Vrsta bora Pinus heldreichii Christ, koji je poznatiji kao munika, crna mura, bor smrč, simbol je planinskog masiva Orjena. Iako je star između 10 i 60 miliona godina, kako je na zanimljivom predavanju, sinoć istakla inženjerka hortikulture Milica Berberović, otkriven je tek sredinom 19 vijeka.
“Poznati kolekcionar Franjo Maly otkrio je na planini Orjen novu vrstu bora i prikupljeni predao botaničaru Franji Antoineu u Beču , koji je pripremao monografiju evropskih borova. On je dao opširan i detaljan opis koji je ilustrovao brojnim originalnim fotografijama, a vrstu nazvao Pinus leucodermis Antoine. Nije znao da je prije njega, botaničar Theodor Heldreich je proučavao floru planine Olimp u Grčkoj i našao novu vrstu bora čiju je je grančicu poslao u Ženevu botaničaru Edmondu Boisseru Hermana Christa koji je takoše pripremao monografiju evropskih borova. Po uzorku te grančice on je opisao novu, do tada nepoznatu vrstu borova, kojoj je uz kratko sažet opis dao naziv Pinus heldreichii Christ 1863. “ kazala je Berberović.
Munika najčešće naseljava strme, kamenite i stjenovite terene subalpinskog pojasa, te u tom pogledu nema premca. To su mjesta gdje surovost planinskog klimata dolazi do najvećeg izražaja. U potrazi za suncem raste usamljena na nadmorskim visinama između 100 i 2200 metara. Podnosi ekstremne suše. Ali i kišna razdoblja. Raste sporo, ali i dugo. Zabilježeni su primjerci koji su stari preko 1.200 godina.
“Munika je tercijerni relikt i endemska vrsta ogranicenog, isprekidanog i malog prirodnog areala koji se prostire u srednjem i zapadnom Balkanu i južnom dijelu Apeninskog poluostrva”, objašnjava Berberović.
Tercijar je geološki period u istoriji naše planete koji pokriva vremenski period od nestanka dinosaurusa do početka posljednjeg ledenog doba tj od 65 miliona godina do prije 2 miliona godina. U to vrijeme u Evropi je vladala topla i vlažna klima tropskog tipa, nakon čega je nastalo ledeno doba.
Na crvenoj listi
Zbog svoje rijetkosti, nalazi se na medunarodnoj IUCN (International Union for Conservation of Nature) crvenoj listi ugroženih vrsta iako sa niskim rizikom ugroženosti. Takode je zaštićena i crnogorskim zakonodavstvom.
Pionirska vrsta
Zbog svoje zaštitne uloge u spriješavanju erozije, munika je poznata i kao izrazito pionirska vrsta, jer uspijeva na terenima koji su bezvodni i krečnjački sa malim procentom zemlje. “Iako bi bila skoro idealna za pošumljavanje krečnjačkih predjela, u praksi se to ne sprovodi”, kazala je Berberović.
Zbog izuzetnih tehničkih vrijednosti , pošumljavanje munikom bi moglo da ima i ekonomsku ispaltivost.
“Drvo munike je izuzetni čvrsto, pa se nekada koristilo u gradnji stambenih objekata. “I danas u masivu Orjena možete naći ozidine, davno razrušene kuće u kojoj još uvijek “stoje” grede koje su nekada nosile krov”, kazao je planinar i vd direktora Agenzije za zaštitu i razvoj Orjena Željko Starčević. On ističe da bi se đume munike, uostalom kao i cijeli masiv Orjena na kome rastu i druge endemične biljne vrte, mogli i trebali turistički valorizovati.
Munika
Munika ima jako razvijen korijen, sa brojnim i snažnim ograncima, koji duboko prodiru u pukotine krečnjačkih stijena. Naraste do 30 metara, sa promjerom stabla do jednog metra. Kora mu je bjelkastosiva (leucodermis), a u starijoj dobi postaje pepeljastosiva i karakteristicna ispuca na jasno omeđene mnogougaone pločice, slične panciru. Listovi su iglice tamnozelene boje, krute, oštre, skoncentrisane na vrhu grančica .
Bonus video:
