Kad živite u Rožajama, gradu pod Hajlom, pa ste još ljubitelj prirode, onda je i uspon na tu planinu vaša prirodna želja i cilj.
Jasmin Nokić vrhove Hajle gleda svakog jutra sa prozora svoje kuće. Razmišljao je kako da je osvoji. Planinski vrhovi su čak i za potpuno zdrave osobe često izazov. A kad ste neko sa 80 odsto invaliditeta, poput Jasmina, onda povjerujete da je sličan izazov ravan naučnoj fantastici. A nije.
Dokazao je to Jasmin kad je nedavno stajao na vrhu Hajle, na 2.403 metra nadmorske visine, odakle se tog dana zavijorila zastava rožajskog Udruženja paraplegičara, čiji je Nokić predsjednik.
“I iskusni planinari su me odvraćali od uspona na Hajlu. Ali, moj prijatelj Dževdet Luboder nije mislio tako. Tog 9. jula sam sa prijateljem Zijom džipom došao da mjesta Grope, ispod same Hajle. Odatle smo, označenom stazom polako krenuli prema vrhu. Do gore se obično stiže za oko sat i po, do dva. Ja sam stigao za tri”, ispričao je “Vijestima” Nokić.
Usponom na Hajlu želio je, kako kaže, da pokaže da i osobe sa invaliditetom mogu da ostvare velike ciljeve.
Zna da u Rožajama ima još osoba sa invaliditetom koje bi željele da vide Hajlu izbliza i osvoje je, ali je svjestan da su uslovi na terenu takvi da to zasad nije moguće.
“Društvo mora više da vodi računa o pristupačnosti za osobe sa invaliditetom, kako u gradovima, tako i u prirodi. U Rožajama, nažalost, kao uopšte u Crnoj Gori, pristup mnogim prirodnim ljepotama je zasad nemoguć”, kaže Nokić.
Ambroz Nikač je paraplegičar i voli da putuje. Kao sportista, član Stonoteniskog kluba za OSI “Luča”, putuje mnogo. Nedavno je na blogu (ambroznikac.me) objavio priču o svojim iskustvima putovanja Crnom Gorom - u kolicima. Pisao je o Gusinju, odakle potiče, Plavu, Podgorici, crnogorskom primorju - Kotoru, Budvi, Ulcinju, Tivtu, Baru… Kao korisnik kolica, uspio je da posjeti mnoga mjesta, ali prije svega zahvaljujući prijateljima, ili dobroj volji osoblja u restoranima, kafićima…
Nažalost, pristupačnost nije uvijek obezbijeđena. Opisujući utiske iz Kotora, navodi da u gradskoj kafani “Dojmi”, ispred Starog grada, postoji toalet za osobe sa invaliditetom, ali su njegova vrata uvijek zatvorena, jer se toalet koristi kao skladište.
“Pokušao sam da to promijenim, ali bez rezultata”, navodi on na blogu.
Pristupačni turizam omogućava svima, bez izuzetaka, da na dostojanstven način koriste turističke usluge, saopšteno je nedavno na seminaru o položaju osoba sa invaliditetom u oblasti turizma, koji je održan u Vrdniku, u Srbiji.
Goran Macanović, izvršni direktor Saveza slijepih, kaže da u Crnoj Gori, situacija o oblasti turizma za OSI, “kao i u ostalim oblastima života, nije zadovoljavajuća”.
“Nedostaje mnogo toga, nepristupačni su okolina, informacije… Osim Pomorskog muzeja u Kotoru, nijedan muzej nema brošuru na Brajevom pismu”, kaže on.
Prema riječima Macanovića, muzeji ili kulturno-istorijski spomenici u Crnoj Gori nemaju ni audio vodiče.
“Hoteli nemaju taktilne staze, ni brošure u sobama na Brajevom pismu. Izuzetak su turističke organizacije iz Budve i Bara, koje su objavile neke svoje brošure za slijepe i slabovide”.
Procjenjuje se da u Crnoj Gori, 10 odsto od ukupnog broja stanovnika ima neki oblik invaliditeta - to je najmanje 65.000 ljudi. U svijetu je oko 650 miliona osoba sa invaliditetom.
Prema statističkim podacima Evropske asocijacije “Turizam za sve”, putovanja ljudi sa invaliditetom čine trećinu evropskih turističkih kretanja, što godišnje donosi prihod od 80 milijardi eura. Svjetski dan turizma koji se obilježava 27. septembra, ove godine biće posvećen upravo pristupačnom turizmu.
“Ako vas ne zanima empatija, barem bi trebalo da vas zanima ekonomija”, jedna je od poruka sa seminara u Vrdniku.
U Crnoj Gori, OSI se u kontekstu turizma pominju prvi put u Akcionom planu Strategije za integraciju lica sa invaliditetom, koja je u procesu donošenja.
“Tim dokumentima se predlaže realizacija programa prilagođavanja turističkih objekata potrebama OSI, uključujući izmjene i dopune normativnih akata poput: Zakona o turizmu, Pravilnika za uređena kupališta i Pravilnika o kategorizaciji ugostiteljskih objekata. Prema tim rješenjima, ugostiteljski objekat neće moći da dobije određeni broj zvjezdica, ukoliko nema taj uslov ispunjen, a biće donijeti i propisi o posebnim oznakama hotela koji su svoje poslovanje i usluge prilagodili potrebama OSI“, rečeno je „Vijestima“ iz Ministarstva turizma i održivog razvoja (MORT).
Koliko je Crna Gora, kao turistička destinacija (ne)pristupačna za OSI pokušali su da prikažu i u Udruženju paraplegičara Podgorica, kroz Turističku mapu puta za OSI, čiji je autor Dejan Bašanović.
Vodič, namijenjen prije svega korisnicima invalidskih kolica, objavljen je 2013. i nastao je u saradnji sa Nacionalnom i lokalnim turističkim organizacijama, kojima je brošura, po završetku, i proslijeđena.
Udruženje paraplegičara je na svom sajtu (osipodgorica.me) u međuvremenu objavilo i Google mapu na kojoj su prikazani pristupačni objekti. Na zvaničnim web stranicama turističkih organizacija, kao ni sajtu NTOCG, međutim, nema nijedne informacije o pristupačnosti za turiste značajnih objekata i lokacija.
Autor Turističke mape puta za OSI, navodi da je taj vodič samo smjernica institucijama da urade jedan sveobuhvatan vodič za OSI, u kojem bi bili evidentirani svi objekti koji su urađeni u skladu sa standardima pristupačnosti.
Iz MORT podsjećaju da su Nacionalni parkovi Crne Gore (NPCG) prije dvije godine odobrili besplatan ulaz za OSI. Napominju da bi trebalo imati u vidu specifičnosti lokacija koje pripadaju parkovima, uključujući činjenicu da je najveći dio u planinskim područjima.
NPCG u narednom periodu, kako je najavljeno, planiraju ulaganja u turističku infrastrukturu sa ciljem daljeg prilagođavanja OSI. Trenutno, za posjetioce, osobe sa invaliditetom, u nacionalnim parkovima, dostupne su: u NP Durmitor - staza od ulaza u NP do Crnog jezera, te svi asfaltirani lokalni putevi žabljačkih zaseoka, širi prostor oko Centra za posjetioce NP Lovćen na Ivanovim koritima i oko odmarališta Lovćen-Bečići, platoi kod Centara za posjetioce na Vranjini i Virpazaru, centar Virpazara, šetalište na Rijeci Crnojevića, terasa nacionalnog restorana na Murićkoj plaži , restoran i šetalište oko restorana Plavnica, radne prostorije NP Prokletije u Plavu, plato ispred Centra i sam Centar za posjetioce u Gusinju i dolina Grebaje, kao i plato ispred Centra za posjetioce na Biogradskom jezeru. OSI tako, zasad, mogu da dođu uglavnom samo do ispred objekata, ako su u kolicima, ili ako su u pitanju slijepe ili slabovide osobe - i uđu u njih. Na kraju i jednima i drugima ostaje da zamišljaju šta je u tim objektima. Ili da se kao Ambroz i Jasmin, uzdaju u pomoć prijatelja i osoblja...
Pristupačne sobe imaju samo hoteli visoke kategorije, a oni su skupi za većinu OSI
Autor turističkog vodiča za OSI kaže da u Crnoj Gori samo manji broj hotela ima pristupačne sobe, obično jednu do četiri. Ograničenje vidi u tome jer su uglavnom u pitanju hoteli visoke kategorije, u kojima je smještaj skup, te su zbog toga, i pored arhitektonske pristupačnosti, uglavnom nedostupni za OSI.
Bašanović kaže da, osim Budve, gdje postoje dva, nijedan drugi grad u Crnoj Gori ne posjeduje javne toalete koji su urađeni u skladu sa standardima pristupačnosti. „Glavni grad je predvidio Akcionim planom izgradnju javnih toaleta, ali oni još nisu izgrađeni, iako je Akcioni plan urađen 2014, a za period 2014. do 2015. godine.
Na primorju, prema njegovim riječima, postoji nekoliko hotela koji su pristupačni OSI: Splendid (Bečići), Maestral (Pržno, tri sobe), Monte Casa (Petrovac, dvije sobe), Princess (Bar, dvije sobe), Otrant (Ulcinj, dvije sobe), Ridžent (Tivat, četiri sobe), Institut dr Simo Milošević (Igalo, stara faza).
„Ti objekti, međutim, nemaju taktilne crte za slijepa i slabovida lica, ali mogu da pruže uslugu licima koja su korisnici invalidskih kolica koja su u pogledu arhitektonske pristupačnosti najzahtjevnija, s obzirom na to da raspolažu pristupačnim rampama, sobama, toaletima i liftovima“, rekao je Bašanović.
U Podgorici su pristupačni hoteli Ramada (dvije sobe), Aurel (dvije sobe) i Nikić M (jedna soba).
Autor turističkog vodiča za OSI navodi da je pristupačnost na sjeveru Crne Gore jako loša.
„Osim u hotelima Franca u Bijelom Polju i Pljevljima (po jedna soba), ne postoje drugi objekti koji mogu pružiti smještajni kapacitet. U Nikšiću, Beranama, Rožajama, Plavu, Andrijevici i Gusinju uopšte ne postoje smještajni kapaciteti u skladu sa standardima pristupačnosti za lica sa invaliditetom“.
Morsko dobro najavilo pet plaža za korisnike kolica
Iz Morskog dobra je Ministarstvu turizma najavljeno da će osobe sa invaliditetom u 2017. moći da koriste plaže u Baru, Budvi, Tivtu, Kotoru i Igalu.
“Morsko dobro se u prethodnom periodu intenzivno angažovalo da plaže i more budu dostupni OSI. Zbog kompleksnosti problema, prvi pokušaj omogućavanja pristupa, sa montažno-demontažnim drvenim konstrukcijama rampi i platoa za sunčanje nije uspio iz mnogo razloga. Zbog toga su, u saradnji sa Savezom paraplegičara Crne Gore i na njihovu inicijativu odlučili da se urade projekti armirano-betonskih rampi za silaz u more”, kazali su iz MORT.
Za izgradnju pristupnih rampi za silaz u more za OSI sa pratećim sadržajima opredijeljeno je 127.000 eura - za lokacije u Baru i Budvi 83.700 eura, u Igalu 43.300 eura. Preostaje da se i u 2017. opredijele finansijska sredstva u iznosu od 60.000 eura za izgradnju rampi na lokacijama u Kotoru i Tivtu”, kazali su iz MORT-a.
Morsko dobro bi, kako je najavljeno, trebalo da za te lokacije, prema predlogu Saveza paraplegičara, obezbijedi i specijalna kolica za silaz u more. Sredstva za nabavku kolica bi trebalo, kako su rekli u MORT-u, predvidjeti planom za 2017. godinu.
Važan je i stav zaposlenih prema OSI-ju
Osim pristupačnosti, u turizmu je važan i stav zaposlenog osoblja, saopšteno je na seminaru u Vrdniku.
I to, kako navode, nije samo ljubaznost, nego „stav koji se očitava iz načina obraćanja i terminologije koja se koristi u komunikaciji sa osobama sa invaliditetom“.
„Bonton invalidnosti je nešto što bi zaposleni u turizmu zaista trebalo da savladaju: kako dati smjernice osobi koja ne vidi, kako se rukovati sa osobom sa amputacijom ruke, kako komunicirati sa osobama sa Daunovim sindromom...“
Ljubljana najpristupačniji grad Evropske unije
Osobe sa invaliditetom koje putuju u Sloveniju, o turističkoj ponudi koja je prilagođena za korisnike kolica, slijepe ili slabovide osobe... mogu da se informišu putem zvanične stranice slovenia.info.
Tako OSI koje posjete Sloveniju mogu da uživaju u Postojnskoj jami, jednoj od najvećih turističkih atrakcija te zemlje. Pristupačni su i Bledsko i Zbiljsko jezero, Nacionalni park Triglav...
U glavnom gradu Slovenije, Ljubljani, pristupačni su, pored ostalog, glavna željeznička stanica, Ljubljanski zamak, zoološki vrt, većina muzeja i galerija. Ljubljana je prošlogodišnji dobitnik nagrade za najpristupačniji grad, koji dodjeljuje Evropska unija.
Da prirodni tereni mogu biti pristupačni dokazuje i primjer Nacionalnog parka Kruger, u Africi, koji je dobrim dijelom pristupačan. Kako bi bili sigurni u to da je teren zaista prilagođen, sve staze su testirali zaposleni, i sami osobe sa invaliditetom...
Žabljak bez soba za OSI, ali će imati restoran sa prilagođenim toaletom
Miloš Konatar, jedan od osnivača Građanskog pokreta URA, nedavno se popeo do Njegoševog mauzoleja na Lovćenu. Konatar je na ekskurziji u srednjoj školi doživio tešku povredu zbog čega danas koristi štap.
„Nema nemogućih stvari! Ako sam ja poslije svega mogao da se popnem do vrha Lovćena, onda niko nikad nema pravo da odustane od borbe u životu”, objavio je on na Facebooku nakon uspona.
Smatra da bi do Mauzoleja bilo korisno postaviti rukohvate, ne samo zbog OSI, već i zbog starijih lica.
Iz NPCG su „Vijestima“ kazali da intenzivno razmišljaju kako da na najbolji način obezbijede, makar, osnovne uslove da i OSI mogu, bez većih problema, doživjeti dio ponude koju pružaju nacionalni parkovi.
“Svjesni da to predstavlja samo početak, ali da postoji snažna volja da se nešto u tom pravcu na bolje promijeni”, kazali su i z NPCG.
Kao pozitivan primjer navode da “najznačajniji infrastrukturni objekti koji se upravo rekonstruišu, posebno u NP Durmitor i NP Biogradska gora, uključuju prostorije prilagođene za OSI”.
“Nacionalni restoran ‘Crno jezero’ koji se rekonstruiše u NP Durmitor, između ostalog, posjedovaće sanitarne objekte prilagođene osobama s invaliditetom”, navode iz NPCG.
Žabljak je jedan od gradova na sjeveru koji nema smještajne kapacitete prilagođene OSI…
Galerija
Bonus video:
