Durmitorskim buljučarima posljednjih pet godina nije organizovan otkup ni grama vune, kazao je direktor Agro biznis centra u Žabljaku Darko K. Stijepović.
Rekao je da žabljački ovčari uzgajaju 3.000 priplodnih ovaca rase pramenka - runo jedne ovce teži oko 1,5 kilograma, što iznosi oko pet tona godišnje.
“Ove godine javilo se nekoliko privatnih preduzetnika sa namjerom da vrše organizovan otkup, ali su otkazali jer su se pojavile određene barijere za izvoz vune u Albaniju. Pretpostavljena cijena, čijom visinom stočari nijesu zadovoljni, po kilogamu vune iznosila je 20 centi. Ipak, izvoz vune u Albaniju, samim tim i otkup, ponovo se aktivirao. Za to postoje dobre šanse, pa sam o tome obavijestio većinu vlasnika ovaca u žabljačkoj opštini, a o tome sam u komunikaciji sa kolegama iz Pužina i Šavnika”, istakao je Stijepović.
On je rekao da neki od stočara na lagerima imaju višegodišnje zalihe vune, dok je neki bacaju.
Podsjeća da je 2009. i 2010. godine izvršen otkup oko 90 tona vune, po cijeni od 30 centi po kilogramu, koju je regresiralo Ministarstvo poljoprivrede. Sljedeće dvije godine, uprkos neposrednom angažovanju predstavnika FAO (Svjetska organizacija za hranu i poljoprivredu) otkupa nije bilo, jer su izvoznici otkazali gotovo završen posao.
Labud Šibalić sa Pitomina rekao je da uzgaja 100 ovaca.
Kaže da je u njegovim torovima ranije bilo i 170 grla.
“Otkup vune nikad nije išao na ruku stočarima. Prije deset godina na lageru sam imao i cijelu tonu višegodišnjih zaliha vune i to je otkupljeno. Od tada pa do sad, svake godine vunu odvozim na deponiju smeća i bacam je. Tako radi i većina nas koji se bavimo ovčarstvom. Neki nakupci se pojavljuju i nude mizernu cijenu sa neizvjesnom isplatom. Organizovanog otkupa nema, država se, za razliku od otkupa tržišnih viškova mesa, po ovom pitanju oglušila, kazao je Šibalić.
Vunu od njihovog buljuka, HM „Durmitor“ prodao je po 20 centi po kilogramu, saopšteno je “Vijestima” iz te kompanije.
Boljim danima kaže da se nada Veljko Stijepović iz Javorja, u čijem buljuku je 150 ovaca.
“Godinama uspijevam da vunu lagerujem i čekam bolju cijenu. Ponuđena od 15 centi od nekih fizičkih lica je mizerna a još mizernija je ponuđena trampa kilograma soli za kilogram vune. Zalihe se gomilaju. Zanemarljivo je u toj masi ono što poklonim ili iskoristim kako bi se isplele čarape, džemper, rukavice... Znam da je sve više kolega ovčara koji godinama vunu bacaju po dolinama na katunima ili oko kuća”, rekao je Stijepović.
On je kazao da je sličan problem sa prodajom koža nakon jesenjih individualnih klanica.
Vunu od durmitorskih pramenki u Albaniji koriste u građevinarstvu
Nisku cijenu otkupa vune od durmitorskih pramenki, Darko Stijepović objašnjava njenim tehnološkim karakteristikama koje, za razliku od merino vune, ne daju dobre rezultate u tekstilnoj industriji.
Potražnju u Albaniji objašnjava korišćenjem vune pramenke u građevinarstvu - kao izolacionog materijala.
Takvo iskustvo ispričao je i Veljko Stijepović, koji je prošlogodišnju vunu prodao čovjeku iz Danilovgrada kako bi je postavio ispod limenog krovnog pokrivača.
Bonus video:
