Bjelopoljac Mašan Bojić (43) prnuđen je da nakon šest godina, otkad se bavi izradom suvenira od drveta, kamena i drugih materijala, odustane od misije očuvanja od zaborava tradicionalnih vrijednosti.
Razlog za to je, kako navodi, što država ne želi da podrži zanatlije i poplava jeftinih “kineskih” suvenira.
Ideju za bavljenje ovim hobijem, koji je kasnije prerastao u mini biznis, dobio je prije šest godina kada je obišao Nacionalni park “Biogradska gora”.
„Kada sam sa prijateljem posjetio suvenirnicu bio sam zadivljen njihovom ljepotom, ali i zaprepašćen visokim cijenama. Tada sam shvatio da i ja mogu to da radim. Otišao sam do tadašnjeg direktora NP Darka Brajuškovića i razgovarao o mogućnosti otkupa, na šta sam dobio pozitivan odgovor, ukoliko bude kvalitetna izrada i odgovarajuće cijene“, priča Mašan i dodaje da je saradnja trajala par godina.
Njegovi radovi predstavljaju vjernu kopiju etnografske zbirke Crne Gore i krase domove širom Crne Gore, kancelarije, turističke i druge organizacije.
Ovi autentični crnogorski suveniri predstavljaju istoriju, tradiciju i kulturu svih naroda u Crnoj Gori. Među rukotvorinama se nalaze kolibe, rala za oranje, sjekire na panju, testere, civrije (kolica), stap za metenje masla, žban ili burilo za nošenje vode, kravljača i kabo (posuda za mužu), kace za sir, makete brodova, razni magneti i drugo.
Bojić kaže da je za izradu tri kolibe, na primjer, potrebno 15 dana, a samo u jednu kućicu je potrebno da se ugradi više od 500 djelića drveta.
Svojevremeno je svoje rukotvorine prodavao na ulici, ali je prestao zbog problema sa dobijanjem privremene lokacije za zauzimanje javne površine od jednog metra kvadratnog.
„Ponudu sam prenio na crnogorsko primorje, obilazeći suvenirnice i štandove. Međutim, prodaja ide sve teže, između ostalog i zbog poplave kineskih suvenira“, priča Bojić i objašnjava da su, u međuvremenu, i nacionalni parkovi ukinuli otkup za gotovinu i uveli komisiono plaćanje”. On dodaje da je zbog svega prinuđen da napusti ovaj rijetki zanat.
Glavni problem je, kako kaže, što država ne želi da podrži zanatlije i dodaje da nije čudo što zanati polako ali sigurno izumiru.
„Za razliku od nas, zemlje EU svoje zanatlije subvencionišu, samo da bi sačuvali zanate“, kaže on.
Bojić se obraćao velikom broju predsjednika opština, turističkih organizacijama, kao i Delegaciji EU, ali sa svih adresa je dobio odgovor da „cijene što na taj način čuva kulturni identitet, ali da para nema“.
Jedinu pomoć u otkupu pružili su mu Turistička organizacija Bijelo Polje i Opština.
Galerija
Bonus video:
