Petorica policajaca oslobođena su optužbe da su teškim nasiljem iznudili iskaz od Marka Boljevića u istrazi bombaških napada na lokal “Grand” i kuću bivšeg tajnog agenta Duška Golubovića.
U jučerašnjoj prvostepenoj presudi podgoričkog Osnovnog suda, navodi se da nema dokaza da su policijski inspektori Danilo Grbović, Dalibor Ljekočević, Bojan Vujačić, Ivan Peruničić i Nemanja Vujošević, počinili to krivično djelo.
U obrazloženju odluke, sud je naveo da su se činjenični navodi optužnice Osnovnog državnog tužilaštva u Podgorici bazirali prevashodno na iskazu oštećenog Boljevića:
“A okolnost da se za predmetni životni događaj saznalo ne istog dana kada se navodno odigrao, već tek narednog, po stavu suda umnogome je doprinio da se oteža nedvosmisleno i precizno fiksiranje tragova nasilja na tijelu oštećenog, te u krajnjem i preciznije određenje vremenskog intervala u kojem su odnosne povrede nanijete”, piše u odluci.
Navodi se i da je u konkretnom slučaju, po nalaženju suda, izostao princip blagovremenosti, koji predstavlja jedan od međunarodnih standarda u slučajevima istraživanja mučenja, zlostavljanja i uopšte nečovječnog postupanja.
“Nasuprot tome, rezultati dokaznog postupka sa glavnog pretresa doveli su u ozbiljnu sumnju izvjesnost navoda sadržanih u optužnici tužilaštva, a ovo iz razloga jer je vještak medicinske struke na jednom od ročišta za glavni pretres decidno naveo da su povrede kod oštećenog morale biti vidljive u trenutku kada je isti saslušavan kod državne tužiteljke. Tragom prednje opisanih navoda sudskog vještaka medicinske struke, sud je u postupku saslušao postupajuću državnu tužiteljku koja je kritičnom prilikom saslušavala oštećenog, a koja je pred sudom posvjedočila da ona nije primijetila nikakve povrede na oštećenom, kao i da je isti iz njene kancelarije izašao ‘normalno’”, dodaje se.
Kada se to, piše, dovede u međusobnu logičku vezu sa sadržajem iskaza saslušanih policijskih službenika - poligrafista, da ni oni nijesu primijetili povrede ili stres na oštećenom, i da bi se, da je to bio slučaj, poligrafsko testiranje odložilo, ostaje ozbiljna sumnja u pogledu dokazanosti činjeničnih i pravnih navoda optuženja.
“Konačno, sud nalazi da iz sadržine medicinske ekspertize sudsko-medicinskog odbora Medicinskog fakulteta u Podgorici proizilazi da su povrede kod oštećenog nastale od oko 10 minuta do oko 72 časa prije izvršenog sudsko-medicinskog pregleda, što ostavlja mogućnost da su te povrede mogle nastati i u nekom drugom događaju koji nije predmet ovog postupka. Kako je opšte poznato da se na sumnjama i pretpostavkama ne mogu zasnivati činjenična utvrđenja suda, to je sud temeljom univerzalnog pravnog principa ‘In dubio pro reo’, okrivljene primjenom člana 373 tačka 2 Zakonika o krivičnom postupku, oslobodio od optužbe”, stoji u presudi.
Tokom završnih riječi, tužiteljka Romina Vlahović izmijenila je činjenični opis optužnice u dijelu koji se odnosi na povrede Boljevića.
Nakon toga, citirala je izjave optuženih i svjedoka, uglavnom policajaca, ocjenjujući da su njihovi iskazi nelogični, kontradiktorni, netačni i smišljeni u cilju izbjegavanja krivične odgovornosti.
Apostrofirala je djelove iskaza bivših policijskih funkcionera Miloša Vučinića i Srđana Koraća, koji je petorici optuženih bio direktno nadređen.
“Apsurdno je i nelogično da Miloš Vučinić i Srđan Korać nisu znali što rade njihovi službenici, ovdje optuženi”, kazala je ona, dodajući da su iskazi te dvojice svjedoka smišljeni kako bi pomogli optuženima, ali i sa ciljem izbjegavanja eventualne krivične odgovornosti.
U završnim riječima kazala je da sud treba da povjeri vjeru iskazima oštećenog i njegovog oca, koji je tvrdio da je sina ista noći nakon obrade i saslušanja u podgoričkom tužilaštvu vidio sa povredama, koje su bile “vidljive iz aviona”.
Ona je predložila sudu da optužene oglasi krivim i izrekne im kazne od po tri godine zatvora.
Jedan od branilaca okrivljenih, advokat Marko Radović tada je predložio sudu da oslobodi petoricu policajaca, navodeći da je tužilaštvo taktiziralo sa tom optužnicom, ali i da nije dokazano da su okrivljeni izvršili krivično djelo koje im je stavljeno.
“Iako smo se u početku protivili supervještačenju, smatram da ste provjerom nalaza i mišljenja vještaka zakucali ekser u ovu optužnicu”, kazao je advokat Radović sutkinji Larisi Mijušković Stamatović.
Istakao je da je tužilaštvo bilo dužno da u činjeničnom opisu krivičnog djela decidno navede u kom svojstvu je oštećeni Boljević dao iskaz pred ODT u Podgorici, te da je taj iskaz upravo posljedica torture koju je navodno pretrpio.
“Isto ovo tužilaštvo je taktiziralo, pa je tek nakon što sud u prvom postupku nije poklonio vjeru spornom iskazu Boljevića i donio oslobađajuću presudu, odlučio da pokrene ovaj postupak, iako je sve do kraja tog postupka optužba sporni iskaz Boljevića tretirala kao istinit i što je važnije pravno valjan. Sporni iskaz Boljevića u tom prvom predmetu sud nije tretirao kao pravno nevaljan, a još manje da je isto ovo tužilaštvo iznosilo primjedbe u tom pravcu. Naprotiv, sud iako je bio dužan da izdvoji ovaj zapisnik iz spisa predmeta kao pravno nevaljan, jer je navodno dobijen torturom i mučenjem, tj. iznuđen, nije to učinio, nego ga je samo cijenio kroz postupak ocjene dokaza i nije mu poklonio vjeru. Dakle, pravosnažnom presudom Osnovnog suda u Podgorici K.br. 505-20 ovaj iskaz je tretiran kao pravno valjan dokaz, pa kod takvog stanja stvari opravdano se postavlja pitanje kako se on sada može tretirati kao iznuđen u u ovom postupku, kao posebno krivično djelo”, rekao je Radović u završnim riječima.
Bonus video:
