Za današnji izged Pljevalja najviše je zalužan arhitekta Bajo Mirković, koji je u poslijeratnom periodu projektovao većinu zgrada, kuća i drugih građevina u najsjevernijem crnogorskom gradu. Zato Pljevljaci kažu da je cio grad Bajov spomenik, kojeg je za života marljivo gradio.
Zgrada Opštine, Bolnice, Dječjeg vrtića, Vatrogasni dom i najprepoznatljiviji Hotel “Pljevlja”, samo su neke od gađevina koje je projektovao. Ostavljajući trajni pečat u arhitekturi modernih Pljevalja nakon Drugog svjetskog rata, Bajova djela svjedoče o autentičnom stvaralačkom i umjetničkom izrazu autora, kojeg su Pljevljaci voljeli i cijenili.
Iako je prije skoro 35 godina zauvijek napustio grad u kojem je radio i stvarao, Bajov potpis u vidu karakterističnih valova na svojim djelima, koji imitiraju oštre planinske vrhove i strme krovove planinskih koliba, ostaju da trajno svjedoče o jednom vremenu i arhitekti osobenog izraza.
Pored Hotela “Pljevlja” za koji je dobio Trinaestojulsku nagradu, projektovao i zgradu Elektrodistribucije na Jaliji, robnu kuću “Proljeće” u centru grada, stambene blokove, 1,2,3. Stambeno-poslovu zgradu “Korzo” u centru grada, Osnovnu školu “Salko Aljković”, novi dio Gimnazije “Tanasije Pejatović”, stambeno-poslovne objekte “luk 1” i “luk 2”, zgradu bivše Pljevaljske, a danas Atlas banke...
U naletu intenzivne i industrijalizacije pedesetih i šezdesetih godina prošlog vijeka, Mirković je projektovao i brojne kuće u Pljevljima, desetine seoskih škola, većinu kapitalnih objekata društvenog standarda, kao i dio industrijskih objekata.
Pljevljaci i danas žale što Mirkovićevi projekti zgrade Zavičajnog muzeja i zatvorenog bazena nikada nisu realizovani. Dio tih projekata Pljevaljaci su imali priliku da vide nedavno zahvaljujući Zavičajnom muzeju, koji je organizovao omaž poznatom arhitekti.
Mirković, kao glavni gradski arhitekta, težio je izbjegavanju uniformnosti koju je nosila masovna stambena izgradnja. Inspiraciju za svoj arhitektonski izraz nalazio je u starom narodnom graditeljstvu, koje je vješt kombinovao sa modernim izrazom.
Arhitekta Mirko Đačić kazao je da je Hotel “Pljevlja”, koji je projektovao Mirković, najznačajnija građevina dvadesetog vijekta u tom gradu. Hotel “Pljevlja” je ušao u uži izbor najboljih arhitektonskih djela Crne Gore u drugoj polovini dvadesetog vijeka.
„Bajo je nesebično primjenjivo stečena znanja i projektovao onako kako to rade dobri arhitekti svuda u svijetu. Bajo je dobro poznavao i primjenjivao sve elemente konstruktivnih sistema. Njegovi objekti su stabilni. Biće stabilni i sljedećih dvjesta godina i duže siguran sam. Bajo je bez većih teškoća pronašao svoj individualni izraz i okazao sebe kao prepoznatljivog autora proizašlog iz sebe samog“, rekao je Đačić.
On kaže da se svaki Bajov objekat može prepoznati na prvi pogled.
“Projektovao je mnogo, a utisak je da je imao više snage nego što je društvo imalo mogućnosti da gradi“, ističe Đačić.
Marjanović: Izuzev arhitekture, Bajo je slikao i svirao violinu
Mirković je rođen 1917. godine u pljevaljskom selu Glisnica. Studije ahitekture završio je u Beogradu. Nedostajao mu je samo i doplomski rad da završi studije istorije umjetnosti.
Slikar Mirko Marjanović Mario ga pamti kao velikog intelektualca, širokog duha.
„Bio je poliglota, govorio je njemački i francuski jezik, a imao je i profesorsko znanje latinskog jezika. Svirao je violinu i uživao u njenim prefinjenim zvucima, a bavio se i slikarstvom. Kada bi on govorio u društvu, bio bio tajac. Njegove riječi su se upijale pamtile i prepričavale. Imao je i razvijenu ekološku svijest i upozoravao je tadašnje vlasti da lokacija cementare treba da bude na drugom mjestu kako se zdravlje građane ne bi dodatno narušilo. Kada je konačno preglasan rekao je: 'Ja sam preglasan, ali nisam ubijeđen'. Kada je nevoljno pristao da bude kandidat na lokalnim izborima i kada su ga obavijestili da je izgubio, kratko je prokomentarisao 'nisam ja izgubio, vi ste izgubili'“, ističe Marjanović.
Bajo je umro u aprilu 1982. godine u Beogradu. Posmrtni ostaci su mu sahranjeni na gradskom groblju Ravni u Pljevljima.
U znak sjećanja na ovog velikog čovjeka, jedna od ulica u pljevaljskom naselju Moćevac nosi njegovo ime.
Bonus video:
