Ne dozvoliti da najbolji odlaze iz države

Najbolji studenti grada nedavno su dobili nagrade povodom 19. decembra Dana oslobođenja Podgorice, većina njih svoju budućnost vidi u Crnoj Gori, nadajući se da će se popraviti društveni ambijent. Žele da se usavršavaju u inostranstvu, ali žele i da se nakon toga vrate u svoju državu. Nedavno je gostujući na televiziji “Vijesti” Žarko Puhovski, hrvatski filosof, publicista i aktivista, kazao da u budućnosti glavni problem Crne Gore može i biti to što će najtalentovaniji odlaziti u inostranstvo, tamo gdje imaju blje uslove za karijeru, život...

Ivona Krulanović, studentkinji II godine Građevinskog fakulteta Univerziteta Crne Gore kaže da bi za usavršavanje u struci uvijek birala inostranstvo, ali za život i rad želi da organizuje u svojoj zemlji.

“Bilo bi lijepo kada bi imali praksu za vrijeme studiranja, samim tim bi bili spremniji i sigurniji za budući radni angažman. Drago mi je da neko prati naš rad, i nagrada je podstrek za buduće školovanje.Tokom osnovnih studija mnogo toga se očekuje, jš studenti nijesu sigurni oko izbora smjera i obalsti kojom striktno žele da se bave, pa se trudim da se što više informišem i mimo fakulteta, da vidim šta ima novo u građevinarstvu”, kaže Krulanovićeva.

Mihailo Micev, studentu akademskih magistarskih studija na Elektrotehničkom fakultetu Univerziteta Crne Gore, sve je ispite tokom osnovnih i specijalističkih studija položio sa desetkama.

“Studentska nagrada pokazuje da Glavni grad drži u fokusu najbolje studente, cijeni njihov rad i trud i time afirmiše nauku i znanje kao najveće vrijednosti jednog društva i države. Za mene lično, ova nagrada predstavlja ne samo satisfakciju za dosadašnje uspjehe, već obavezu i motivaciju da nastavim još više da napredujem i usavršavam se u svojoj struci.

Volio bih u budućnosti da ostanem da radim na fakultetu, da izgradim akademsku karijeru i da se bavim naukom”, ističe Micev.

Mihailo kaže da bi želio bih da obavi jedan dio naučnih istraživanja iz svoje struke na nekom od prestižnih fakulteta u inostranstvu.

“Moja želja je da ostanem u Crnoj Gori i da doprinesem razvoju naše društvene zajednice i da privremenim boravkom i istraživanjima u inostranstvu afirmišem našu državu i time se odužim za brojna priznanja i nagrade koje sam dobio upravo od države.Naše društvo bi trebalo da nastavi sa intenzivnom afirmacijom nauke i znanja, jer razvoj jedne društvene zajednice, države, kao i ekonomska moć, zavisi u velikoj mjeri upravo od nauke. Internacionalno povezivanje univerziteta, razmjena znanja preko razmjene studenata i nastavnog osoblja i stipendije za studiranje u inostranstvu su nešto što država treba da nastavi da podstiče”, ističe Micev.

Marija Radović, studentkinji III godine Fakulteta za strane jezike Univerziteta “Mediteran” kaže da mladi danas imaju širok spektar mogućnosti, ali im ipak nedostaje entuzijazma i motivacije da rade na sebi i iskoriste svoje potencijale. “Oduvijek me je privlačio poziv prosvjetnog radnika jer smatram da je to jedan izuzetno odgovoran posao, ali je uz to vrijeme i privilegija biti osoba koja učestvuje u izgradnji ličnosti novih generacija. Vjerujem da prosvjetni radnici, pored roditelja, ostavljaju najveći pečat u životu svake osobe. Najsigurnije se osjećam među bliskim ljudima i u poznatoj sredini. Zato svoju budućnost vidim u Crnoj Gori, gdje bih voljela da mladima prenesem znanje kakvo sam ja stekla u školi i na fakultetu”, kazala je ona.

Danilo Bulatović, studentu postdiplomskih specijalističkih studija Arhitektonskog fakulteta Univerziteta Crne Gore, tokom treće godine studija sve je ispite položio sa desetkom.

“Arhitektura je poziv koji je za mene oduvijek bio primamljiv zbog mogućnosti da se u okviru kreativnog i istraživačkog procesa dođe do karakterističnih arhitektonskih formi i prostora, te na taj način, neposredno, prikaže svoj način razmišljanja. Naravno, kao jedna od regulisanih profesija, smatram kao dodatni motiv i to što se kroz takvu profesiju direknto utiče na život čovjeka i njegovu okolinu. Moj budući angažman sagledavam upravo kroz tu prizmu, nastojeći da bar malo doprinesem razvoju arhitektonske struke kroz teoriju i praksu u našoj državi, za koju smatram da u tom kontekstu, ima dosta potencijala”, ističe Bulatović.

Kad završi postdiplomske studije na Arhitektonskom fakultetu u Podgorici, Nikola planira da magistarske studije upiše u inostranstvu. Nakon toga bi volio da se vrati u Crnu Goru i da ovdje nađe posao i ostvari svoju karijeru.

Svakodnevno dosta sati provede za stolom crtajući i pronalazeći nova rješenja, odričući se čestih izlazaka sa društvom.

Ana Mrvaljević, student treće godine Fakulteta za sportski menadžment na UDG.

“Razlog sto sam se opredijelila baš za ovaj smjer je zato što se bavim atletikom već 10 godina i član sam reprezentacije, pa je to bilo nesto u čemu se najviše pronalazim. Po završetku osnovnih studija planiram da upišem specijalističke studije, takođe, na UDG-u. Moji planovi za budućnost jesu prije svega promjena sredine i isprobavanje nečeg novog, jer smatram da ne treba stajati u mjestu i ograničavati sebe ni u kom pogledu. Želja mi je da poslije određenog perioda i pronalaženja onog što mi odgovara isprobam sebe u radu sa djecom, i možda osnivanju sopstvenog kluba, kako bih svoja znanja i iskustva prenijela na druge. Bez obzira na okolnosti, treba vjerovati u sopstvene sposobnosti i težiti ostvarivanju svojih ciljeva”, ističe Mrvaljević.

Igor Vujačić je student III godine Fakulteta za kulturu i turizam UDG. Kaže da se opredijelio za ovaj fakultet jer vjeruje da Crna Gora ima dosta potencijala u sektoru turizma.

“Nakon studija želio bih da se zaposlim u svojoj struci i uz dosta truda i rada da napredujem. Koliko god bio dobar fakultet, ne možemo očekivati pozicije menadžera na prvom poslu, to bi bilo veoma naivno. Trudio bih se prvobitno da steknem znanje i iskustvo na ovom poslovnom polju. Prvobitno bih se bazirao na Crnu Goru, a nakon toga bih krenuo u potragu za većim znanjem – inostranstvo dolazi u opticaj kao i kod većine mladih današnjice. Imperativ bi mi bili veći lanci hotela zbog same standardizacije visokog nivoa usluge i mogućnosti da se nauči i napreduje. Odlazak u inostranstvo gledam kao odličnu priliku da se dobije iskustvo i prije svega stekne neka finansijska sigurnost, pogotovo sada u 21. vijeku, a šanse za putovanje su nikad veće do sada”, kaže Vujačić.

Ivan je iskoistio ponudu Work and Travel programa i njegova iskustva su pozitivna.

“Ono što smeta mladima u našoj zemlji jeste nepravednost prilikom zapošljavanja, favorizovanja nestručnih ljudi pored velikog broja mladih edukovanih osoba željnih prilika. Druga strana svega toga je da država pomaže mladima u skladu sa mogućnostima. Prema mom mišljenju, ona na taj način podstiče mlada ljude. Primjer za to je nagrada koju je dobilo upravo 30 studenata, što je na neki način bilo nagrada za rad u toj sferi”, ističe Vujačić

Da nas gordost ne spotakne

U ime studenata koji su dobili nagrade na svečanosti zahvalila se Natalija Drekalović, student III godine na Univerzitetu Donja Gorica

“Ova nagrada koliko predstavlja priznanje nama, našim porodicama i obrazovnim isntitucijama, predstavlja i test naše ličnosti koju u svakom momentu vreba gordost. Jer, ukoliko nas ona ponese šibaju nas vjetrovi stvarnosti i naš uspjeh se brzo zaboravi, a duša ljudska ostaje sama da podnosi jednako i teret slave i teret stagnacije i padova. Zato, neka se uvijek sjećamo zahvalnosti, jer će se iz nje razviti potreba da svoje stečeno znanje upotrijebimo tako da omogućimo da svi mladi ljudi u Crnoj Gori osjete blagodeti ambijenta u kojem smo i mi rasli. Tako ćemo izbjeći iskušenje da tragajući za svojom slavom, žvot provedemo izvan granica, zaboravljajući na dug koji imamo prema našoj zemlji. I što je najvažnije, time ćemo ispuniti zavjet čojstva koji su nam predali preci, a koji mi treba da čuvamo za generacije koje dolaze”, zaključila je Drekalovićeva.

Mislim da je strpljenje jedna od kategorija koju možemo nazvati deficitarnom kod mladih ljudi, ma kojom se oblašću bavili u Crnoj Gori, odnosno nepostojanje želje da se za uspjehom traga putem rada na sebi, već se često pribjegava metodama da se što brže, a samim tim i površnije, dođe do određenih rezultata, kaže Danilo Bulatović.

Uraditi sve da mladi vjeruju institucijama

“Često me pitaju zbog čega ne studiram u inostranstvu i podsjećaju me koliko čvrsto vjerujem da će se moji snovi ostvariti i u našoj maloj Crnoj Gori. Želim da vjerujem da će mi i u budućnosti biti omogućeno da radim ono što volim i stvaram potpuno slobodno za svoju, dobrobit društva i zemlje koju poštujem. Maštam i o tome da će Crna Gora biti zemlja iz koje mladi ljudi ne odlaze, već zemlja kojoj hrle, osjećajući da su poželjni članovi društva koji donose pozitivne promjene”, kaže za “Vijesti” Andrea Mićanović, studentkinji II godine Pravnog fakulteta Univerziteta Crne Gore.

“A na tom putu joj nedostaje više priče o primjerima dobre prakse, koji bi mlade ljude podstakli i osnažili da predanije rade na izgradnji svoje ličnosti i cjelokupnog društva. Potrebno je njegovati sistem u kom se vrednuju omladinski aktivizam i volonterski rad i osnaživati dobronamjerno kritičko razmišljanje mladih. Mladima treba pružiti bogatiji kulturni sadržaj, kako bi svoje slobodno vrijeme usmjerili na usavršavanje vještina i znanja, ali i produktivan odmor. Treba nam više predstava, kvalitetnih filmova, koncerata klasične, popularne i muzike koja slavi našu tradiciju i kulturu, više korisnih časopisa, poučnih emisija... Konačno, kod mladih ljudi treba izgraditi povjerenje u institucije sistema, što se može postići jačanjem njihove uloge u procesu odlučivanja i pružanjem podrške najboljima, kaže Andrea.

Studentska nagrada Glavnog grada jedan je od načina da se pokaže da se naši rezultati cijene, ističe naša sagovornica.

“Ali, nažalost, mnogo je najboljih koji su napustili granice Crne Gore i kojima treba reći da su nam potrebni. Mi smo srčan narod koji voli svoju zemlju, zbog čega sam sigurna da bi mnogi od njih bili spremni da se vrate, ukoliko bi im se ukazalo povjerenje, pružila ruka za postignute rezultate i dobri uslovi za život u svojoj zemlji”, kaže Mićanovićeva.