Tradicionalne igre kolašinskog kraja dobile su status nematrijalnog kulturnog dobra od lokalnog značaja.
Prema odluci Uprave za zaštitu kulturnih dobara, tradiconalne igre “čine stara kola, koja se igraju uz pjesmu i topot koraka, a izvode se u tradicionalnoj narodnoj svakodnevnoj suknenoj ili svečanoj, zlatovezom ukrašenoj, nošnji.“
“Kola su najčešće "biraća" i "ljubikola", a sve ih karakteriše igra muškaraca i žena (momaka i djevojaka). Najpoznatije i omiljenije tradicionalne igre kolašinskog kraja su "šećer", "tanac" i "maglica". Igre "tanac" i "maglica" su imenovanjem i sadržajno ušle u govor zajednice kao izraz za okupljanje sa igrom i pjesmom. Tradicionalne igre kolašinskog kraja nemaju instrumentalnu pratnju, već podršku i pratnju igri daju pjesma i topot koraka. U slučaju igre "trusa", igra se izvodi "nijemo", "šutke" i bez pjevačke pratnje", piše u obrazloženju rješenja Uprave za zaštitu kulturnih dobara.
Pored te četiri, status nematerijalnog dobra dobile su igre "Što drijemaš, jadna", "Đidije", "Kaloper", "Dobro veče, gospo", "Oj, Jovo, Jovo...", "Leše gora", "Šibljika", "Glas se čuje u glavici", "Vukić" i "Stambol".
Iz Uprave tvrde i da su tradicionalne igre kolašinskog kraja obnovljene na osnovu znanja starijih nosilaca tradicije, a putem terenskog rada, istraživanja i etnomuzikološke i etnokoreološke analize.
Sadašnji, aktivni nosioci tradicije su članovi KUD-a "Mijat Mašković", a pojedine igre, sliče opisanim, izvode i druga kulturno umjetnička društva u državi, ocjenjuju iz Uprave.
Prijetilo im je nestajanje
Rukovodilac KUD-a Davor Sedlarevića ocijenio je da je riječ o najvećem uspjehu na kulturološkom planu Kolašina.
"Ovdje je prevashodno riječ o crnogorskim plesovima kojima je prijetilo potpuno nestajanje... Svjedoci smo da se oni skoro više ne mogu vidjeti u autentičnom izvođenju... Pojam "nematerijalno" većini djeluje imaginarno, pa bismo ovaj uspjeh mogli uporediti, na primjer, sa otkrivanjem nekog starog spomenika ili lokaliteta od izuzetnog značaja za kulturu”.
Sedlarević naglažava da sva zasluga pripada, ipak, izvođačima i kazivačima.
"Posljednji čuvari tradicije žive u Kolašinu, a potrudićemo se da ne budemo i 'poslednji ljudi na svijetu' koji znaju ove plesove".
Bonus video:
