I deceniju obnove nezavisnosti, građani Crne Gore dočekuju sa praktično istim problemima - bar kada je riječ o životnoj sredini.
Iako su doneseni dobri zakoni, ustanovljene institucije i ostvaren pomak u pregovorima sa EU, najveće crne ekološke tačke još nisu sanirane, problem otpada još je složeniji a komunalni se gomilaju, eko-fond još nije formiran, dok su ključni principi - poput “zagađivač plaća” - mrtvo slovo na papiru, ili se primjenjuju selektivno.
Sa tim su saglasni u ekološkim nevladinim organizacijama, a da je malo toga učinjeno u protekloj deceniji svjedoče i izvještaji o napretku Evropske komisije, u kojima se godinama ponavlja ista konstatacija - da je Crna Gora u oblasti životne sredine još na početku.
Iz Vlade, međutim, poručuju da je od 2006. godine, i raskida sa Srbijom, napravljen veliki pomak, a da je ključni izazov obezbjeđivanje sigurnih i stabilnih izvora finansiranja.
Direktorice Direktorata za životnu sredinu Ivana Vojinović istakla je da je deceniju nezavisnost Crna Gora dočekala sa skoro 23 odsto teritorije koja je pod nekim vidom zaštite.
"U odnosu na 2006. kada je svega oko šest odsto teritorije bilo pod zaštitom, prije svega proglašenjem NP 'Prokletije' 2009. i Regionalnog parka 'Piva' i djelova Regionalnog parka 'Komovi'... procenat zaštite iznosi skoro 13 odsto, čime je Crna Gora premašila cilj zacrtan Strategijom biodiverziteta od 10 odsto zaštićene teritorije. Kada je u pitanju međunarodna zaštita, ona isnosi skoro 20 odsto”.
Vojinovićeva je ocijenila da je protele decenije normativni, strateški i institucionalni okvir u oblasti životne sredine značajno promijenjen i usklađen sa međunarodnim standardima, a naročito zahtjevima iz procesa EU integracija.
"U tom periodu, u ovoj oblasti je doneseno oko 50 zakona usklađenih sa EU propisima, preko 200 podzakonskih akata, kao i desetak strategija. Crna Gora je 2013. uspješno završila proces skrininga za Poglavlje 27 - životna sredina i klimatske promjene i u posljednjoj je fazi ispunjavanja mjerila koji je uslov za otvaranje poglavlja. Nakon potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju 2007. godine,
Crnoj Gori su postala raspoloživa IPA finansijska sredstva. Za novi programski period 2014-2020. biće dostupno oko 35 miliona eura“.
Istakla je da je u institucionalnom dijelu “značajan napredak” učinjen 2008. godine, osnivanjem Agencije za zaštitu životne sredine, čime je uspostavljeno sistematsko praćenje stanja životne sredine.
"Uspostavljena je 2011. državna mreža za praćenje kvaliteta vazduha sa sedam automatskih stanica za praćenje kvaliteta vazduha i pet stanica za praćenje alergenog polena. Od 2014, podaci o kvalitetu vazduha dostupni su građanima u realnom vremenu. U proteklih 10 godina ojačana je i saradnja sa civilnim društvom“.
Vojinovićeva je istakla da je u oblast zaštite životne sredine potrebno investirati oko 1,5 milijardi eura.
“Pored povećanja efikasnosti u povlačenju raspoloživih međunarodnih fondova, način da se prevaziđe problem nedovoljnih finansijskih sredstava je i osnivanje Eko fonda... a čije je osnivanje predviđeno Predlogom zakona o životnoj sredini koji je u skupštinskoj proceduri”.
Izvršna direktorica nevladine organizacije “Grin Houm“ Nataša Kovačević tvrdi, međutim, da se malo toga istinski promijenilo u posljednjih 10 godina.
Ona kaže da se neki od osnovnih principa u oblasti zaštite i unapređenja životne sredine još ne primjenjuju.
"Sektori energetike i gradnje uzimaju već 10 godina danak, kroz stihijsko planiranje i zanemarivanje potreba zaštite životne sredine i prostora, tako da se susrećemo sa trajnim devastacijama na pritokama Tare, Lima i Morače usljed gradnje hidroenergetskih objekata, drugih infrastruktura ili jednostavno višedecenijskog nagomilavanja otpada koje ne prestaje“.
Kovačevićeva tvrdi da se kroz neplansku urbanizaciju svakodnevno uništava prirodna, kulturna i ambijentalna vrijednost prostora, pod izgovorom da ne postoje podaci o biodiverzitetu i pomenutim vrijednostima.
"Tako su trajno uništeni prostori Perasta, Kotora, Budve, Petrovca, Ulcinja... Još gore, ovaj trend prijeti da se nastavi i u zaštićenim područjima, poput besmislenog projekta 'Porto Skadar lake', ili instalacije 16.000 turističkih jedinica u Buljarici”.
Ona je ocijenila da je porazno da u posljednjih 10 godina nisu prikupljeni podaci o biodiverzitetu i drugim vrijednostima, na osnovu kojih bi se radile procjene uticaja na životnu sredinu za bar pojedine i kritične mikrolokacije.
Kao najveći pomak, Kovačevićeva je navela uvođenje evropskih principa u domaće zakonodavstvo.
"Tako je proširena oblast krivično-pravne odgovornosti za djela ugrožavanja životne sredine i nesavjesnog vršenja službene dužnosti u ovoj oblasti ili principa zagađivač plaća koji se, nažalost, još selektivno primjenjuje. Ciljevi očuvanja dobrog ekološkog statusa voda, smanjenja količina komunalnog i drugog otpada, smanjenja nacionalnih emisija zagađujućih materija u vazduhu i slično su preneseni iz evropskih propisa, te se Crna Gora obavezala na prve rezultate u ovim oblastima do 2020. godine i duže zavisno o kojoj oblasti je riječ. Uz ovo, donijeta su važna strateška dokumenta u oblasti biodiverziteta, klimatskih promjena, ali njihova primjena i dalje predstavlja veliki izazov”.
Sanirano jalovište u Mojkovcu, ostale četiri crne tačke
Vojinovićeva je navela da je Vlada problem opasnog industrijskog otpada identifikovala kao jedan od ključnih problema, pa je u periodu 2005-2010. uspješno realizovan projekat “Sanacija i rekultivacija jalovišta rudnika olova i cinka u Mojkovcu”.
"Takođe, u saradnji sa Svjetskom bankom, Vlada je 2014. potpisala Ugovor o zajmu ukupne vrijednosti 50 miliona eura za projekat sancije četiri crne ekološke tačke (KAP, TE Pljevlja, Rudnik 'Šuplja stijena' i Brodogradilište Bijela). Konačno, Crna Gora, kao relativno mlada država, uspjela je da riješi i zaokruži pitanje izgradnje skladišta radioaktivnog otpada već 2008. i da ga stavi u funkciju izdavanjem dozvole 2012.”.
Zagađivačima država gleda kroz prste
Pored loše primjene principa zagađivač plaća, Kovačevićeva je istakla činjenicu da su integrisane dozvole za najveće zagađivače, poput Termoelektrane, KAP-a i Željezare, odložene do 2020.
"To znači da se nadležne institucije svjesno i na uštrb životne sredine odriču finansijskih sredstava koja su trebalo da budu uložena u revitalizaciju i sanaciju životne sredine kao kompenzaciju za zagađenje. Bez jake političke volje i riješenosti da se pitanja životne sredine integrišu u sve razvojne sektore, Crna Gora ne samo da će izgubiti epitet ekološke države, nego trajno ugroziti opstanak i društveno blagostanje građana u vezi sa prirodnim resursima koje uživa kao i kvalitet zivotne sredine”.
Bonus video:
