i nije se dao u bjekstvo, ili bude uhapšen u svojoj kući ili na radnom mjestu. Ovakvi pritvori znaju da traju mjesecima, pa čak i godinama, iako po praksi Evropskog suda i Ustavnog suda Crne Gore opasnost od bjekstva se protekom vremena smanjuje. Uprkos tome, u ovakvim slučajevima sudovi nažalost prvobitno navedene činjenice i okolnosti koje su bile opredjeljujuće za određivanje pritvora, u rješenjima o produženju istog samo prepisuju, bez navođenja novih. I tako mjesecima, pa čak i godinama u ovim rješenjima mijenja se samo broj rješenja, datum i članovi vijeća. Riječ je o jednom sistemskom problemu, te nedopuštenom i nezakonitom rezonu i postupanju sudova. Smatram da sudovi moraju u svakom slučaju, naročito u ovim, sa većom pažnjom i marljivošću razmotriti mogućnost primjenjivanja blažih, alternativnih mjera koje propisuje ZKP, što bi istovremeno doprinjelo i rasterećenju budžeta države, s obzirom na to da u UIKS-u boravi veliki broj lica na teret države i to u nedovoljnom smještajnom kapacitetu i nehumanim uslovima. Na ovaj način obezbijedila bi se pravilna primjena zakona i istovremeno zaštitila osnova prava okrivljenog, ali i interesi budžeta naše države”, ističe ona.
Za postupke potrebno i više od tri godine...
Ministar pravde Bojan Božović nedavno je Vijestima kazao da su poslanici PES-a predložili izmjene ZKP-a, oslanjajući se na sugestije iz Vrhovnog državnog tužilaštva i SDT-a, ali i zaključke Vijeća za nacionalnu bezbjednost - da je za najteža krivična djela potrebno vrijeme i duže od tri godine za vođenje postupka.
Tada je rekao da ta praksa nije nepoznata u svijetu, “jer samo u EU imamo najmanje osam država koje imaju ovakve i slične norme”, ali i da istovremeno razumije bojazan od predugih postupaka i strah da je postupak od preko tri godine već možda više i “kazna” a ne samo ono što bi trebalo da bude - mjera obezbjeđenja prisustva okrivljenog u postupku.
Predsjednica Apelacionog suda Mirjana Popović, listu je uoči Nove godine saopštila da ne podržava prvobitno predložene izmjene zakona kojim bi se produžilo trajanje pritvora do donošenja prvostepene presude sa tri na pet godina, rekavši da bi se efikasnost suda u predmetima organizovanog kriminala morala obezbijediti povećanjem broja sudija i poboljšavanjem uslova rada.
"Pritvor je odavno počeo da se koristi kao pravilo, a ne kao krajnja mjera, odnosno izuzetak. Dešava se da se zakonski osnov na koji se sud poziva čak i ne obrazloži, a što sve ukazuje na to da vlada sudska arbitrernost i samovolja. Alterenativne mjere se u praksi premalo koriste”, naglašava advokatica Rogošić
Populistički potez neslavno završio
Predlog koji je bio upravljen na izmjene ZKP-a u dijelu koji se odnosi na trajanje pritvora nakon podizanja optužnog akta, je povučen iz procedure nakon što je više poslaničkih klubova jasno istaklo da takvu izmjenu neće podržati iz vrlo prostog razloga - radilo se o izmjeni koja je protivna Ustavu Crne Gore i samoj Konvenciji. Dakle, sve ono na šta su ukazivali advokati, pravnici, bivše sudije se obistinilo. Radilo se o izmjeni koja je, po mom sudu, predstavljala populistički potez koji se povukao iz razloga što pojedini očigledno nijesu mogli ili pak ne mogu, da se izbore sa izazovima iz njihove nadležnosti”, kazao je advokat Jovanović.
On je rekao da se, naravno, nije vodilo računa o pritvorenim osobama i njihovim pravima, već je namjera bila da se sve slomi preko njihovih leđa “jednim neustavnim potezom”.
“Takav predlog je neslavno završio budući da nije imao podršku, i nadam se da ubuduće neće biti sličnih diletantskih istupa. Sve ono što pogađa pravosuđe se vrlo jednostavno rješava ukoliko donosiocima odluka odgovara efikasno pravosuđe - više sudija, više sudnica, više savjetnika, bolji uslovi i slično tome”, zaključio je Jovanović.
Bonus video: