O Admiri Ismić i Bošku Brkiću iz Sarajeva, koji su ubijeni snajperskim hicima 18. maja 1993. na Vrbanja mostu, dok su pokušavali napustiti opkoljeni grad, pisali su mnogi. Sarajevskom Romeu i Juliji, kako ih uglavnom zovu, posvećene su mnoge pjesme, a ovoga puta to su uradili Nikšićani Miloš Kecojević i Goran Perović Cuca.
Kecojević je napisao pjesmu, a Perović je ispjevao uz strune gusala, želeći da pokaže da se uz drevni instrument može pjevati i o tragičnoj ljubavi, a ne samo o slavnim bitkama.
“Pjesma ‘Zabranjena ljubav’ je toliko tužna da dodiruje i najtananije ljudske osjećaje. Još uvijek imam tremu kada pričam o toj pjesmi. Zaista mi je drago što sam je snimio”, kazao je Perović.
Kecojević je kazao da je ideja o pjesmi potekla od Perovića koji je želio da snimi neku lirsku, istinitu tragediju.
“Moja majka je iz Republike Srpske i odavno sam znao priču o nesrećnoj ljubavi Muslimanke i Srbina, o mladima koji su se voljeli uprkos ratu, nacionalizmu, mržnji i koji su pokazali da je ljubav ono najsvetije i najljepše. Nažalost, tragično su završili, ali priča o njima i dalje živi“, kazao je Kecojević.
O tragičnoj ljubavi mladih Sarajlija prvi je pisao američki reporter Kurt Šork, Japanci su snimili dokumentarni film, napisana je i opera, opjevao ih je i poznati pjevač Bil Maden, a sarajevska rok grupa “Zabranjeno pušenje” je snimila pjesmu “Boško i Admira”.
Zagrljena tijela Admire i Boška ležala su sedam dana na mostu i tek su osmog izvučena i sahranjena na groblju u Lukavici.
Nakon završetka rata, 1996, Admirini roditelji su željeli da njihove posmrtne ostatke prebace na groblje Lav u Sarajevu, što su i uradili uz saglasnost Boškove majke.
Pored njih, po sopstvenoj želji, sahranjen je i Šork koji je ubijen 2000. godine na ratištu u Sijera Leoneu.
Bonus video:
