Vrhovni državni tužilac, Ivica Stanković rekao je da javnost do kraja ne razumije značaj primjene instituta sporazuma o priznavanju krivice i odloženog krivičnog gonjenja.
On je, na konferenciji o primjeni ova dva instituta koju je organizovao Centar za monitoring (CEMI), ukazao da se oni koriste kako bi se ubrzali sudski postupcii istovremeno umanjili troškovi.
Stanković je istakao da se institut odloženog krivičnog gonjenja može primijeniti za krivična djela za koja je predviđena novčana ili kazna zatvora do pet godina, dok se sporazum o priznanju krivice može zaklučiti za krivična djela za koja se goni po službenoj dužnosti, osim za krivična djela terorizma i ratnih zločina.
To što se sa nekim zaključio sporazum o priznanju krivice, prema njegovim riječima, ne znači da se protiv njega paralelno ne mogu voditi finansijske istrage.
„Naprotiv, sporazum ne limitira finansijske istrage, Tužilaštvo dakle može da zaključi sporazum i da vodi finansijske istrage koje mogu da dovedu do trajnog oduzimanja imovine“, pojasnio je Stanković.
Prema njegovim riječima, razlika između dva instituta, osim primjene kazne, je u tome što kod odloženog krivičnog gonjena odlučuje državni tužilac, dok kod sporazuma o priznanju krivice konačnu odluku donosi sud.
Stanković je istakao da do odlaganja krivičnog gonjenja dolazi kada državni tužilac nađe da za određeno krivično djelo ne bi bilo cjelishodno vođenje krivičnog postupka, ukoliko se konkretno pitanje može riješiti na drugi zadovoljavajući način.
On je ukazao da inicijativu za zaključivanje sporazuma može dati državni tužilac, branilac okrivljenog, a kako je dodao, osi zakonske može biti izrečena i zakonska kazna., ili neka druga krivična sankcija.
„Ni kod odloženog krivičnog gonjenja ni kod sporazuma o priznanju krivice nije riječ o savršenim institutima. Baš kao što se ni za jedan pravni institut ne može reći da je savršen do kraja“, rekao je Stanković.
Prema njegovim riječima, sporazum o priznanju krivice predstavlja i put za ostavarivanje restorativne pravde koja, kako je pojasnio, ima za cilj da se što brže dođe do popravljanja štete prouzrokovanje krivičnim djelom kao i da se rehabilitacijom činioca djeluje u pravcu specijalne prevencije.
Stanković je podsjetio na ranije kritike da se procesi odugovlače i predugo traju. „I upravo zbog izbjegavanja takvih postupaka i njihovog ubrzavanja koriste se ovi instituti“.
„U Državnom tužilaštvu spremni smo da maksimalno pojednostavima i objasnimo prednosti ovih instituta, kako se u populističkim tumačenjima ne bi izgubio njihov pravi značaj“, poručio je Stanković.
Predsjednik Upravnog odbora Cemi-a, Zlatko Vujović kazao je da je intezivnija primjena instituta sporazuma o priznanju krivice obilježila prethodni period aktivnostima koje je Specijalno državno tužilaštvo preduzelo na polju otkrivanja i procesuiranja počinioca krivičnih djela sa elementima korupcije i organizovanog kriminala.
„Od instituta koji se izuzetno malo primjenjivao u praksi pravosudnih institucija u prethonih godinu dana došlo je do vidljivog, većeg stepena primjene ovog instituta čiji su rezultati veoma vidljivi“, rekao je Vujović.
On je istakao da su primjenom tog instituta okončani neki od najkompleksnijih slučajeva poput onih vezanih za Opštinu Budva a u kojima je, kako je naveo, Državno tužilaštvo do sada zaključilo 14 sporazuma o priznanju krivice za djela zloupotreba služebog položaja.
Od toga je, prema riječima Vujovića, pet predmeta već okončano i donijete su osuđujuće presude.
On je kazao da je primjena instituta sporazuma o priznanju krivice do sada ostvarila značajan finansijski uticaj i da je nakon sprovedenih finansijskih istraga do sada oduzeto oko 20 miliona EUR imovinske koristi i imovine stečene vršenjem krivičnih djela.
„Ukoliko bi predloženi sporazumi o priznanju krivice, koji se trenutno nalaze pred Višim sudom u Podgorici bili potvrđeni, finansijski efekat primjene tog instituta bi bio uvećan za oko četiri miliona EUR“, rekao je Vujović.
On smatra da je potrebno unaprijediti transparentnost rada pravosudnih institucija, kako bi se omogućio veći stepen povjerenja građana u rad tih institucija.
„Trenutno postoji nedovoljan nivo transparentnosti kada je riječ o objavljivanju zaključnih sporazuma opriznanju krivice i rješenaja o odloženom krivičnom gonjenju, pogotovo u slučajevima u kojima se kao počinioci krivičnog djela javljaju visoki javni funkcioneri“, ocijenio je Vujović.
Prema njegovim riječima, nedovoljna transparentnost tužilačkih organa u kontekstu objavljivanja ovih informacija može negativno uticati na percepciju javnosti o nezavisnosti rada tužilačkih organa.
„Stoga očekujemo da će Tužilaštvo u najkraćem roku promijeniti ovu praksu i početi sa objavljivanjem zaključenih sporazuma o prizanju krivice, bez obzira što se isti, u vidu presude, objavljuju na portalima sudova“, poručio je Vujović.
Sudija Vrhovnog suda Crne Gore, Stanka Vučinić ukazala je da je jedno od osnovnih načela Zakonika o krivičnom postupku je načelo legaliteta.
„To znači da je Držvni tužilac dužan da preduzme krivično gonjenje kad posotiji osnovana sumnja da je određeno lice učinilo krivično djelo za koje se goni po službenoj družnosti“, pojasnila je Vučinić.
Ona je kazala da je reformom zakonodavstva u pravni sistem Crne Gore unijeto načelo oportuniteta koje je suprotno načelu legaliteta.
Vučinić je navela da je sporazum o priznavanju krivice novi institut, koji je karakterističan za aglosaksonske krivične postupke.
Prema njenim riječima, sporazum je nagodba između državnog tužioca i okrivljenog koji dobrovoljno priznaje krivicu, a državni tužilac zbog tog priznanja okrivljnom čini određene ustupke.
Svraha sporazum o priznavanju krivice i odloženog krivičnog gonjena je, kako je navela Vučinić, rasterećenje sudova, smanjenje troškova i brže završavanje krivičnih predmeta.
„Ali ne možemo zaboraviti da je svrha i zaštita oštećenog i oduzimanje imovinske koristi“, dodala je Vučinić.
Bonus video:
