Fulbrajtov stipendista Aron Mardis iz Ajove u SAD bio je uzbuđen kada je saznao da će provesti devet mjeseci u Podgorici, ali nije znao šta da očekuje.
„Crnu Goru sam odabrao jer je zvučala egzotično, ali sam bio spreman na najgore, odnosno da u njoj vidim scene poput onih sa holivudskih filmova, koji prikazuju države Istočne Evrope kao siromašne, sa urušenim zgradama“, kazao je Mardis.
Mardis (22) je nakon završenih osnovnih studija matematike na univerzitetu u Ajovi, odlučio da jedinstvenu priliku koju su nudile Fulbrajt stipendije iskoristi i upozna Crnu Goru.
„Kada sam došao bio sam pozitivno iznenađen. Iako nisam mnogo znao o Crnoj Gori, čitao sam o njenoj istoriji i iznenadilo me je da je uspjela da se za kratko vrijeme razvije van mojih očekivanja“, rekao je Mardis. U Podgoricu je stigao u septembru prošle godine, a radio je kao asistent engleskog jezika na Institutu za strane jezike.
Radeći na Institutu, imao je priliku da se upozna sa studentima Ekonomskog i Pravnog fakulteta, razgovarao je na engleskom i pokušavao da ih oslobodi straha.
„Oni koji žele da uče strani jezik, ne smiju da se boje grešaka, jer su one dio procesa i na tim greškama se strani jezik i uči“, poručio je Mardis.
Učenje crnogorskog jezika, za njega, ispričao je, nije bilo baš jednostavno.
„Naučio sam fraze koje mi pomažu da se snalazim, ali kada sam došao do sedam padeža, shvatio sam da to nikada neću savladati“, iskren je Mardis.
Boravak u Podgorici omogućio mu je da upozna puno ljudi, kao i da se upozna sa crnogorskom kulturom. Upisao je i kurs crnogorskog ora u KIC-u „Budo Tomović“.
„Iznenadio sam se što ima toliko mladih ljudi koji ne znaju nacionalnu igru, ali mi je bilo drago što ja nisam bio jedini koji griješi. Možda mi je bilo nešto teže, jer nisam mogao da razumijem instruktora, ali je bilo zaista zabavno. Puno smo skakali“, rekao je Mardis.
Prema njegovim riječima, naročito mu se dopala tradicionalna crnogorska hrana poput kačamaka, a čest je gost i nacionalnih restorana u Podgorici, gdje uživa u ćevapima i drugim specijalitetima.
U Američkom uglu se, kaže, osjećao kao kod kuće, a učestvovao je i u brojnim aktivnostima.
S obzirom na to da voli da kuva, na radionici o američkoj kuhinji zainteresovanima je dijelio recepte popularne u Americi. Ali mu tada niko nije dao recept za spremanje tradicionalnih crnogorskih jela.
Mardis je rekao da je naročito uživao u radionicama na kojima su učestvovali osnovci, dodajući da se osjećao kao poznata ličnost s obzirom na to koliko su mu pitanja postavili.
„Obično me pitaju i da li se bavim košarkom ili američkim fudbalom, ali ja nisam talentovan za te sportove“, kazao je.
Neobično mu je bilo što se kod nas na svakom koraku može čuti strana muzika, naročito popularni hitovi sa američkog tržišta.
„U početku mi je to bilo zanimljivo, sada međutim, kada čujem američke pjesme postajem nostalgičan“, požalio se Mardis.
Njegova stipendija se završava u junu, a iskustva dobijena tokom boravka u Podgorici će pamtiti dugo. Želja mu je da se vrati u SAD, gdje će nastaviti sa školovanjem, a svojim prijateljima i poznanicima će govoriti o Crnoj Gori.
Deponije smeća ruže lijepu sliku
Zbog njegove preporuke Podgoricu su posjećivali i njegovi prijatelji, kojima se trudio da približi crnogorsku kulturu i pokaže ljepote glavnog grada. Nezaobilazno mjesto bila je Stara varoš i restoran „Pod Volat“. Kada su odlazili, kaže Mardis, uvijek je falilo vremena da im pokaže još nešto.
Ipak, nije mogao da ne istakne da, iako je Podgorica lijep grada, sa dosta zelenila, ljudi ne vode mnogo računa o njemu.
„Prije par dana sam sa prijateljima bio na obali Morače, tamo je zaista lijepo, ali ima previše smeća. Kod nas u Americi su rijetki takvi prizori, jer nas od malena uče da čuvamo svoju zemlju“, rekao je Mardis.
Bonus video:
